---
title: "Kako država troši naš novac?"
---
::: {.vodic-panel}
## Vodič kroz poglavlje
1. Kako se uloga javne potrošnje mijenjala kroz povijest?
2. Koje su glavne koristi javne potrošnje, a koji njezini rizici?
3. Kako javna potrošnja djeluje stabilizacijski tijekom gospodarskih ciklusa?
4. Zašto se razina i struktura potrošnje toliko razlikuju među zemljama?
5. Zašto za učinke potrošnje kvaliteta provedbe znači više od pukog opsega?
:::
Među instrumentima koje smo upravo pregledali javna potrošnja zaslužuje zasebno poglavlje jer kroz nju prolazi najveći dio onoga što država stvarno radi. Javna potrošnja jedan je od najvidljivijih i najvažnijih aspekata djelovanja države. Kroz nju država ne samo da financira osnovne funkcije poput obrazovanja, zdravstva i sigurnosti, nego i aktivno oblikuje gospodarske ishode, razinu nejednakosti i otpornost društva na krize. Iako se često promatra kroz prizmu „koliko država troši", ključno pitanje je zapravo zašto država troši i na što troši.
Razumijevanje javne potrošnje zahtijeva kombinaciju povijesne, teorijske i empirijske perspektive. Njezina se uloga dramatično mijenjala u rasponu od minimalne države koja gotovo isključivo osigurava red i sigurnost do moderne države koja upravlja složenim sustavima socijalne zaštite i stabilizira gospodarstvo. Upravo zato analiza javne potrošnje nije samo pitanje ekonomije, nego i politike, institucija i društvenih preferencija.
Oko tih pitanja poglavlje i gradi svoj redoslijed. Nakon povijesnog luka koji objašnjava odakle današnji razmjeri potrošnje, odvaguju se njezine koristi i rizici te uloga koju potrošnja ima u ublažavanju kriza, a zatim se pita zašto se razina i struktura potrošnje toliko razlikuju među zemljama i gdje se u toj usporedbi smješta Hrvatska.
## Javna potrošnja kroz povijest
U ranim fazama razvoja javnih financija fokus ekonomista bio je gotovo isključivo na porezima. Javna potrošnja promatrala se kao nužno, ali neproduktivno zlo. Država je imala vrlo ograničene funkcije koje su uključivale obranu, zaštitu imovine i održavanje pravnog poretka. Takav pogled bio je duboko ukorijenjen u klasičnoj ekonomskoj misli Adama Smitha i Davida Ricarda, koji su naglašavali ograničenu ulogu države i važnost tržišnih mehanizama za učinkovitu alokaciju resursa [@smith1776; @ricardo1817]. Normativna implikacija bila je jasna. Država treba biti mala, a porezi niski.
Kako pokazuju povijesni podaci, u razdoblju od kraja 19. do početka 20. stoljeća javna potrošnja u razvijenim zemljama iznosila je tek oko 10 % BDP-a [@tanzi2000]. Međutim, to ne znači da su ta društva bila manje razvijena, već da država nije obavljala funkcije koje danas smatramo standardnima, poput masovnog obrazovanja, javnog zdravstva, socijalne sigurnosti ili aktivne politike zapošljavanja.
Dugoročni podaci taj rast čine opipljivim. Spoje li se povijesne procjene Tanzija i Schuknechta s modernim nizom Eurostata, lijevi grafikon prati prosjek sedamnaest razvijenih zemalja od 1870. do danas, dok desni izdvaja noviji period u kojem se Hrvatska može usporediti s pojedinim članicama Unije. Prosječni udio javne potrošnje narastao je s približno 10 % BDP-a u kasnom 19. stoljeću na blizu 45 % potkraj 20. stoljeća, gdje se otad uglavnom zadržava, a Hrvatska se cijelo razdoblje kreće blizu ili neznatno iznad tog prosjeka.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-longrun-rashodi
//| fig-cap: "Javna potrošnja kroz dugi rok. Lijevo prosjek 17 razvijenih zemalja od 1870. (topla siva) i Hrvatska (zlatno), uz isprekidanu liniju koja označava prijelom izvora oko 1996. Desno moderni panel 2008.–2025., Hrvatska među odabranim članicama EU. Izvor: povijesni prosjeci Tanzi i Schuknecht (2000), Tablica I.1; moderni niz Eurostat (gov_10a_main); Hrvatska do 2007. procjene WB/IMF."
//| fig-alt: "Dva linijska grafikona javne potrošnje kao udjela u BDP-u. Lijevi prati prosjek 17 razvijenih zemalja od oko 10 % BDP-a 1870. do blizu 45 % danas, uz hrvatsku liniju koja se kreće blizu prosjeka. Desni grafikon prikazuje razdoblje od 2008. do 2025. za Hrvatsku, prosjek i pojedine zemlje (Francuska visoko, Rumunjska nisko)."
{
const yrsM = [2008,2009,2010,2011,2012,2013,2014,2015,2016,2017,2018,2019,2020,2021,2022,2023,2024,2025];
const eAvg = [44.9,48.5,47.8,46.8,47.2,47.8,47.4,46.7,45,44.3,44.4,44.5,50.5,48.7,47.2,47.5,47.7,48.4];
const eHR = [46.3,49.3,48.2,48.6,47.3,48,48.7,47.6,45.9,44.3,45.2,46.4,53.8,48.2,45.1,46.6,48.4,50.1];
const eFR = [54.3,58,57.7,57,57.9,58.6,58.4,57.6,57.4,57.7,56.4,55.3,61.7,59.5,58.4,56.8,57,57.2];
const eDE = [44.4,48.3,48.1,45.3,45.1,45.2,44.5,44.5,44.7,44.5,44.7,45.5,51.1,50.7,48.6,48.1,49.4,50.5];
const eRO = [37.7,39.7,39.4,37.9,36.1,35.8,35.6,35.9,34.8,33.6,34.6,36.3,41.7,40,40.9,41.1,43.3,43.3];
const eDK = [50.3,56.3,56.5,56.3,57.9,55.6,55.1,54.4,52.4,50.6,50.8,49.8,53.3,49.7,45.1,47.4,47.3,48];
const eSE = [50.4,52.8,50.9,50.2,51.4,52.5,51.8,50.4,50.5,50.3,50.9,49.8,53.1,50.4,49.4,50,50.5,49.9];
const eIT = [47.8,51.1,49.8,49,50.5,50.9,50.7,50.2,49,48.8,48.3,48.4,56.8,56,54.9,53.6,50.4,51.2];
const ePL = [44,44.9,46,44.1,43.2,43.2,42.7,41.5,41.1,41.1,41,41.4,47.7,43.6,43.2,46.9,49.2,50.9];
const eSI = [45.2,50,50.7,51.4,50,57.7,50.6,49.5,46.9,44.6,44.1,43.8,51.8,49.9,47.7,46.5,46.5,49.6];
const histY = [1870,1913,1920,1937,1960,1980,1990,1996];
const histV = [10.7,12.7,18.7,22.8,27.9,43.1,44.8,45.6];
const hrHY = [1994,1995,1996,1997,1998,1999,2000,2001,2002,2003,2004,2005,2006,2007];
const hrHV = [52,51.5,50.2,49.8,50.6,53,49.8,50.6,50,48.7,47.5,46.5,45.8,44.8];
const mk = (ys, vs) => ys.map((y, i) => ({year: y, v: vs[i]}));
const brY = d3.range(1997, 2008);
const avgFull = [...mk(histY, histV), ...brY.map(y => ({year: y, v: 45.6})), ...mk(yrsM, eAvg)];
const hrFull = [...mk(hrHY, hrHV), ...mk(yrsM, eHR)];
const greyDefs = {DK: eDK, SE: eSE, IT: eIT, PL: ePL, SI: eSI, FR: eFR, DE: eDE, RO: eRO};
const grey = Object.entries(greyDefs).flatMap(([g, vs]) => vs.map((v, i) => ({geo: g, year: yrsM[i], v})));
const baseStyle = {fontSize: "11px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "#F2EDE3"};
const A = Plot.plot({
width: 416, height: 290, marginLeft: 38, marginRight: 12, marginTop: 14, marginBottom: 26,
style: baseStyle,
x: {label: null, domain: [1870, 2028], ticks: [1870, 1913, 1960, 2000, 2024], tickFormat: "d"},
y: {label: "↑ % BDP-a", domain: [0, 70], grid: true, ticks: [0, 20, 40, 60]},
marks: [
Plot.line(grey, {x: "year", y: "v", z: "geo", stroke: "#CBC5B8", strokeWidth: 0.7, tip: true}),
Plot.line(avgFull, {x: "year", y: "v", stroke: "#6B6357", strokeWidth: 2.6, tip: true}),
Plot.line(hrFull, {x: "year", y: "v", stroke: "#C8942D", strokeWidth: 1.8, tip: true}),
Plot.ruleX([1996.5], {stroke: "#9A948A", strokeDasharray: "3,3"}),
Plot.text([{x: 1996.5, y: 4}], {x: "x", y: "y", text: ["prijelom izvora"], fill: "#9A948A", fontSize: 8.5, textAnchor: "middle"}),
Plot.text([{x: 1876, y: 51}], {x: "x", y: "y", text: ["Prosjek razvijenih"], fill: "#6B6357", fontWeight: 700, fontSize: 11, textAnchor: "start"}),
Plot.text([{x: 1900, y: 60}], {x: "x", y: "y", text: ["Hrvatska"], fill: "#C8942D", fontWeight: 700, fontSize: 11, textAnchor: "start"})
]
});
const B = Plot.plot({
width: 416, height: 290, marginLeft: 38, marginRight: 14, marginTop: 14, marginBottom: 26,
style: baseStyle,
x: {label: null, domain: [2008, 2025], ticks: [2008, 2014, 2020, 2025], tickFormat: "d"},
y: {label: "↑ % BDP-a", domain: [30, 66], grid: true},
marks: [
Plot.line(mk(yrsM, eFR), {x: "year", y: "v", stroke: "#B8B2A6", strokeWidth: 1.2}),
Plot.line(mk(yrsM, eDE), {x: "year", y: "v", stroke: "#B8B2A6", strokeWidth: 1.2}),
Plot.line(mk(yrsM, eRO), {x: "year", y: "v", stroke: "#B8B2A6", strokeWidth: 1.2}),
Plot.line(mk(yrsM, eAvg), {x: "year", y: "v", stroke: "#6B6357", strokeWidth: 2.4, tip: true}),
Plot.line(mk(yrsM, eHR), {x: "year", y: "v", stroke: "#C8942D", strokeWidth: 2.4, tip: true}),
Plot.text([{x: 2025, y: 57.2, t: "Francuska"}, {x: 2025, y: 50.5, t: "Njemačka"}, {x: 2025, y: 43.3, t: "Rumunjska"}],
{x: "x", y: "y", text: "t", dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 9.5, fill: "#6B6357"})
]
});
return htl.html`<figure style="margin:0;background:#F2EDE3">
<div style="display:flex;flex-wrap:wrap;gap:16px;justify-content:center">
<div><div style="font:600 12px Public Sans, system-ui, sans-serif;color:#1C1916;margin-bottom:2px">A) Dugi luk, 1870.–2025.</div>${A}</div>
<div><div style="font:600 12px Public Sans, system-ui, sans-serif;color:#1C1916;margin-bottom:2px">B) Moderni panel, 2008.–2025.</div>${B}</div>
</div>
<div style="font:12px Public Sans, system-ui, sans-serif;color:#3A332D;text-align:center;margin-top:4px">
<span style="color:#6B6357;font-weight:700">━ prosjek razvijenih zemalja</span>
<span style="color:#C8942D;font-weight:700">━ Hrvatska</span>
<span style="color:#9A948A">━ pojedine zemlje</span>
</div>
</figure>`;
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-longrun-rashodi-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Javna potrošnja kroz dugi rok. Lijevo prosjek 17 razvijenih zemalja od 1870. (topla siva) i Hrvatska (zlatno), uz isprekidanu liniju koja označava prijelom izvora oko 1996. Desno moderni panel 2008.–2025., Hrvatska među odabranim članicama EU. Izvor: povijesni prosjeci Tanzi i Schuknecht (2000), Tablica I.1; moderni niz Eurostat (gov_10a_main); Hrvatska do 2007. procjene WB/IMF."
