10 Kvantitativne metode istraživanja u društvenim znanostima

Empirističko-pozitivistička spoznajna tradicija ishodište je kvantitativnih metoda istraživanja u društvenim znanostima. Stoga je i način na koji se posredstvom kvantitativnih metoda pokušava spoznati kompleksnost društvenog svijeta sličan načinu na koji to čine prirodne znanosti u spoznavanju prirodnog svijeta. Kvantitativne metode istraživanja najčešće se upotrebljavaju kada se žele spoznati kauzalne relacije u nekom društvenom fenomenu (uzroci i posljedice), kada se želi utvrditi povezanost između varijabli (korelacija), kada se žele testirati razlike između pojedinih grupa sudionika istraživanja s obzirom na njihove prosječne vrijednosti na nekoj varijabli ili kada se žele opisati različita kvantitativna svojstva društvenih pojava (rasprostranjenost, intenzitet i tsl.). Kvantitativne metode također se koriste kada se istraživanjima žele provjeriti, opovrgnuti ili nadograditi pojedine znanstvene teorije, tj. kada se u istraživanje kreće od hipoteza koje se izvode iz pojedinih teorijskih koncepata, a koje se žele testirati novim empirijskim podacima. Dakle, kvantitativne metode društvenih istraživanja fokusirane su na mjerenje društvenih pojava / fenomena s ciljem njihove kvantifikacije. Mjerenje se obavlja na način da se procesom operacionalizacije teorijski konstrukti transformiraju u niz mjerljivih varijabli. Varijable su promjenjiva obilježja, tj. obilježja koja mogu poprimiti različite vrijednosti. Postoji niz različitih klasifikacija varijabli među kojima je temeljna ona koja ih dijeli na: 1. Nominalne varijable 2. Ordinalne varijable 3. Intervalne varijable 4. Omjerne varijable Nominalne varijable su kategorijske varijable čije vrijednosti predstavljaju različite kategorije ili skupine, ali ne postoji prirodan ili logički redoslijed među tim kategorijama. One služe isključivo za klasifikaciju i identifikaciju različitih grupa. Primjerice nominalna varijabla je mjesto stanovanja. Dakle, brojevi u slučaju nominalnih varijabli predstavljaju samo oznake pripadanja određenoj klasi (npr. 1-grad, 2-selo)13. 13 Više o varijablama vidi: Halmi,1999; Tkalac Verčić, Sinčić Čorić, Pološki Vokić, 2010.

Ordinalne varijable predstavljaju posebnu vrstu kategorijskih varijabli kod kojih je moguće uspostaviti prirodan redoslijed među kategorijama, odnosno rangirati ih. Ipak, važno je napomenuti da razmaci između susjednih kategorija nisu nužno jednaki niti apsolutno mjerljivi, što ih razlikuje od kvantitativnih varijabli. Ključna značajka ordinalnih varijabli jest upravo mogućnost rangiranja, što omogućuje prepoznavanje relativnog položaja pojedine vrijednosti u odnosu na druge. Primjeri takvih varijabli nalazimo u svakodnevnim istraživanjima – ocjene zadovoljstva poput „nezadovoljan“, „djelomično zadovoljan“, „zadovoljan“ i „vrlo zadovoljan“ jasno pokazuju redoslijed, ali ne i jednaki razmak između kategorija. Slično, razina obrazovanja („osnovna škola“, „srednja škola“, „fakultet“, „magisterij/doktorat“) i socioekonomski status („nizak“, „srednji“, „visok“) također odražavaju rang, ali ne kvantificiraju točne razlike između stupnjeva. Intervalne varijable su numeričke varijable kod kojih, osim što postoji rangiranje između vrijednosti, postoji i ekvidistanca. Naime, razlike između bilo koje dvije susjedne vrijednosti su precizne i konstantne. Primjer je temperatura izražena u stupnjevima Celzijusa: razlika između 10 i 20 stupnjeva ista je kao razlika između 30 i 40 stupnjeva. Bitno obilježje ovih varijabli je da je nula arbitrarno određena, što znači da nula ne označava nepostojanje pojave. Intervalne varijable dopuštaju izvođenje numeričkih operacija, poput računanja prosječne vrijednosti ili provođenja testova statističke značajnosti. Primjeri intervalnih varijabli uključuju temperaturu u stupnjevima Celzijusa i broj ostvarenih bodova na testu. Omjerne varijable su numeričke varijable kod kojih je nula ishodište mjerenja i označava nepostojanje svojstva koje se mjeri. U slučaju ovih varijabli omjeri među brojevima odgovaraju omjerima u stvarnosti. Primjeri omjernih varijabli uključuju visinu i težinu. Mjerenje u znanosti podrazumijeva dodjeljivanje brojeva onim svojstvima, tj. varijablama koja se mjere prema određenim logičkim pravilima. Prema tome, podaci koji se prikupljaju kvantitativnim metodama istraživanja imaju formu numeričkih pokazatelja. O svojstvima pojava koje se istražuje govori se u terminima frekvencija, postotaka, indeksa, tj. u terminima numeričkih vrijednosti. Zbog toga je i poznavanje statističkih tehnika obrade podataka jedan od nužnih preduvjeta pravilne interpretacije podatka prikupljenih kvantitativnim metodama istraživanja.

