26 Mješovita metodologija

Kvalitativne i kvantitativne metode razlikuju se po svojim spoznajno-teorijskim ishodištima. Zbog toga svaka od ove dvije vrste metoda posjeduje spoznajne specifičnosti, ali i specifična spoznajna ograničenja. Primjerice, kvalitativne metode istraživanja ograničenog su dometa u pogledu mogućnosti uspostavljanja kauzalnih odnosa među varijablama, dok kvantitativnim metodama nedostaje mogućnost pobližeg razumijevanja motiva i iskustva socijalnih aktera. Mejovšek (2013) navodi da se nedostaci kvantitativnog pristupa odnose se na nemogućnost obuhvaćanja konteksta, kao i nemogućnost dovoljno „dubokog“ obuhvaćanja svega onog što je potrebno za potpuno razumijevanje socijalne interakcije, dok su glavne poteškoće i problemi s kvalitativnim istraživanjima pitanje vjerodostojnosti i dosljednosti podataka, pitanje objektivnosti zaključaka te generalizacije rezultata istraživanja. Pokušavajući iskoristiti njihove prednosti te neutralizirati njihova ograničenja, istraživači sve češće kombiniraju, odnosno „miješaju“ kvalitativne i kvantitativne metode u istraživanjima (Sekol i Maurović, 2017). To čine stoga kako bi istraživanjem postigli veću ukupnu spoznajnu snagu nego što bi postigli provedbom isključivo kvalitativnog ili isključivo kvantitativnog istraživanja (Creswell, 2009: 4). Primjerice analizirajući članke koji su se bavili problematikom društvenih medija, Chareen L. Snelson (2016) zaključila je da se u periodu između 2007 i 2013 od ukupno 229 „kvalitativnih“ studija u njih 55 koristila se kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda istraživanja. Pri tom su se u takvim studijama najčešće koristile različite kombinacije koje su uključivale metodu intervjua i/ili ankete i/ili grupnih diskusija. Korištenje kvantitativnih i kvalitativnih metoda istraživanja unutar jednog istraživačkog projekta opisuje suštinu sintagmi kao što su mješovita metodologija, mješoviti pristup ili miješane metode. Konkretne spoznajne koristi koje se mogu polučiti korištenjem mješovitog pristupa su brojne. Primjerice, korištenjem kvantitativnih metoda istraživanja mogu se pokušati generalizirati nalazi do koji se došlo korištenjem kvalitativnih metoda istraživanja. Korištenjem kvantitativnih metoda istraživanja može se pobliže detektirati određeni populacijski segment ili društvena grupa koja se zatim želi podrobnije istražiti posredstvom kvalitativnih metoda istraživanja. (Hesse-Bieber, 2010). Kvalitativne metode često se koriste kako bi se i dodatno objasnili najvažniji nalazi prikupljeni istraživanjem posredstvom kvantitativnih metoda

istraživanja ili kako bi se razriješila moguća proturječja u nalazima kvantitativnih istraživanja (Hesse-Bieber, 2010). Primjerice, komunikacijski pre-testovi u tržišnim istraživanjima često se provode na način da se različite ideje komunikacijskih poruka u prvom koraku testiraju metodom ankete na uzorku od stotinjak ispitanika. Sudionicima istraživanja prezentiraju se različite inačice komunikacijskih poruka, a oni ih evaluiraju putem klasičnog anketnog upitnika ili posredstvom tzv. responsemetera – uređaja za elektroničko mjerenje stavova. Podaci se obrađuju odmah nakon što je anketno istraživanje gotovo, a zatim se između sudionika istraživanja izabire određeni broj njih (npr. pet do deset) koji se uključuju u grupnu diskusiju čiji je cilj doći do boljeg razumijevanja podataka prikupljenih kvantitativnim istraživanjem. Dakle, s izabranim sudionicima anketnog istraživanja u drugom koraku provode se fokus grupe kako bi se iscrpnije raspravili njihovi odgovori u anketi. Npr. raspravlja se o tome zašto su na određeni način validirali pojedinu od testiranih inačica komunikacijske poruke, traži se da svojim riječima opišu što im se sviđa u poruci, što je razumljivo, što je nerazumljivo itd. Vrlo često mješoviti pristup podrazumijeva korištenje kvalitativnih metoda istraživanja sa svrhom boljeg profiliranja ciljeva kvantitativnog istraživanja ili preciznijeg određenja hipoteza koje će se testirati kvantitativnim istraživanjem. U tom kontekstu kvalitativne metode se koriste u tzv. eksplorativnoj istraživačkoj fazi. Njima se „ulazi u problematiku“ kako bi se preciznije fokusiralo kvantitativno istraživanje. Dakle, suština mješovitog pristupa je u tome da se posredstvom različitih metoda (tzv. triangulacije metoda) pokrije veći broj perspektiva fenomena koji se istražuje te da se na taj način dođe do iscrpnijih spoznaja o predmetu istraživanja. Nekoliko je mogućih vrsta nacrta mješovitog istraživačkog pristupa, a razlikuju prema sljedećem (Sekol i Maurović, 2017). • kojem metodološkom pristupu (kvantitativnom ili kvalitativnom) daju prioritet; • implementaciji, odnosno redoslijedu kojim slijede pristupi; • fazi u kojoj se podaci integriraju. S obzirom na prioritet koji se daje jednom tipu istraživanja, mješoviti pristup može se odnositi na nacrt s jednakim statusom (uloga kvalitativnog i kvantitativnog pristupa u istraživanju je jednako važna) i na nacrt s različitim statusom (istraživanje je dominantno kvalitativno ili kvantitativno, a drugi pristup ga samo nadopunjuje).