#| fig-alt: "Dva linijska grafikona javne potrošnje kao udjela u BDP-u, povijesni dugi luk i moderni panel s Hrvatskom."
#| fig-width: 8.0
#| fig-height: 3.8
source("R/setup.R")
theme_set(theme_pubfin() + theme(
plot.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA),
panel.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA)))
yrsM <- 2008:2025
eAvg <- c(44.9,48.5,47.8,46.8,47.2,47.8,47.4,46.7,45,44.3,44.4,44.5,50.5,48.7,47.2,47.5,47.7,48.4)
eHR <- c(46.3,49.3,48.2,48.6,47.3,48,48.7,47.6,45.9,44.3,45.2,46.4,53.8,48.2,45.1,46.6,48.4,50.1)
eFR <- c(54.3,58,57.7,57,57.9,58.6,58.4,57.6,57.4,57.7,56.4,55.3,61.7,59.5,58.4,56.8,57,57.2)
eDE <- c(44.4,48.3,48.1,45.3,45.1,45.2,44.5,44.5,44.7,44.5,44.7,45.5,51.1,50.7,48.6,48.1,49.4,50.5)
eRO <- c(37.7,39.7,39.4,37.9,36.1,35.8,35.6,35.9,34.8,33.6,34.6,36.3,41.7,40,40.9,41.1,43.3,43.3)
eDK <- c(50.3,56.3,56.5,56.3,57.9,55.6,55.1,54.4,52.4,50.6,50.8,49.8,53.3,49.7,45.1,47.4,47.3,48)
eSE <- c(50.4,52.8,50.9,50.2,51.4,52.5,51.8,50.4,50.5,50.3,50.9,49.8,53.1,50.4,49.4,50,50.5,49.9)
eIT <- c(47.8,51.1,49.8,49,50.5,50.9,50.7,50.2,49,48.8,48.3,48.4,56.8,56,54.9,53.6,50.4,51.2)
ePL <- c(44,44.9,46,44.1,43.2,43.2,42.7,41.5,41.1,41.1,41,41.4,47.7,43.6,43.2,46.9,49.2,50.9)
eSI <- c(45.2,50,50.7,51.4,50,57.7,50.6,49.5,46.9,44.6,44.1,43.8,51.8,49.9,47.7,46.5,46.5,49.6)
histY <- c(1870,1913,1920,1937,1960,1980,1990,1996)
histV <- c(10.7,12.7,18.7,22.8,27.9,43.1,44.8,45.6)
brY <- 1997:2007; brV <- rep(45.6, length(brY))
hrHY <- 1994:2007
hrHV <- c(52,51.5,50.2,49.8,50.6,53,49.8,50.6,50,48.7,47.5,46.5,45.8,44.8)
pA <- "A) Dugi luk, 1870.–2025."
pB <- "B) Moderni panel, 2008.–2025."
ctry <- list(DK=eDK, SE=eSE, IT=eIT, PL=ePL, SI=eSI, FR=eFR, DE=eDE, RO=eRO)
ostA <- do.call(rbind, lapply(names(ctry), function(g)
data.frame(panel=pA, series=g, kind="Pojedine zemlje", year=yrsM, v=ctry[[g]])))
ostB <- bind_rows(
data.frame(panel=pB, series="FR", kind="Pojedine zemlje", year=yrsM, v=eFR),
data.frame(panel=pB, series="DE", kind="Pojedine zemlje", year=yrsM, v=eDE),
data.frame(panel=pB, series="RO", kind="Pojedine zemlje", year=yrsM, v=eRO)
)
ost <- bind_rows(ostA, ostB)
avg <- bind_rows(
data.frame(panel=pA, series="avg", kind="Prosjek razvijenih", year=c(histY,brY,yrsM), v=c(histV,brV,eAvg)),
data.frame(panel=pB, series="avg", kind="Prosjek razvijenih", year=yrsM, v=eAvg)
)
hr <- bind_rows(
data.frame(panel=pA, series="HR", kind="Hrvatska", year=c(hrHY,yrsM), v=c(hrHV,eHR)),
data.frame(panel=pB, series="HR", kind="Hrvatska", year=yrsM, v=eHR)
)
df <- bind_rows(ost, avg, hr)
df$kind <- factor(df$kind, levels=c("Pojedine zemlje","Prosjek razvijenih","Hrvatska"))
ggplot(df, aes(year, v, group=interaction(panel, series), color=kind, linewidth=kind)) +
geom_segment(data=data.frame(panel=pA), aes(x=1996.5, xend=1996.5, y=0, yend=66),
inherit.aes=FALSE, linetype="22", color="#9A948A", linewidth=0.4) +
geom_text(data=data.frame(panel=pA), aes(x=1996.5, y=3, label="prijelom izvora"),
inherit.aes=FALSE, color="#9A948A", size=2.3, hjust=0.5) +
geom_line() +
facet_wrap(~panel, scales="free_x") +
scale_color_manual(values=c("Pojedine zemlje"="#B8B2A6","Prosjek razvijenih"="#6B6357","Hrvatska"="#1A1A1A"), name=NULL) +
scale_linewidth_manual(values=c("Pojedine zemlje"=0.4,"Prosjek razvijenih"=1.1,"Hrvatska"=1.0), guide="none") +
scale_y_continuous(labels=function(x) paste0(x, " %"), limits=c(0,70)) +
labs(x=NULL, y=NULL) +
theme(legend.position="top", strip.text=element_text(face="bold", color="#1C1916"))
```
:::
Već krajem 19. stoljeća pojavljuju se prve teorijske naznake da minimalistički pristup državi nije dugoročno održiv. Adolph Wagner uočava da s razvojem industrijskog društva potreba za javnim uslugama ne raste slučajno, nego pravilno, pa to zapažanje uzdiže na razinu zakonitosti.
::: {#def-wagnerov-zakon}
**Wagnerov zakon** empirijsko je zapažanje i teorijska teza Adolpha Wagnera prema kojoj udio javne potrošnje u BDP-u sustavno raste s razvojem industrijskog društva, jer veća ekonomska kompleksnost povećava potražnju za regulacijom, obrazovanjem i infrastrukturom [@wagner1890; @bird1971].
:::
Wagner je ponudio i mehaniku tog rasta koja nadilazi puko empirijsko zapažanje. Tri sile prema njegovoj analizi sustavno povećavaju udio države u gospodarstvu kako ono industrijalizira. Prva je sila kompleksnosti, jer veća međuovisnost gospodarskih jedinica zahtijeva više regulacije, ugovornog reda i nadzora, što povećava administrativne funkcije države. Druga je sila kulture i obrazovanja, gdje urbanizirano industrijsko društvo razvija veću potražnju za obrazovanjem, znanošću i kulturom, dobrima koja imaju izrazito javne komponente. Treća je sila ekonomske infrastrukture, gdje krupne kapacitetne investicije u promet, energetiku i komunikacije premašuju mogućnosti privatnih ulagača i prirodno se preuzimaju kroz javni sektor.
Empirijski je Wagnerov zakon potvrđen u dugim vremenskim serijama razvijenih zemalja, ali ga noviji radovi ograničavaju u dva smjera [@bird1971]. Prvo, zakonitost vrijedi samo do određene razine razvoja, nakon koje udio javne potrošnje pokazuje znakove zasićenja. Drugo, rast nije automatski nego je posredovan političkim odlukama o tome koje od triju sila društvo prevodi u stvarnu javnu funkciju. To znači da Wagnerov zakon najbolje opisuje strukturni pritisak, ne i sam ishod, koji ostaje predmet političkog izbora i institucionalnog dizajna.