Najčešće korištene kvantitativne metode istraživanja u komunikacijskim znanostima su metoda ankete i metoda analize sadržaja14. Metodom ankete uglavnom se istražuju navike u konzumaciji medija, stavovi prema medijima, povjerenje u medije, razina medijske pismenosti, reakcije na pojedine komunikacijske kampanje i tsl. Metodom analize sadržaja istražuje se zastupljenost pojedinih tema u medijskim objavama, način na koji mediji govore o pojedinim događajima, kako prezentiraju pojedine društvene aktere, koje poruke odašilju i tsl. Upravo zbog njihovog intenzivnog korištenja, u poglavljima koja slijede podrobnije će biti opisana osnovna svojstva i osnovna izvedbena pravila u korištenju ovih dvaju metoda. 14 Metoda eksperimenta u komunikologiji koristi se manje učestalo od metode ankete i analize sadržaja. Zbog toga posebno nije ni obrađena. Zainteresirani čitatelji mogu steći uvid u osnovna obilježja metode eksperimenta u knjizi Gorana Milasa Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima (Naklada Slap, 2009).

# Kvantitativne metode istraživanja u društvenim znanostima Empirističko-pozitivistička spoznajna tradicija ishodište je kvantitativnih metoda istraživanja u društvenim znanostima. Stoga je i način na koji se posredstvom kvantitativnih metoda pokušava spoznati kompleksnost društvenog svijeta sličan načinu na koji to čine prirodne znanosti u spoznavanju prirodnog svijeta. Kvantitativne metode istraživanja najčešće se upotrebljavaju kada se žele spoznati kauzalne relacije u nekom društvenom fenomenu (uzroci i posljedice), kada se želi utvrditi povezanost između varijabli (korelacija), kada se žele testirati razlike između pojedinih grupa sudionika istraživanja s obzirom na njihove prosječne vrijednosti na nekoj varijabli ili kada se žele opisati različita kvantitativna svojstva društvenih pojava (rasprostranjenost, intenzitet i tsl.). Kvantitativne metode također se koriste kada se istraživanjima žele provjeriti, opovrgnuti ili nadograditi pojedine znanstvene teorije, tj. kada se u istraživanje kreće od hipoteza koje se izvode iz pojedinih teorijskih koncepata, a koje se žele testirati novim empirijskim podacima. Dakle, kvantitativne metode društvenih istraživanja fokusirane su na mjerenje društvenih pojava / fenomena s ciljem njihove kvantifikacije. Mjerenje se obavlja na način da se procesom operacionalizacije teorijski konstrukti transformiraju u niz mjerljivih varijabli. Varijable su promjenjiva obilježja, tj. obilježja koja mogu poprimiti različite vrijednosti. Postoji niz različitih klasifikacija varijabli među kojima je temeljna ona koja ih dijeli na: 1. Nominalne varijable 2. Ordinalne varijable 3. Intervalne varijable 4. Omjerne varijable Nominalne varijable su kategorijske varijable čije vrijednosti predstavljaju različite kategorije ili skupine, ali ne postoji prirodan ili logički redoslijed među tim kategorijama. One služe isključivo za klasifikaciju i identifikaciju različitih grupa. Primjerice nominalna varijabla je mjesto stanovanja. Dakle, brojevi u slučaju nominalnih varijabli predstavljaju samo oznake pripadanja određenoj klasi (npr. 1-grad, 2-selo)13. 