S obzirom na implementaciju, odnosno vrijeme provođenja kvantitativnog i kvalitativnog dijela, mješovita istraživanja mogu biti sekvencijalna (istraživanje se prvo provede uz pomoć jednog pristupa, a potom drugog) i paralelna/simultana (kvalitativno i kvantitativno istraživanje provode se u isto vrijeme (Sekol i Maurović, 2017). Kombinacijom navedenih obilježja, (Creswell i Plano Clark 2007, prema Sekol i Maurović 2017) predložili su sljedeće četiri vrste klasifikacije mješovitog nacrta: 1. Konvergentno paralelni nacrt: vrsta istraživanja u kojem oba pristupa imaju jednaku važnost te se odvijaju u isto vrijeme, neovisno jedno o drugome. Pristupi se miješaju u vrijeme interpretacije podataka. Ovaj tip nacrta koristan je za validaciju podataka (prilikom usporedbe rezultata jednog i drugog pristupa) te ilustriranje kvantitativnih rezultata kvalitativnim opisima, odnosno za sveobuhvatnije razumijevanje pojave koja se istražuje. 2. Eksplanatorni sekvencijalni nacrt: podaci se prikupljaju prvo kvantitativnim, a potom kvalitativnim metodama. Ovaj pristup može se koristiti kako bi se uz pomoć kvalitativnih podataka razumjeli kvantitativni. Također, kvantitativni podaci mogu služiti za odabir uzorka za kvalitativno istraživanje. 3. Eksplorativni sekvencijalni nacrt: podrazumijeva prvo upotrebu kvalitativnog, a potom kvantitativnog istraživačkog pristupa. Upotrebljava se kako bi istraživač, provodeći drugo, kvantitativno istraživanje, generalizirao rezultate kvalitativnog istraživanja. Ovaj pristup često se koristi prilikom razvijanja i testiranja mjernih instrumenata. Jednako tako, ovaj tip nacrta može pomoći u rasvjetljavanju neke nepoznate pojave, kao i u kvantificiranju njenih varijabli. (3 i 4 je isto) 4. Ugrađeni mješoviti nacrt: istraživanje se temelji na jednom od tradicionalnih pristupa, a drugi pristup je ugrađen unutar dominantnog pristupa. Svrha prikupljanja kvantitativnih i kvalitativnih podataka nije u njihovom uspoređivanju, već u adresiranju različitih aspekata istraživanja. Ovaj nacrt prikladan je slučajevima u kojima istraživač ima različita istraživačka pitanja koja zahtijevaju različite vrste podataka. Zaključno, možemo ustvrditi kako kombiniranje različitih istraživačkih pristupa omogućuje neutralizaciju ili dokidanje pristranosti svojstvenih pojedinoj metodi. Koncept mješovitog pristupa s vremenom se razvio od jednostavnog traženja podudarnosti prema sustavnoj integraciji i povezivanju kvantitativnih i kvalitativnih podataka.

U praksi se to očituje na više načina. Primjerice, rezultati dobiveni jednom metodom mogu poslužiti kao temelj za odabir sudionika u drugoj fazi istraživanja ili pomoći u preciznijem oblikovanju istraživačkih pitanja (Tashakkori & Teddlie, 1998). Alternativno, podaci se mogu objediniti u jedinstvenu bazu podataka ili se rezultati mogu analizirati paralelno kako bi se međusobno potkrijepili, npr. korištenjem kvalitativnih citata za ilustraciju i produbljivanje statističkih nalaza (Creswell & Plano Clark, 2007). Brojne prednosti ovog pristupa potaknule su autore diljem svijeta na sve učestaliju primjenu, ali i na razvoj specifičnih metodoloških protokola za provedbu mješovitih nacrta.