Taj se odnos dade i vizualizirati. Predviđeni udio javne potrošnje u BDP-u raste s dohotkom po stanovniku, pri čemu logaritamski trend dočarava i sam rast i njegovo postupno zasićenje. Graf je interaktivan, pa klizač pomiče dohodak hipotetske zemlje uz krivulju, čime se vidi kako se udio javne potrošnje mijenja s razinom razvoja.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
viewof wag_controls = Inputs.form({
g: Inputs.range([6, 80], {value: 30, step: 1, label: "Hipotetska zemlja — BDP po stanovniku (tis. $):"})
})
```
```{ojs}
//| echo: false
wag_g = wag_controls.g
```
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-wagner
//| fig-cap: "Ilustrativni prikaz Wagnerova zakona — bogatije zemlje u prosjeku troše veći udio BDP-a kroz javni sektor, uz znatno rasipanje oko trenda. Podaci su približni i služe za prikaz odnosa, a ne kao službena statistika."
//| fig-alt: "Raspršeni dijagram s logaritamskom osi x (BDP po stanovniku) i osi y (javna potrošnja kao % BDP-a). Točke predstavljaju pojedine zemlje obojene prema razini dohotka. Isprekidana trendna linija raste s dohotkom, ilustrirajući Wagnerov zakon. Hipotetska zemlja označena je većom crnom točkom s predviđenim udjelom."
{
// Ilustrativni podaci (približne vrijednosti, za prikaz odnosa, ne službena statistika)
const data = [
{z: "Indija", gdp: 8, sp: 29, grp: "niži dohodak"},
{z: "Indonezija", gdp: 13, sp: 18, grp: "niži dohodak"},
{z: "Meksiko", gdp: 21, sp: 27, grp: "srednji dohodak"},
{z: "Kina", gdp: 23, sp: 33, grp: "srednji dohodak"},
{z: "Poljska", gdp: 41, sp: 43, grp: "srednji dohodak"},
{z: "Koreja", gdp: 48, sp: 34, grp: "visoki dohodak"},
{z: "SAD", gdp: 76, sp: 38, grp: "visoki dohodak"},
{z: "UK", gdp: 52, sp: 45, grp: "visoki dohodak"},
{z: "Njemačka", gdp: 58, sp: 49, grp: "visoki dohodak"},
{z: "Francuska", gdp: 54, sp: 57, grp: "visoki dohodak"},
{z: "Švedska", gdp: 62, sp: 49, grp: "visoki dohodak"}
];
// Trend: sp ≈ α + β·ln(gdp)
const xs = data.map(d => Math.log(d.gdp));
const ys = data.map(d => d.sp);
const mx = d3.mean(xs), my = d3.mean(ys);
const beta = d3.sum(xs.map((x, i) => (x - mx) * (ys[i] - my))) / d3.sum(xs.map(x => (x - mx) ** 2));
const alpha = my - beta * mx;
const trendFn = (g) => alpha + beta * Math.log(g);
const tline = d3.range(6, 81, 1).map(g => ({gdp: g, sp: trendFn(g)}));
const hyp = {gdp: wag_g, sp: trendFn(wag_g)};
return Plot.plot({
width: 780,
height: 470,
marginLeft: 54,
marginRight: 116,
marginTop: 36,
marginBottom: 52,
style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D"},
x: {type: "log", label: "BDP po stanovniku (tis. $, log) →", domain: [6, 92]},
y: {label: "↑ Javna potrošnja (% BDP-a)", domain: [10, 65], grid: true},
color: {legend: true, domain: ["niži dohodak","srednji dohodak","visoki dohodak"],
range: ["#C53030","#C8942D","#2D5A8E"]},
marks: [
Plot.line(tline, {x: "gdp", y: "sp", stroke: "#6B6357", strokeDasharray: "5,4", strokeWidth: 1.5}),
Plot.dot(data, {x: "gdp", y: "sp", fill: "grp", r: 6, stroke: "white", strokeWidth: 1, tip: true}),
Plot.text(data, {x: "gdp", y: "sp", text: "z", dy: -11, fontSize: 10, fill: "#3A332D"}),
Plot.dot([hyp], {x: "gdp", y: "sp", r: 9, fill: "#1C1916", stroke: "white", strokeWidth: 2}),
Plot.text([hyp], {x: "gdp", y: "sp", text: [`predviđeno ≈ ${hyp.sp.toFixed(0)} %`],
dy: 16, fontSize: 12, fontWeight: 700, fill: "#1C1916", textAnchor: "middle"})
]
});
}
```
**Što isprobati.** (1) Pri niskom dohotku oko 10 tisuća dolara hipotetska zemlja sjeda nisko na trend i predviđeni udio javne potrošnje ostaje skroman. (2) Povećajte klizač dohotka hipotetske zemlje prema 50 tisuća dolara i crna se točka penje uz krivulju, što je vizualni izraz Wagnerova zakona. (3) Gurnite klizač do gornjeg ruba prema 80 i primijetite da prirast udjela postaje sve manji, jer logaritamski trend pokazuje zasićenje koje empirijski radovi vežu uz više razine razvoja.
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-wagner-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Ilustrativni prikaz Wagnerova zakona — bogatije zemlje u prosjeku troše veći udio BDP-a kroz javni sektor, uz znatno rasipanje oko trenda. Podaci su približni i služe za prikaz odnosa, a ne kao službena statistika."
#| fig-alt: "Raspršeni dijagram s logaritamskom osi x (BDP po stanovniku) i osi y (javna potrošnja kao % BDP-a). Točke predstavljaju pojedine zemlje obojene prema razini dohotka. Isprekidana trendna linija raste s dohotkom, ilustrirajući Wagnerov zakon. Hipotetska zemlja označena je većom crnom točkom s predviđenim udjelom."
#| fig-width: 7.8
#| fig-height: 4.7
# Statički PDF blizanac interaktivnog OJS grafa (zadana vrijednost klizača wag_g = 30).
source("R/setup.R")
wag_g <- 30 # BDP po stanovniku hipotetske zemlje, tis. $ (zadana vrijednost klizača)
# Ilustrativni podaci (približne vrijednosti, za prikaz odnosa, ne službena statistika)
data <- data.frame(
z = c("Indija","Indonezija","Meksiko","Kina","Poljska","Koreja",
"SAD","UK","Njemačka","Francuska","Švedska"),
gdp = c(8, 13, 21, 23, 41, 48, 76, 52, 58, 54, 62),
sp = c(29, 18, 27, 33, 43, 34, 38, 45, 49, 57, 49),
grp = c("niži dohodak","niži dohodak","srednji dohodak","srednji dohodak",
"srednji dohodak","visoki dohodak","visoki dohodak","visoki dohodak",
"visoki dohodak","visoki dohodak","visoki dohodak"),
stringsAsFactors = FALSE
)
data$grp <- factor(data$grp,
levels = c("niži dohodak","srednji dohodak","visoki dohodak"))
# Trend: sp ≈ α + β·ln(gdp) — OLS na log(gdp), identično OJS-u
fit <- lm(sp ~ log(gdp), data = data)
alpha <- unname(coef(fit)[1])
beta <- unname(coef(fit)[2])
trendFn <- function(g) alpha + beta * log(g)
# Trendna krivulja (gdp = 6..80) i hipotetska točka pri zadanom klizaču
tline <- data.frame(gdp = 6:80)
tline$sp <- trendFn(tline$gdp)
hyp <- data.frame(gdp = wag_g, sp = trendFn(wag_g))
hyp$lab <- sprintf("predviđeno ≈ %.0f %%", hyp$sp) # = "predviđeno ≈ 37 %" pri wag_g = 30
# Boje preuzete iz OJS color scale (red / gold / blue po razini dohotka)
grp_cols <- c("niži dohodak" = "#262626",
"srednji dohodak" = "#9A9A9A",
"visoki dohodak" = "#1A1A1A")
ggplot() +
# 1. trendna linija (isprekidana, topla siva)
geom_line(data = tline, aes(gdp, sp),
linetype = "dashed", linewidth = 0.55, color = "#8C8C8C") +
# 2. točke zemalja, obojene po razini dohotka
geom_point(data = data, aes(gdp, sp, fill = grp),
shape = 21, size = 3.5, color = "white", stroke = 0.7) +
# 3. nazivi zemalja iznad točaka
geom_text(data = data, aes(gdp, sp, label = z),
vjust = 0, nudge_y = 1.6, size = 3.1, color = "#1A1A1A") +
# 4. hipotetska točka (veća, crna)
geom_point(data = hyp, aes(gdp, sp),
shape = 21, size = 5.5, fill = "#000000", color = "white", stroke = 0.9) +
# 5. anotacija s predviđenim udjelom ispod hipotetske točke
geom_text(data = hyp, aes(gdp, sp, label = lab),
vjust = 1, nudge_y = -2.2, fontface = "bold",
size = 4, color = "#000000") +
scale_fill_manual(values = grp_cols, name = NULL) +
scale_x_log10(limits = c(6, 92),
breaks = c(6, 10, 20, 40, 60, 90)) +
scale_y_continuous(limits = c(10, 65)) +
labs(x = "BDP po stanovniku (tis. $, log)",
y = "Javna potrošnja (% BDP-a)") +
theme_pubfin()
```
:::
Wagnerov zakon tako opisuje postupan, strukturni pritisak koji s razvojem polako podiže udio države, no on sam ne objašnjava nagle skokove kojima je javna potrošnja u 20. stoljeću višestruko nadišla svoje skromne početne razine. Taj se preokret ne odvija glatko uz krivulju razvoja, nego u naletima vezanima uz velike gospodarske i političke šokove, kojima se okrećemo u nastavku.
## Ekspanzija države u 20. stoljeću
Pravi preokret događa se u 20. stoljeću, u kontekstu velikih ekonomskih i političkih šokova. Velika depresija 1930-ih dovodi u pitanje sposobnost tržišta da se samo stabilizira. U tom kontekstu John Maynard Keynes uvodi revolucionarnu ideju prema kojoj država može i treba aktivno intervenirati u gospodarstvo putem javne potrošnje i fiskalne politike kako bi stabilizirala agregatnu potražnju [@keynes1936]. Time javna potrošnja prvi put dobiva jasnu makroekonomsku funkciju.