13 Više o varijablama vidi: Halmi,1999; Tkalac Verčić, Sinčić Čorić, Pološki Vokić, 2010. Ordinalne varijable predstavljaju posebnu vrstu kategorijskih varijabli kod kojih je moguće uspostaviti prirodan redoslijed među kategorijama, odnosno rangirati ih. Ipak, važno je napomenuti da razmaci između susjednih kategorija nisu nužno jednaki niti apsolutno mjerljivi, što ih razlikuje od kvantitativnih varijabli. Ključna značajka ordinalnih varijabli jest upravo mogućnost rangiranja, što omogućuje prepoznavanje relativnog položaja pojedine vrijednosti u odnosu na druge. Primjeri takvih varijabli nalazimo u svakodnevnim istraživanjima – ocjene zadovoljstva poput „nezadovoljan“, „djelomično zadovoljan“, „zadovoljan“ i „vrlo zadovoljan“ jasno pokazuju redoslijed, ali ne i jednaki razmak između kategorija. Slično, razina obrazovanja („osnovna škola“, „srednja škola“, „fakultet“, „magisterij/doktorat“) i socioekonomski status („nizak“, „srednji“, „visok“) također odražavaju rang, ali ne kvantificiraju točne razlike između stupnjeva. Intervalne varijable su numeričke varijable kod kojih, osim što postoji rangiranje između vrijednosti, postoji i ekvidistanca. Naime, razlike između bilo koje dvije susjedne vrijednosti su precizne i konstantne. Primjer je temperatura izražena u stupnjevima Celzijusa: razlika između 10 i 20 stupnjeva ista je kao razlika između 30 i 40 stupnjeva. Bitno obilježje ovih varijabli je da je nula arbitrarno određena, što znači da nula ne označava nepostojanje pojave. Intervalne varijable dopuštaju izvođenje numeričkih operacija, poput računanja prosječne vrijednosti ili provođenja testova statističke značajnosti. Primjeri intervalnih varijabli uključuju temperaturu u stupnjevima Celzijusa i broj ostvarenih bodova na testu. Omjerne varijable su numeričke varijable kod kojih je nula ishodište mjerenja i označava nepostojanje svojstva koje se mjeri. U slučaju ovih varijabli omjeri među brojevima odgovaraju omjerima u stvarnosti. Primjeri omjernih varijabli uključuju visinu i težinu. Mjerenje u znanosti podrazumijeva dodjeljivanje brojeva onim svojstvima, tj. varijablama koja se mjere prema određenim logičkim pravilima. Prema tome, podaci koji se prikupljaju kvantitativnim metodama istraživanja imaju formu numeričkih pokazatelja. O svojstvima pojava koje se istražuje govori se u terminima frekvencija, postotaka, indeksa, tj. u terminima numeričkih vrijednosti. Zbog toga je i poznavanje statističkih tehnika obrade podataka jedan od nužnih preduvjeta pravilne interpretacije podatka prikupljenih kvantitativnim metodama istraživanja. Najčešće korištene kvantitativne metode istraživanja u komunikacijskim znanostima su metoda ankete i metoda analize sadržaja14. Metodom ankete uglavnom se istražuju navike u konzumaciji medija, stavovi prema medijima, povjerenje u medije, razina medijske pismenosti, reakcije na pojedine komunikacijske kampanje i tsl. Metodom analize sadržaja istražuje se zastupljenost pojedinih tema u medijskim objavama, način na koji mediji govore o pojedinim događajima, kako prezentiraju pojedine društvene aktere, koje poruke odašilju i tsl. Upravo zbog njihovog intenzivnog korištenja, u poglavljima koja slijede podrobnije će biti opisana osnovna svojstva i osnovna izvedbena pravila u korištenju ovih dvaju metoda. 14 Metoda eksperimenta u komunikologiji koristi se manje učestalo od metode ankete i analize sadržaja. Zbog toga posebno nije ni obrađena. Zainteresirani čitatelji mogu steći uvid u osnovna obilježja metode eksperimenta u knjizi Gorana Milasa Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima (Naklada Slap, 2009).