# Mješovita metodologija Kvalitativne i kvantitativne metode razlikuju se po svojim spoznajno-teorijskim ishodištima. Zbog toga svaka od ove dvije vrste metoda posjeduje spoznajne specifičnosti, ali i specifična spoznajna ograničenja. Primjerice, kvalitativne metode istraživanja ograničenog su dometa u pogledu mogućnosti uspostavljanja kauzalnih odnosa među varijablama, dok kvantitativnim metodama nedostaje mogućnost pobližeg razumijevanja motiva i iskustva socijalnih aktera. Mejovšek (2013) navodi da se nedostaci kvantitativnog pristupa odnose se na nemogućnost obuhvaćanja konteksta, kao i nemogućnost dovoljno „dubokog“ obuhvaćanja svega onog što je potrebno za potpuno razumijevanje socijalne interakcije, dok su glavne poteškoće i problemi s kvalitativnim istraživanjima pitanje vjerodostojnosti i dosljednosti podataka, pitanje objektivnosti zaključaka te generalizacije rezultata istraživanja. Pokušavajući iskoristiti njihove prednosti te neutralizirati njihova ograničenja, istraživači sve češće kombiniraju, odnosno „miješaju“ kvalitativne i kvantitativne metode u istraživanjima (Sekol i Maurović, 2017). To čine stoga kako bi istraživanjem postigli veću ukupnu spoznajnu snagu nego što bi postigli provedbom isključivo kvalitativnog ili isključivo kvantitativnog istraživanja (Creswell, 2009: 4). Primjerice analizirajući članke koji su se bavili problematikom društvenih medija, Chareen L. Snelson (2016) zaključila je da se u periodu između 2007 i 2013 od ukupno 229 „kvalitativnih“ studija u njih 55 koristila se kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda istraživanja. Pri tom su se u takvim studijama najčešće koristile različite kombinacije koje su uključivale metodu intervjua i/ili ankete i/ili grupnih diskusija. Korištenje kvantitativnih i kvalitativnih metoda istraživanja unutar jednog istraživačkog projekta opisuje suštinu sintagmi kao što su mješovita metodologija, mješoviti pristup ili miješane metode. Konkretne spoznajne koristi koje se mogu polučiti korištenjem mješovitog pristupa su brojne. Primjerice, korištenjem kvantitativnih metoda istraživanja mogu se pokušati generalizirati nalazi do koji se došlo korištenjem kvalitativnih metoda istraživanja. Korištenjem kvantitativnih metoda istraživanja može se pobliže detektirati određeni populacijski segment ili društvena grupa koja se zatim želi podrobnije istražiti posredstvom kvalitativnih metoda istraživanja. (Hesse-Bieber, 2010). Kvalitativne metode često se koriste kako bi se i dodatno objasnili najvažniji nalazi prikupljeni istraživanjem posredstvom kvantitativnih metoda istraživanja ili kako bi se razriješila moguća proturječja u nalazima kvantitativnih istraživanja (Hesse-Bieber, 2010). Primjerice, komunikacijski pre-testovi u tržišnim istraživanjima često se provode na način da se različite ideje komunikacijskih poruka u prvom koraku testiraju metodom ankete na uzorku od stotinjak ispitanika. Sudionicima istraživanja prezentiraju se različite inačice komunikacijskih poruka, a oni ih evaluiraju putem klasičnog anketnog upitnika ili posredstvom tzv. responsemetera – uređaja za elektroničko mjerenje stavova. Podaci se obrađuju odmah nakon što je anketno istraživanje gotovo, a zatim se između sudionika istraživanja izabire određeni broj njih (npr. pet do deset) koji se uključuju u grupnu diskusiju čiji je cilj doći do boljeg razumijevanja podataka prikupljenih kvantitativnim istraživanjem. Dakle, s izabranim sudionicima anketnog istraživanja u drugom koraku provode se fokus grupe kako bi se iscrpnije raspravili njihovi odgovori u anketi. Npr. raspravlja se o tome zašto su na određeni način validirali pojedinu od testiranih inačica komunikacijske poruke, traži se da svojim riječima opišu što im se sviđa u poruci, što je razumljivo, što je nerazumljivo itd. Vrlo često mješoviti pristup podrazumijeva korištenje kvalitativnih metoda istraživanja sa svrhom boljeg profiliranja ciljeva kvantitativnog istraživanja ili preciznijeg određenja hipoteza koje će se testirati kvantitativnim istraživanjem. U tom kontekstu kvalitativne metode se koriste u tzv. eksplorativnoj istraživačkoj fazi. Njima se „ulazi u problematiku“ kako bi se preciznije fokusiralo kvantitativno istraživanje. Dakle, suština mješovitog pristupa je u tome da se posredstvom različitih metoda (tzv. triangulacije metoda) pokrije veći broj perspektiva fenomena koji se istražuje te da se na taj način dođe do iscrpnijih spoznaja o predmetu istraživanja. Nekoliko je mogućih vrsta nacrta mješovitog istraživačkog pristupa, a razlikuju prema sljedećem (Sekol i Maurović, 2017). • kojem metodološkom pristupu (kvantitativnom ili kvalitativnom) daju prioritet; • implementaciji, odnosno redoslijedu kojim slijede pristupi; • fazi u kojoj se podaci integriraju. S obzirom na prioritet koji se daje jednom tipu istraživanja, mješoviti pristup može se odnositi na nacrt s jednakim statusom (uloga kvalitativnog i kvantitativnog pristupa u istraživanju je jednako važna) i na nacrt s različitim statusom (istraživanje je dominantno kvalitativno ili kvantitativno, a drugi pristup ga samo nadopunjuje). S obzirom na implementaciju, odnosno vrijeme provođenja kvantitativnog i kvalitativnog dijela, mješovita istraživanja mogu biti sekvencijalna (istraživanje se prvo provede uz pomoć jednog pristupa, a potom drugog) i paralelna/simultana (kvalitativno i kvantitativno istraživanje provode se u isto vrijeme (Sekol i Maurović, 2017). Kombinacijom navedenih obilježja, (Creswell i Plano Clark 2007, prema Sekol i Maurović 2017) predložili su sljedeće četiri vrste klasifikacije mješovitog nacrta: 1. Konvergentno paralelni nacrt: vrsta istraživanja u kojem oba pristupa imaju jednaku važnost te se odvijaju u isto vrijeme, neovisno jedno o drugome. Pristupi se miješaju u vrijeme interpretacije podataka. Ovaj tip nacrta koristan je za validaciju podataka (prilikom usporedbe rezultata jednog i drugog pristupa) te ilustriranje kvantitativnih rezultata kvalitativnim opisima, odnosno za sveobuhvatnije razumijevanje pojave koja se istražuje. 2. Eksplanatorni sekvencijalni nacrt: podaci se prikupljaju prvo kvantitativnim, a potom kvalitativnim metodama. Ovaj pristup može se koristiti kako bi se uz pomoć kvalitativnih podataka razumjeli kvantitativni. Također, kvantitativni podaci mogu služiti za odabir uzorka za kvalitativno istraživanje. 3. Eksplorativni sekvencijalni nacrt: podrazumijeva prvo upotrebu kvalitativnog, a potom kvantitativnog istraživačkog pristupa. Upotrebljava se kako bi istraživač, provodeći drugo, kvantitativno istraživanje, generalizirao rezultate kvalitativnog istraživanja. Ovaj pristup često se koristi prilikom razvijanja i testiranja mjernih instrumenata. Jednako tako, ovaj tip nacrta može pomoći u rasvjetljavanju neke nepoznate pojave, kao i u kvantificiranju njenih varijabli. (3 i 4 je isto) 4. Ugrađeni mješoviti nacrt: istraživanje se temelji na jednom od tradicionalnih pristupa, a drugi pristup je ugrađen unutar dominantnog pristupa. Svrha prikupljanja kvantitativnih i kvalitativnih podataka nije u njihovom uspoređivanju, već u adresiranju različitih aspekata istraživanja. Ovaj nacrt prikladan je slučajevima u kojima istraživač ima različita istraživačka pitanja koja zahtijevaju različite vrste podataka. Zaključno, možemo ustvrditi kako kombiniranje različitih istraživačkih pristupa omogućuje neutralizaciju ili dokidanje pristranosti svojstvenih pojedinoj metodi. Koncept mješovitog pristupa s vremenom se razvio od jednostavnog traženja podudarnosti prema sustavnoj integraciji i povezivanju kvantitativnih i kvalitativnih podataka. U praksi se to očituje na više načina. Primjerice, rezultati dobiveni jednom metodom mogu poslužiti kao temelj za odabir sudionika u drugoj fazi istraživanja ili pomoći u preciznijem oblikovanju istraživačkih pitanja (Tashakkori & Teddlie, 1998). Alternativno, podaci se mogu objediniti u jedinstvenu bazu podataka ili se rezultati mogu analizirati paralelno kako bi se međusobno potkrijepili, npr. korištenjem kvalitativnih citata za ilustraciju i produbljivanje statističkih nalaza (Creswell & Plano Clark, 2007). Brojne prednosti ovog pristupa potaknule su autore diljem svijeta na sve učestaliju primjenu, ali i na razvoj specifičnih metodoloških protokola za provedbu mješovitih nacrta.