Nakon Drugog svjetskog rata slijedi razdoblje bez presedana u povijesti javne potrošnje. U većini razvijenih zemalja dolazi do snažne ekspanzije države, osobito kroz razvoj sustava socijalne sigurnosti, javnog zdravstva i obrazovanja. Udio javne potrošnje raste s oko 13 % BDP-a početkom stoljeća na više od 40 % u suvremenim ekonomijama [@tanzi2000]. Ovaj rast nije bio rezultat jedinstvenog faktora, već kombinacije dubokih strukturnih promjena. Dio tog rasta nije tekao glatko, nego u skokovima vezanima uz velike krize koje trajno pomiču naviše društveno prihvatljivu razinu javne potrošnje, a taj mehanizam premještanja i njegovo zadržavanje na višoj razini razrađujemo u poglavlju o stabilizacijskoj funkciji.
Najprije, demografske promjene među najvažnijim su dugoročnim pokretačima. Kako se očekivano trajanje života povećava, a fertilitet smanjuje, raste udio starijeg stanovništva, što izravno povećava pritisak na mirovinske sustave i zdravstvenu potrošnju.
Tome se pridružio politički pomak. Širenje demokracije i općeg prava glasa promijenilo je način određivanja javne potrošnje jer u demokratskim sustavima političari imaju snažne poticaje odgovarati na preferencije birača, što često vodi povećanju potrošnje, osobito u redistribuciji i socijalnim politikama [@alesina2011]. Taj se kanal može i operacionalizirati. Ako proračun u demokraciji u prosjeku slijedi želje medijanskog glasača, njegova se tražena razina javnog dobra $G^{*}$ dade zapisati log-linearnom potražnjom [@borcherdingdeacon1972],
$$
G^{*}=\alpha\,Y_{m}^{\;\eta}\,P^{\;\varepsilon}\,N^{\;\gamma}
$$
gdje je $Y_{m}$ dohodak medijanskog glasača, $P$ relativna cijena javne usluge, a $N$ veličina populacije koja je dijeli. Eksponenti su elastičnosti, pa $\eta$ mjeri koliko tražena potrošnja reagira na dohodak, $\varepsilon$ na cijenu (očekivano $\varepsilon<0$), a $\gamma$ na broj korisnika. Kada je dohodovna elastičnost veća od jedan ($\eta>1$), javna usluga ponaša se kao luksuzno dobro čija tražnja raste brže od dohotka, što je upravo mehanizam zbog kojega rast prosperiteta podiže udio države. Tako rast medijanskog dohotka od $10\,\%$ uz $\eta=1{,}3$ povlači približno $13\,\%$ veću traženu potrošnju.
Djeluje i sam ekonomski rast. Kako društva postaju bogatija, mijenjaju se preferencije građana te raste potražnja za kvalitetom života, obrazovanjem, zdravstvom i zaštitom okoliša, a mnoga od tih dobara imaju obilježja luksuznih jer im potražnja raste brže od dohotka.
Naposljetku, tehnološki napredak i globalizacija traže kontinuirana ulaganja u obrazovanje, istraživanje i digitalnu infrastrukturu, dok globalizacija povećava međuzavisnost ekonomija i izloženost vanjskim šokovima. Kako ističe Vito Tanzi, ona istodobno ograničava fiskalni prostor, ali i povećava potrebu za javnom potrošnjom u područjima poput regulacije, obrazovanja i socijalne zaštite [@tanzi2011].
Svi navedeni pokretači djeluju na strani potražnje, no dio dugoročnog rasta dolazi s troškovne strane i dugo je ostajao izvan vidokruga. William Baumol pokazao je da se radno intenzivne djelatnosti u kojima čovjek ostaje glavni input, poput obrazovanja, zdravstva i skrbi, opiru rastu produktivnosti, dok plaće u njima ipak moraju pratiti zarade u visokoproduktivnim sektorima kako bi zadržale radnike [@baumol1967]. Mehanizam je čitljiv iz jediničnog troška usluge. Stopa rasta relativne cijene jednaka je razlici između stope rasta plaća i stope rasta produktivnosti u uslužnom sektoru, pa uz stagnirajuću produktivnost usluge ($\dot{a}_{s}=0$) i plaće koje prate produktivni sektor vrijedi
$$
\frac{\dot{p}_{s}}{p_{s}}=\frac{\dot{w}}{w}-\frac{\dot{a}_{s}}{a_{s}}\;\xrightarrow{\;\dot{a}_{s}=0,\;\dot{w}/w=\dot{a}_{p}/a_{p}\;}\;\frac{\dot{p}_{s}}{p_{s}}=\frac{\dot{a}_{p}}{a_{p}}
$$
gdje točka iznad simbola označava stopu rasta, $w$ je nadnica, a $a_{s}$ i $a_{p}$ produktivnost u uslužnom odnosno produktivnom sektoru. Cijena usluge tako raste po stopi rasta produktivnosti u ostatku gospodarstva, premda u samoj usluzi produktivnost stoji. Zbog toga relativna cijena sata nastave ili njege sustavno raste, pa udio tih usluga u BDP-u može rasti i kad se njihov opseg uopće ne mijenja. Ta **Baumolova bolest troškova** (*cost disease*) objašnjava zašto pritisak na javne proračune ne popušta ni ondje gdje je potražnja stabilna, a uštede na osoblju teško izvedive bez gubitka kvalitete usluge.
Osim same razine, kroz vrijeme se značajno mijenjala i struktura javne potrošnje. Dok je u ranijim razdobljima dominirala potrošnja na obranu, javni red i osnovnu administraciju, u drugoj polovici 20. stoljeća dolazi do duboke transformacije prema socijalnoj državi. Sve veći udio počinju zauzimati transferi koji uključuju mirovine, socijalne naknade, zdravstvene izdatke i različite oblike socijalne zaštite, što je jasno sistematizirao Richard Musgrave kroz tri temeljne funkcije javnih financija [@musgrave1959]. Povijesni razvoj javne potrošnje jasno pokazuje da njezina razina i struktura nisu rezultat univerzalnog ekonomskog zakona, već kombinacije ekonomskih okolnosti, političkih odluka i društvenih preferencija [@tanzi2011].
## Društvene koristi i rizici (prekomjerne) javne potrošnje
Suvremena literatura javnih financija jasno pokazuje da javna potrošnja može generirati značajne društvene i ekonomske koristi, ali i da njezini učinci nisu automatski ni jednoznačni. Oni u velikoj mjeri ovise o institucionalnom okviru, kvaliteti upravljanja, dizajnu pojedinih programa i političkoj ekonomiji odlučivanja [@tanzi2011; @alesina1995; @barro1990].
Prvo, javna potrošnja igra ključnu ulogu u smanjenju rizika za pojedince. U tržišnim ekonomijama pojedinci su izloženi brojnim neizvjesnostima koje uključuju zdravstvene rizike, gubitak zaposlenja i dugovječnost. Privatna tržišta osiguranja često ne mogu u potpunosti pokriti te rizike zbog asimetričnih informacija, moralnog hazarda i nepovoljnog izbora. Javna potrošnja, kroz sustave zdravstva, mirovina i socijalne zaštite, omogućuje kolektivno dijeljenje tih rizika.
Drugo, javna potrošnja ima snažan utjecaj na akumulaciju ljudskog kapitala. Ulaganja u obrazovanje ne povećavaju samo individualne vještine, nego generiraju i pozitivne eksternalije. U okviru endogenih modela rasta javna potrošnja u infrastrukturu, obrazovanje i istraživanje postaje sastavni dio proizvodne funkcije [@barro1990].
Pitanje koliko je javnog dobra optimalno ponuditi ima i precizan normativni odgovor. Za razliku od privatnog dobra, kod kojega svaki pojedinac usklađuje vlastitu graničnu stopu supstitucije s graničnom stopom transformacije, javno dobro svi konzumiraju istovremeno, pa se njihove granične spremnosti na plaćanje zbrajaju. Optimalna razina javnog dobra $G$ tako zadovoljava Samuelsonov uvjet [@samuelson1954],
$$
\sum_{i=1}^{n}\mathrm{MRS}^{i}_{G,x}=\mathrm{MRT}_{G,x}
$$
prema kojem je zbroj graničnih stopa supstitucije svih $n$ korisnika između javnog dobra i privatnog dobra $x$ jednak graničnoj stopi transformacije u proizvodnji. Intuitivno, dodatna jedinica javnog dobra opravdana je sve dok ukupna vrijednost koju joj pripisuju svi korisnici zajedno premašuje trošak njezine proizvodnje. Ovaj uvjet daje mjeru optimuma naspram koje se očitavaju i tržišni i državni neuspjesi, jer decentralizirano tržište zbog problema besplatnog korisnika ne uspijeva ponuditi razinu koja zadovoljava jednakost, a državna ponuda može odstupiti u oba smjera.
Treće, javna potrošnja doprinosi socijalnoj koheziji i političkoj stabilnosti, jer dijeljenje rizika i pristup zajedničkim uslugama smanjuju osjećaj isključenosti i ublažavaju napetosti koje bi inače pritiskale politički sustav. Četvrto, djeluje kao instrument makroekonomske stabilizacije, osobito kroz automatske stabilizatore koji u recesiji sami povećavaju isplate i smanjuju porezno opterećenje bez potrebe za novom odlukom. Peto, ima ulogu u koordinaciji dugoročnog razvoja, osobito u područjima poput zelene tranzicije i digitalizacije, gdje pojedinačni ulagači sami ne mogu uskladiti velike i dugoročne investicije s neizvjesnim povratom.
Međutim, upravo zbog svoje širine, javna potrošnja nosi i značajne troškove i ograničenja. Prvo, financiranje putem poreza ili duga stvara distorzije u ekonomskim poticajima, pri čemu negativni učinci poreza rastu disproporcionalno s njihovom visinom [@tanzi2011]. Drugo, problem neefikasnosti i ograničene odgovornosti javnog sektora proizlazi iz institucionalnih karakteristika države. Treće, javna potrošnja je duboko oblikovana političkom ekonomijom odlučivanja, što može dovesti do pristranosti prema većoj potrošnji i odgađanju fiskalne konsolidacije [@alesina1995]. Četvrto, određeni oblici mogu stvoriti neželjene mikroekonomske poticaje, poput zamki siromaštva. Peto, važno je razlikovati produktivnu i neproduktivnu javnu potrošnju jer samo određene kategorije rashoda, poput infrastrukture i obrazovanja, imaju jasan pozitivan učinak na rast [@barro1990].
::: {.callout-empirija}
Sastav javne potrošnje, a ne samo njezina razina, povezan je s dugoročnim rastom. Empirijska literatura o endogenom rastu pokazuje da ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i istraživanje djeluju kao proizvodni input koji povećava buduću produktivnost, dok tekuća potrošnja i pojedine subvencije takav učinak nemaju ili ga čak smanjuju [@barro1990]. Studije više zemalja nalaze pozitivnu vezu između udjela javnih investicija i rasta, ali tek do razine na kojoj porezi potrebni za financiranje počnu stvarati veće distorzije od koristi dodatne potrošnje. Pouka je da između veličine države i rasta postoji obrnuto-U odnos čiji položaj vrha ovisi o tome troši li se na proizvodne ili neproizvodne namjene.
:::
Ključni uvid moderne ekonomije javnih financija jest da pitanje javne potrošnje nije primarno kvantitativno, nego kvalitativno, strukturno i institucionalno. Nije presudno samo koliko država troši, već kako, na što, za koga i kroz koje mehanizme troši. Upravo zato dvije zemlje slične razine javne potrošnje mogu ostvarivati potpuno različite ekonomske i društvene ishode.
## Stabilizacijska uloga javne potrošnje
Među koristima koje smo upravo nabrojili stabilizacija agregatne potražnje zaslužuje zasebnu razradu jer ne djeluje kroz pojedini program, nego kroz vremenski raspored ukupne potrošnje kroz ciklus. Keynesovu makroekonomsku ulogu države, koju smo dotaknuli uz Veliku depresiju, ovdje razlažemo do njezina mehanizma. Temeljna ideja njegova pristupa jest da su recesije prvenstveno rezultat nedostatne agregatne potražnje. Kada privatni sektor smanjuje potrošnju i investicije, država može intervenirati povećanjem javne potrošnje i, ako je potrebno, stvaranjem fiskalnog deficita [@keynes1936].
Središnji mehanizam putem kojeg javna potrošnja djeluje jest **fiskalni multiplikator**. Povećanje državne potrošnje ne djeluje samo jednokratno, već pokreće lančanu reakciju u kojoj javna potrošnja postaje dohodak, taj dohodak postaje potrošnja, a potrošnja stvara novi dohodak. Snaga te reakcije sažeta je u izrazu za multiplikator otvorenoga gospodarstva s porezom na dohodak [@keynes1936],
$$
k=\frac{\Delta Y}{\Delta G}=\frac{1}{1-c\,(1-t)+m}
$$
gdje je $c$ granična sklonost potrošnji, $t$ porezna stopa, a $m$ granična sklonost uvozu. Iz nazivnika se izravno čita zašto je multiplikator veći što je veća sklonost potrošnji, jer se veći dio svakog dohotka vraća u domaću potražnju, a manji što su veći porezi i uvoz, jer oni odvode dio dohotka iz lanca u proračun odnosno u inozemstvo. U zatvorenom gospodarstvu bez poreza izraz se svodi na poznati oblik $1/(1-c)$. Empirijska istraživanja pokazuju da multiplikator nije konstantan jer je u recesijama često veći zbog neiskorištenih kapaciteta, dok je u ekspanzijama manji [@blanchard2013; @barro1990].
Mehanizam pojačanog multiplikatora u recesijama ima jasno mikroekonomsko opravdanje. U razdoblju kada se značajan dio kapaciteta ne koristi, dodatna javna potrošnja ne istiskuje privatnu nego mobilizira neiskorištene resurse, pa svaki euro javnog troška povlači blizak privatni odgovor. U razdoblju pune zaposlenosti, isti euro mora se nečemu suprotstaviti i istiskuje privatnu potrošnju ili investicije, što znatno snižava multiplikator. Empirijska procjena Blancharda i Leigha pokazala je da je upravo to potcjenjivanje multiplikatora u dubokoj recesiji jedan od najvažnijih izvora predviđanja koja su podcijenila trošak fiskalne konsolidacije nakon 2010. godine [@blanchard2013].
Iz toga slijedi sporna, ali važna implikacija za doktrinu fiskalne konsolidacije. Kada je multiplikator visok, restriktivna fiskalna politika ne samo da usporava gospodarstvo, nego može i pogoršati omjer duga i BDP-a u kratkom roku jer pad nazivnika nadmašuje smanjenje brojnika. To ne znači da konsolidacija nije potrebna, nego da je njezino vrijeme i intenzitet politički i ekonomski osjetljiviji nego što se dugo pretpostavljalo. Pitanje nije treba li konsolidacija, nego kada i kojim ritmom, što ponovno ovisi o gospodarskom ciklusu.
Često se zanemaruje ključna nijansa Keynesove teorije. On nije zagovarao trajno povećanje javne potrošnje, već simetričnu fiskalnu politiku kroz ciklus koja podrazumijeva deficit i povećanje potrošnje u recesiji, a suficit i fiskalnu konsolidaciju u ekspanziji. Cilj nije trajno širenje države, nego izravnavanje ekonomskih fluktuacija. Upravo ta simetrija ključna je za dugoročnu održivost javnih financija, ali je u praksi često narušena zbog političkih ograničenja [@alesina1995].
Kasnije interpretacije Keynesove teorije često su dovele do trajnog povećanja javne potrošnje i kroničnih fiskalnih deficita, ali to nije bila njegova izvorna ideja. Ključni problem nije bio u teoriji, već u njezinoj političko-ekonomskoj implementaciji. Vlade relativno lako povećavaju potrošnju u recesijama, ali znatno teže provode nepopularne mjere u razdobljima rasta.
::: {#def-deficit-bias}
**Pristranost prema deficitu** (*deficit bias*) je sustavna tendencija vlada da povećavaju potrošnju u lošim vremenima, ali ne smanjuju u dobrim, što dovodi do kroničnih fiskalnih deficita i postupne akumulacije javnog duga; nastaje iz asimetrije političkih troškova ekspanzije i konsolidacije [@alesina1995].
:::
Ta asimetrija dovodi do trajnih deficita i akumulacije javnog duga. Tanzi dodatno naglašava da širenje javne potrošnje često postaje institucionalno i politički „ljepljivo" jer se jednom uvedeni programi teško smanjuju ili ukidaju [@tanzi2011].
Akumulirani dug pritom nije samo zbroj prošlih deficita. Kada je kamatna stopa na dug viša od stope rasta gospodarstva, omjer duga prema BDP-u raste i bez novog zaduživanja, pa stabilizacijska potrošnja iz prethodnih recesija može opteretiti proračun dugo nakon što je kriza prošla.
::: {#def-javni-dug}
**Javni dug** je zbroj svih nepodmirenih obveza države prema vjerovnicima, najčešće izražen kao udio u BDP-u; njegova je dinamika određena primarnim saldom, kamatnom stopom na dug i stopom nominalnog rasta, pa kada je kamatna stopa viša od stope rasta (r > g), omjer duga raste i bez primarnog deficita.
:::
Tu dinamiku zgodno je zapisati jednadžbom kretanja omjera duga. Promjena udjela duga u BDP-u od jedne godine do druge jednaka je razlici između kamatno-rastovnog člana i primarnog salda,
$$
\Delta b_{t}=\underbrace{(r-g)}_{\text{efekt snježne grude}}\,b_{t-1}-p_{t}
$$
gdje je $b$ omjer duga prema BDP-u, $r$ kamatna stopa na dug, $g$ stopa nominalnog rasta, a $p$ primarni saldo (suficit pozitivnog predznaka). Prvi član opisuje efekt snježne grude, jer kada je $r>g$ već postojeći dug sam sebe uvećava brže nego što ga rast gospodarstva razrjeđuje, pa omjer raste i uz potpuno uravnotežen primarni proračun. Tek primarni suficit ($p>0$) taj pritisak ublažava. Obrnuto, kada je $g>r$, rast nadmašuje kamatu i omjer se duga smanjuje sam od sebe, što čini opipljivim zašto je odnos kamatne stope i stope rasta presudan za održivost duga.
Dodatni problem proizlazi iz vremenskih kašnjenja u fiskalnoj politici. Između identifikacije problema, donošenja odluke i stvarne provedbe može proći značajno vrijeme, pa fiskalni poticaj može djelovati tek kada se gospodarstvo već oporavlja [@blanchard2017]. Zato javna potrošnja može stabilizirati gospodarstvo samo ako je pravodobna, ciljana, privremena i simetrična. Bez tih uvjeta, stabilizacijska funkcija može se pretvoriti u izvor makroekonomskih neravnoteža i rasta duga.
## Razlike u javnoj potrošnji u svijetu
Razlike u razini i strukturi javne potrošnje među zemljama izuzetno su velike i odražavaju različite političke, institucionalne i društvene izbore, a ne postojanje jedinstvenog „optimalnog" modela države. Suvremena literatura jasno naglašava da ne postoji univerzalno pravilo o optimalnoj veličini države [@tanzi2011; @alesina1995].
Prema usporednim podacima, u razvijenim gospodarstvima javna potrošnja često prelazi 40 % BDP-a, a u skandinavskim zemljama doseže i 50–60 % BDP-a, dok je u zemljama u razvoju znatno niža, često ispod 25–30 % BDP-a [@tanzi2011]. To ne znači da su potrebe za državnom intervencijom ondje manje. Razlike proizlaze iz ograničenih fiskalnih kapaciteta, slabije porezne administracije i veće neformalnosti gospodarstva.
Važno je naglasiti da niža proračunska potrošnja ne znači nužno i manju stvarnu ulogu države. U mnogim zemljama država djeluje putem kvazi-fiskalnih aktivnosti koje uključuju regulaciju, kontrolu cijena, usmjeravanje kreditnih tokova i implicitna jamstva javnih poduzeća, a koje formalno nisu dio proračuna, ali imaju učinke slične porezima i rashodima [@tanzi2011]. Razvijene zemlje razlikuju se i po modelima socijalne države. Skandinavski model karakterizira visoka razina javne potrošnje i univerzalni pristup, kontinentalni se model temelji na socijalnom osiguranju povezanom s tržištem rada, a anglosaksonski model karakterizira niža razina javne potrošnje i veći naglasak na ciljanim programima [@alesina2011].
Na razinu potrošnje ne utječe samo koliko je novca u sustavu, nego i kojim kanalom dolazi. Kada viša razina vlasti niže razini dodijeli paušalni transfer $Z$, taj se novac u praksi pretvara u javnu potrošnju mnogo izdašnije nego ekvivalentni rast dohotka samih građana, premda model medijanskog glasača predviđa da bi učinci trebali biti slični,
$$
\frac{\partial G}{\partial Z}\;\gg\;\frac{\partial G}{\partial Y_{m}}\qquad(\text{premda teorija predviđa }\;\tfrac{\partial G}{\partial Z}\approx\tfrac{\partial G}{\partial Y_{m}})
$$
Ta se anomalija naziva flypaper efektom, jer se novac sklon zalijepiti tamo gdje padne, u proračunu razine koja ga je primila, umjesto da se kroz niže poreze vrati građanima i prepusti njihovu izboru [@hinesthaler1995]. Empirijska istraživanja upozoravaju da veličina javne potrošnje sama po sebi slabo predviđa ekonomske rezultate, pa presudnu ulogu imaju kvaliteta institucija, učinkovitost javne uprave i dizajn politika, a ne sama veličina rashoda [@blanchard2017; @tanzi2000].
::: {.callout-praksa}
Usporedba pokazuje da veličina javne potrošnje sama po sebi govori malo o njezinim učincima. Neke zemlje s velikim javnim sektorom, poput skandinavskih, ostvaruju visok rast, kvalitetne usluge i nisku nejednakost, dok druge sa sličnim udjelom potrošnje u BDP-u imaju slabije rezultate jer veći dio sredstava odlazi na subvencije, kamate na dug ili neučinkovite programe umjesto na obrazovanje, infrastrukturu i ciljanu socijalnu zaštitu. Ista razina potrošnje tako može značiti ulaganje u buduću produktivnost ili njezino trošenje na održavanje postojećih povlastica. Zato je za ocjenu javne potrošnje važnije analizirati njezinu strukturu i kvalitetu provedbe nego puki udio u BDP-u.[^wp-ch13]
:::
[^wp-ch13]: Daljnje čitanje: Afonso, Schuknecht i Tanzi (2005), [*Public Sector Efficiency: An International Comparison*](https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpwps/ecbwp242.pdf) (ECB WP 242).
## Koliko, na što i kako troši država
Opća tvrdnja da kvaliteta provedbe nadmašuje puku veličinu dobiva smisao tek kada javnu potrošnju rastavimo na slojeve. Prvi je sloj ukupna veličina, mjerena rashodima opće države u postotku BDP-a, koja pokazuje koliki se dio gospodarstva preraspodjeljuje kroz javni sektor. Drugi je sloj funkcionalna struktura, koja otkriva na što država troši, od socijalne zaštite i zdravstva do obrazovanja, obrane i infrastrukture. Treći je sloj ekonomska struktura, koja pokazuje kako država troši, odlazi li novac na plaće, transfere, subvencije, kamate ili javne investicije. Veličina države postaje smislen podatak tek kada se čita kroz ono na što se i način na koji se troši.
| Pitanje | Pokazatelj | Što otkriva | Primjer |
|---|---|---|---|
| Koliko država troši? | Rashodi opće države (% BDP-a) | Veličinu države u gospodarstvu | Francuska i Finska troše znatno više od Irske ili Litve |
| Na što troši? | Funkcionalna klasifikacija (COFOG) | Prioritete javnih politika | Socijalna zaštita, zdravstvo, obrazovanje, obrana |
| Kako troši? | Ekonomske transakcije | Način provedbe politika | Plaće, transferi, subvencije, kamate, investicije |
| Tko troši? | Razine vlasti | Centralizaciju ili decentralizaciju | Središnja država, lokalne jedinice, fondovi |
: Tri sloja javne potrošnje {#tbl-slojevi-potrosnje}
## Veličina javne potrošnje i mjesto Hrvatske
Najjednostavniji pokazatelj veličine države jest udio ukupnih rashoda opće države u BDP-u. Kada rashodi iznose polovicu BDP-a, to ne znači da država proizvodi polovicu gospodarstva, nego da kroz poreze, doprinose i zaduživanje financira javne usluge, transfere, investicije i ostale rashode u iznosu jednakom polovici godišnje proizvodnje.
Razlike su velike i unutar skupine razvijenih zemalja. U OECD-u su rashodi opće države u 2023. prosječno iznosili 42,6 % BDP-a, no europske članice troše osjetno više od neeuropskih, pa je prosjek članica koje su istodobno u Europskoj uniji bio blizu 49 % BDP-a [@oecd2025gov]. Unutar same Unije u 2023. ukupni rashodi opće države iznosili su 49,0 % BDP-a, ali se kreću u širokom rasponu. Najviše troše Francuska, Italija, Austrija, Grčka, Finska i Belgija, sve iznad 52 % BDP-a, dok su Cipar, Malta i Litva osjetno niže, oko 36 do 38 % BDP-a [@eurostat2025govexp]. Irska je poseban slučaj jer joj je BDP napuhan aktivnostima multinacionalnih kompanija, pa njezin udio rashoda od svega 20,6 % BDP-a podcjenjuje stvarnu veličinu države u odnosu na domaću ekonomsku aktivnost.
Hrvatska se u toj slici smješta blizu europskog prosjeka. Ukupni rashodi opće države u 2024. iznosili su oko 48 % BDP-a, što je vrlo blizu prosjeka Unije i ispod razine najskupljih država blagostanja poput Francuske, Finske ili Austrije [@eurostat2025govexp].[^god-rashodi] Hrvatska time nije zemlja male države. Po veličini javne potrošnje pripada europskom modelu, pa se ključno pitanje pomiče s razine na strukturu i kvalitetu te potrošnje. Smještena među odabrane članice Unije, ona se nalazi u širokom rasponu koji se proteže od Irske na dnu do Francuske na vrhu.
[^god-rashodi]: Podaci za EU i za funkcionalnu strukturu odnose se na 2023., a hrvatski podatak o ukupnim rashodima na 2024., pa su razine neznatno različite zbog godine, a ne metodologije. Izvor je Eurostat (tablica gov_10a_main).
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-rashodi-bdp
//| fig-cap: "Ukupni rashodi opće države u % BDP-a, odabrane zemlje EU. Zlatno je istaknuta Hrvatska, zeleno prosjek EU, a isprekidana linija označava prosjek OECD-a. EU i većina zemalja prikazani su za 2023., Hrvatska za 2024. (Eurostat, OECD)."
//| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf ukupnih rashoda opće države u postotku BDP-a za dvanaest zemalja. Francuska je na vrhu s 58,4 %, a Irska na dnu s 20,6 %. Hrvatska je s 48 % blizu prosjeka EU od 49 %, a iznad prosjeka OECD-a od 42,6 %."
{
const data = [
{z:"Francuska", v:58.4, grp:"ostalo"},
{z:"Italija", v:54.9, grp:"ostalo"},
{z:"Austrija", v:53.0, grp:"ostalo"},
{z:"Grčka", v:52.9, grp:"ostalo"},
{z:"Finska", v:52.6, grp:"ostalo"},
{z:"Belgija", v:52.2, grp:"ostalo"},
{z:"EU", v:49.0, grp:"EU"},
{z:"Hrvatska", v:48.0, grp:"Hrvatska"},
{z:"Cipar", v:37.9, grp:"ostalo"},
{z:"Malta", v:37.7, grp:"ostalo"},
{z:"Litva", v:36.2, grp:"ostalo"},
{z:"Irska", v:20.6, grp:"ostalo"}
];
return Plot.plot({
width: 780, height: 470,
marginLeft: 86, marginRight: 54, marginTop: 28, marginBottom: 46,
style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D"},
x: {label: "Rashodi opće države (% BDP-a) →", domain: [0, 64], grid: true},
y: {label: null, domain: data.map(d => d.z)},
color: {domain: ["ostalo","EU","Hrvatska"], range: ["#4A5568","#4A6B5C","#C8942D"]},
marks: [
Plot.barX(data, {x: "v", y: "z", fill: "grp", tip: true}),
Plot.ruleX([42.6], {stroke: "#8C8C8C", strokeDasharray: "5,4", strokeWidth: 1.5}),
Plot.text([{z: "Francuska"}], {x: 42.6, y: "z", text: ["OECD 42,6 %"], dy: -12, dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 10, fill: "#6B6357"}),
Plot.text(data, {x: "v", y: "z", text: d => d.v.toFixed(1).replace(".", ","), dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 10, fill: "#3A332D"})
]
});
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-rashodi-bdp-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Ukupni rashodi opće države u % BDP-a, odabrane zemlje EU. Zlatno je istaknuta Hrvatska, zeleno prosjek EU, a isprekidana linija označava prosjek OECD-a. EU i većina zemalja prikazani su za 2023., Hrvatska za 2024. (Eurostat, OECD)."
#| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf ukupnih rashoda opće države u postotku BDP-a za dvanaest zemalja. Francuska je na vrhu s 58,4 %, a Irska na dnu s 20,6 %. Hrvatska je s 48 % blizu prosjeka EU od 49 %, a iznad prosjeka OECD-a od 42,6 %."
#| fig-width: 7.8
#| fig-height: 4.7
source("R/setup.R")
rb <- data.frame(
z = c("Francuska","Italija","Austrija","Grčka","Finska","Belgija","EU",
"Hrvatska","Cipar","Malta","Litva","Irska"),
v = c(58.4, 54.9, 53.0, 52.9, 52.6, 52.2, 49.0, 48.0, 37.9, 37.7, 36.2, 20.6),
grp = c("ostalo","ostalo","ostalo","ostalo","ostalo","ostalo","EU",
"Hrvatska","ostalo","ostalo","ostalo","ostalo"),
stringsAsFactors = FALSE
)
rb$z <- factor(rb$z, levels = rev(rb$z))
cols <- c("ostalo" = "#8C8C8C", "EU" = "#4D4D4D", "Hrvatska" = "#1A1A1A")
ggplot(rb, aes(v, z, fill = grp)) +
geom_col(width = 0.72) +
geom_vline(xintercept = 42.6, linetype = "dashed", color = "#8C8C8C", linewidth = 0.5) +
annotate("text", x = 42.6, y = 12, label = "OECD 42,6 %", hjust = -0.05, vjust = 0,
size = 2.8, color = "#6B6357") +
geom_text(aes(label = sub("\\.", ",", sprintf("%.1f", v))),
hjust = -0.2, size = 2.9, color = "#3A332D") +
scale_fill_manual(values = cols, guide = "none") +
scale_x_continuous(limits = c(0, 64)) +
labs(x = "Rashodi opće države (% BDP-a)", y = NULL,
caption = "Zeleno = prosjek EU, zlatno = Hrvatska.") +
theme_pubfin()
```
:::
## Na što država troši — funkcionalna struktura
Dok ukupna potrošnja govori koliko država troši, funkcionalna struktura otkriva zašto troši. Međunarodna klasifikacija COFOG dijeli rashode na deset funkcija, od općih javnih usluga, obrane i sigurnosti, preko zdravstva i obrazovanja, do socijalne zaštite.
Najveća je funkcija u Europskoj uniji socijalna zaštita. U 2023. iznosila je 19,2 % BDP-a, odnosno 39,3 % ukupnih rashoda opće države, što znači da gotovo dvije petine svega što država potroši odlazi na mirovine, naknade za bolest i invaliditet, obiteljske naknade, naknade za nezaposlenost i socijalnu pomoć [@eurostat2025cofog]. Najveći dio te funkcije čine mirovine, pa je javna potrošnja u Europi u velikoj mjeri demografska priča. Slijede zdravstvo s 7,3 % BDP-a, opće javne usluge s 5,9 %, ekonomski poslovi s 5,8 % i obrazovanje s 4,7 % BDP-a. Opće javne usluge valja čitati oprezno jer uz administraciju obuhvaćaju i kamate na javni dug, pa visok udio te funkcije ne znači nužno glomaznu upravu, nego može odražavati teret duga.
Upravo socijalna zaštita najjasnije razdvaja modele države. U prosjeku OECD-a ona iznosi 13,4 % BDP-a, a među članicama koje su i u Uniji 19,3 % BDP-a, dok se na krajevima raspona nalaze Sjedinjene Američke Države s 7,9 % i Finska s 25,7 % BDP-a [@oecd2025gov]. Ta razlika odražava temeljni izbor između javnog i privatnog osiguranja socijalnih rizika. Slika sažima funkcionalnu strukturu rashoda Unije i, na primjeru socijalne zaštite, raspon između modela država.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-cofog
//| fig-cap: "Funkcionalna struktura rashoda opće države u EU, 2023., u % BDP-a (Eurostat, COFOG). Točke na redu socijalne zaštite pokazuju raspon između modela država: SAD 7,9 %, prosjek OECD-a 13,4 % i Finska 25,7 % (OECD)."
//| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf deset COFOG funkcija u EU za 2023. po postotku BDP-a. Socijalna zaštita dominira s 19,2 %, slijede zdravstvo 7,3 %, opće javne usluge 5,9 %, ekonomski poslovi 5,8 % i obrazovanje 4,7 %. Na redu socijalne zaštite tri točke označavaju SAD, OECD prosjek i Finsku."
{
const data = [
{f:"Socijalna zaštita", v:19.2},
{f:"Zdravstvo", v:7.3},
{f:"Opće javne usluge", v:5.9},
{f:"Ekonomski poslovi", v:5.8},
{f:"Obrazovanje", v:4.7},
{f:"Javni red i sigurnost", v:1.7},
{f:"Obrana", v:1.3},
{f:"Rekreacija i kultura", v:1.2},
{f:"Stanovanje", v:1.2},
{f:"Zaštita okoliša", v:0.8}
];
const mark = [
{f:"Socijalna zaštita", x:7.9, l:"SAD 7,9"},
{f:"Socijalna zaštita", x:13.4, l:"OECD 13,4"},
{f:"Socijalna zaštita", x:25.7, l:"Finska 25,7"}
];
return Plot.plot({
width: 780, height: 460,
marginLeft: 132, marginRight: 40, marginTop: 28, marginBottom: 46,
style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D"},
x: {label: "% BDP-a (EU, 2023.) →", domain: [0, 28], grid: true},
y: {label: null, domain: data.map(d => d.f)},
marks: [
Plot.barX(data, {x: "v", y: "f", fill: "#4A5568", tip: true}),
Plot.text(data, {x: "v", y: "f", text: d => d.v.toFixed(1).replace(".", ","), dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 10, fill: "#3A332D"}),
Plot.dot(mark, {x: "x", y: "f", r: 3.5, fill: "#1C1916", stroke: "white", strokeWidth: 0.8}),
Plot.text(mark, {x: "x", y: "f", text: "l", dy: -10, fontSize: 9, fill: "#1C1916", textAnchor: "middle"})
]
});
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-cofog-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Funkcionalna struktura rashoda opće države u EU, 2023., u % BDP-a (Eurostat, COFOG). Točke na redu socijalne zaštite pokazuju raspon između modela država: SAD 7,9 %, prosjek OECD-a 13,4 % i Finska 25,7 % (OECD)."
#| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf deset COFOG funkcija u EU za 2023. po postotku BDP-a. Socijalna zaštita dominira s 19,2 %, slijede zdravstvo 7,3 %, opće javne usluge 5,9 %, ekonomski poslovi 5,8 % i obrazovanje 4,7 %. Na redu socijalne zaštite tri točke označavaju SAD, OECD prosjek i Finsku."
#| fig-width: 7.8
#| fig-height: 4.6
source("R/setup.R")
cof <- data.frame(
f = c("Socijalna zaštita","Zdravstvo","Opće javne usluge","Ekonomski poslovi",
"Obrazovanje","Javni red i sigurnost","Obrana","Rekreacija i kultura",
"Stanovanje","Zaštita okoliša"),
v = c(19.2, 7.3, 5.9, 5.8, 4.7, 1.7, 1.3, 1.2, 1.2, 0.8),
stringsAsFactors = FALSE
)
cof$f <- factor(cof$f, levels = rev(cof$f))
mark <- data.frame(
x = c(7.9, 13.4, 25.7),
lab = c("SAD 7,9", "OECD 13,4", "Finska 25,7"),
stringsAsFactors = FALSE
)
ggplot(cof, aes(v, f)) +
geom_col(fill = "#4D4D4D", width = 0.7) +
geom_text(aes(label = sub("\\.", ",", sprintf("%.1f", v))),
hjust = -0.2, size = 2.9, color = "#3A332D") +
geom_point(data = mark, aes(x = x, y = "Socijalna zaštita"),
inherit.aes = FALSE, color = "#1C1916", size = 2) +
geom_text(data = mark, aes(x = x, y = "Socijalna zaštita", label = lab),
inherit.aes = FALSE, vjust = -1.1, size = 2.5, color = "#1C1916") +
scale_x_continuous(limits = c(0, 28)) +
labs(x = "% BDP-a (EU, 2023.)", y = NULL) +
theme_pubfin()
```
:::
Hrvatska po toj funkciji pripada europskom socijalnom modelu. Prema metodologiji ESSPROS, izdaci za socijalnu zaštitu u Hrvatskoj iznosili su 20,6 % BDP-a u 2023. Premda ESSPROS nije istovjetan COFOG-u, taj podatak jasno pokazuje da je socijalna zaštita jedna od središnjih funkcija hrvatske države [@dzs2024esspros].[^esspros] Zbog nepovoljne demografske strukture i visokog udjela starijeg stanovništva socijalna zaštita za Hrvatsku nije privremeno velik rashod, nego trajno i strukturno obilježje javnih financija.
[^esspros]: ESSPROS i COFOG nisu istovjetni. ESSPROS obuhvaća sve sheme socijalne zaštite i u pravilu daje viši iznos od COFOG funkcije „socijalna zaštita" opće države, pa hrvatskih 20,6 % nije izravno usporedivo s europskih 19,2 % prema COFOG-u.
Razloži li se hrvatska potrošnja po funkcijama, dobiva se profil na sljedećoj slici. Socijalna zaštita i ovdje je najveća stavka, no prema COFOG-u opće države (13,8 % BDP-a) ostaje ispod europskog prosjeka, dok zdravstvo i osobito ekonomski poslovi nose razmjerno veći udio, što odražava ulogu EU fondova i javnih ulaganja.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-cofog-hr
//| fig-cap: "Funkcionalna struktura rashoda opće države Hrvatske, 2024., u % BDP-a (COFOG). Socijalna zaštita dominira, slijede zdravstvo i ekonomski poslovi. Stavka „Ostalo\" obuhvaća javni red i sigurnost, obranu, zaštitu okoliša, stanovanje te rekreaciju i kulturu. Izvor: Eurostat (gov_10a_exp)."
//| fig-alt: "Kružni dijagram (pita) funkcionalne strukture rashoda Hrvatske 2024. Socijalna zaštita 13,8 % BDP-a najveći je dio, slijede zdravstvo 9,0 %, ekonomski poslovi 6,4 %, opće javne usluge 5,5 %, obrazovanje 5,0 % i ostalo 8,3 %."
{
const data = [
{cat:"Socijalna zaštita", v:13.8, c:"#C8942D"},
{cat:"Zdravstvo", v:9.0, c:"#4A6B5C"},
{cat:"Ekonomski poslovi", v:6.4, c:"#6B1F26"},
{cat:"Opće javne usluge", v:5.5, c:"#4A5568"},
{cat:"Obrazovanje", v:5.0, c:"#2D5A8E"},
{cat:"Ostalo", v:8.3, c:"#B8B2A6"}
];
const R = 98, cx = 132, cy = 130, W = 520, H = 260;
const pie = d3.pie().sort(null).value(d => d.v);
const arc = d3.arc().innerRadius(0).outerRadius(R);
const lab = d3.arc().innerRadius(R * 0.6).outerRadius(R * 0.6);
const svg = d3.create("svg").attr("viewBox", [0, 0, W, H]).attr("width", W)
.attr("style", "max-width: 100%; height: auto; font-family: Public Sans, system-ui, sans-serif; background: #F2EDE3;");
const g = svg.append("g").attr("transform", `translate(${cx},${cy})`);
const arcs = pie(data);
g.selectAll("path").data(arcs).join("path")
.attr("d", arc).attr("fill", a => a.data.c).attr("stroke", "#F2EDE3").attr("stroke-width", 1.5)
.append("title").text(a => a.data.cat + " — " + a.data.v.toFixed(1).replace(".", ",") + " % BDP-a");
g.selectAll("text").data(arcs.filter(a => a.data.v >= 4)).join("text")
.attr("transform", a => `translate(${lab.centroid(a)})`).attr("text-anchor", "middle").attr("dy", "0.35em")
.attr("font-size", 11).attr("font-weight", 600).attr("fill", "white")
.text(a => a.data.v.toFixed(1).replace(".", ",") + " %");
let ly = 40; const lx = cx + R + 34;
data.forEach(d => {
svg.append("rect").attr("x", lx).attr("y", ly).attr("width", 13).attr("height", 13).attr("rx", 2).attr("fill", d.c);
svg.append("text").attr("x", lx + 18).attr("y", ly + 11).attr("font-size", 12).attr("fill", "#3A332D")
.text(d.cat + " (" + d.v.toFixed(1).replace(".", ",") + " %)");
ly += 25;
});
return svg.node();
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-cofog-hr-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Funkcionalna struktura rashoda opće države Hrvatske, 2024., u % BDP-a (COFOG). „Ostalo\" obuhvaća javni red, obranu, okoliš, stanovanje te rekreaciju i kulturu. Izvor: Eurostat (gov_10a_exp)."
#| fig-alt: "Kružni dijagram funkcionalne strukture rashoda Hrvatske 2024.: socijalna zaštita 13,8 %, zdravstvo 9,0 %, ekonomski poslovi 6,4 %, opće javne usluge 5,5 %, obrazovanje 5,0 %, ostalo 8,3 %."
#| fig-width: 7.4
#| fig-height: 3.6
source("R/setup.R")
theme_set(theme_void(base_size = 12))
cats <- c("Socijalna zaštita","Zdravstvo","Ekonomski poslovi","Opće javne usluge","Obrazovanje","Ostalo")
df <- data.frame(cat = factor(cats, levels = cats), v = c(13.8,9.0,6.4,5.5,5.0,8.3))
cols <- c("Socijalna zaštita"="#1A1A1A","Zdravstvo"="#333333","Ekonomski poslovi"="#4D4D4D",
"Opće javne usluge"="#6B6B6B","Obrazovanje"="#8C8C8C","Ostalo"="#B8B2A6")
df$lab <- ifelse(df$v >= 4, paste0(sub("\\.", ",", sprintf("%.1f", df$v)), " %"), "")
ggplot(df, aes(x = "", y = v, fill = cat)) +
geom_col(width = 1, color = "white", linewidth = 0.6) +
coord_polar(theta = "y") +
geom_text(aes(label = lab), position = position_stack(vjust = 0.5), color = "white", size = 3, family = "mono") +
scale_fill_manual(values = cols, name = NULL) +
labs(x = NULL, y = NULL) +
theme(legend.position = "right",
plot.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA),
panel.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA),
legend.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA),
text = element_text(family = "mono", color = "#1C1916"))
```
:::
Stavi li se taj profil uz europsku strukturu s prethodne slike, posebnost Hrvatske postaje čitljiva u dvjema funkcijama. Socijalna zaštita prema COFOG-u opće države nosi 13,8 % BDP-a, osjetno ispod europskih 19,2 %, dok zdravstvo s 9,0 % BDP-a nadmašuje europskih 7,3 %.[^cofog-hr-soczast] Hrvatska tako manje vaga prema mirovinama i socijalnim transferima, a razmjerno više prema javnom zdravstvu i, kao kohezijska zemlja, prema ekonomskim poslovima.
[^cofog-hr-soczast]: Udio socijalne zaštite za Hrvatsku razlikuje se između ovog grafa i grafa zbroja socijalne zaštite i zdravstva koji slijedi. Ovdje je riječ o 13,8 % BDP-a za 2024., a u sljedećem grafu o 12,8 % BDP-a za 2023., pa je razlika posljedica referentne godine i nešto drukčijih ulaznih vrijednosti, a ne metodologije.
| Tip zemlje | Tipične zemlje | Što prevladava | Ključno objašnjenje |
|---|---|---|---|
| Socijalna država visokih transfera | Finska, Francuska, Austrija, Italija | Socijalna zaštita | Mirovine, starenje, široka socijalna prava |
| Zdravstveno intenzivna država | Austrija, Francuska, Češka | Zdravstvo | Javni zdravstveni sustavi i starenje |
| Investicijsko-infrastrukturni profil | Hrvatska i dio kohezijskih zemalja | Ekonomski poslovi | Fondovi EU, promet, energetika, potpore |
| Obrazovno-razvojni profil | Švedska, Finska, Estonija, Belgija | Obrazovanje | Ljudski kapital i jednakost prilika |
| Niža javna potrošnja | Irska, Litva, Malta, Cipar | Manji udio rashoda u BDP-u | Specifična struktura BDP-a ili veći privatni oslonac |
: Funkcionalni profili javne potrošnje po skupinama zemalja {#tbl-funkc-profili}
Te dvije funkcije, socijalna zaštita i zdravstvo, čine srž europske države blagostanja, pa ih je uputno čitati zajedno. Zbrojene po zemljama, raspoređuju se od Irske na dnu do Francuske i Finske na vrhu.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-soczast-zdravstvo
//| fig-cap: "Rashodi za socijalnu zaštitu (GF10) i zdravstvo (GF07) zajedno, % BDP-a, 2023. Zemlje su poredane od najmanjeg do najvećeg zbroja, a Hrvatska je istaknuta zlatnim obrubom. Isprekidana siva linija označava prosjek EU27 od 26,4 % BDP-a. Izvor: Eurostat (gov_10a_exp, COFOG)."
//| fig-alt: "Vodoravni složeni stupčasti graf za petnaest jedinica. Svaki je stupac zbroj socijalne zaštite i zdravstva u postotku BDP-a. Irska je najniža (13,1), Finska najviša (33,2), Hrvatska s 20,5 u donjoj polovici, ispod prosjeka EU27 koji je isprekidanom linijom označen na 26,4."
{
const cats = ["Socijalna zaštita", "Zdravstvo"];
const raw = [
{z:"Finska", v:[25.6, 7.6]}, {z:"Francuska", v:[23.3, 8.8]}, {z:"Austrija", v:[21.2, 9.0]},
{z:"Italija", v:[21.0, 6.5]}, {z:"Njemačka", v:[19.5, 7.4]}, {z:"EU27", v:[19.2, 7.2]},
{z:"Švedska", v:[18.9, 6.5]}, {z:"Nizozemska", v:[16.4, 7.1]}, {z:"Poljska", v:[16.8, 5.7]},
{z:"Češka", v:[13.4, 8.8]}, {z:"Hrvatska", v:[12.8, 7.7]}, {z:"Estonija", v:[13.5, 6.2]},
{z:"Litva", v:[13.9, 5.2]}, {z:"Rumunjska", v:[12.9, 4.8]}, {z:"Irska", v:[7.7, 5.4]}
];
const data = raw.flatMap(d => d.v.map((val, i) => ({z: d.z, cat: cats[i], val})));
const totals = raw.map(d => ({z: d.z, t: d.v[0] + d.v[1]}));
return Plot.plot({
width: 780, height: 480, marginLeft: 86, marginRight: 44, marginTop: 24, marginBottom: 46,
style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "#F2EDE3"},
x: {label: "% BDP-a →", domain: [0, 36], grid: true},
y: {label: null, domain: raw.map(d => d.z)},
color: {domain: cats, range: ["#4A6B5C", "#2D5A8E"], legend: true},
marks: [
Plot.barX(data, {x: "val", y: "z", fill: "cat", order: cats,
stroke: d => d.z === "Hrvatska" ? "#C8942D" : null, strokeWidth: d => d.z === "Hrvatska" ? 2.2 : 0, tip: true}),
Plot.text(totals, {x: "t", y: "z", text: d => d.t.toFixed(1).replace(".", ","), dx: 4, textAnchor: "start",
fontSize: 10, fontWeight: d => d.z === "Hrvatska" ? 700 : 500, fill: d => d.z === "Hrvatska" ? "#9A6F38" : "#3A332D"}),
Plot.ruleX([26.4], {stroke: "#8C8C8C", strokeDasharray: "5,4", strokeWidth: 1.5}),
Plot.text([{z: "Finska"}], {x: 26.4, y: "z", text: ["EU27 26,4"], dy: -12, dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 10, fill: "#6B6357"}),
Plot.ruleX([0])
]
});
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-soczast-zdravstvo-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Rashodi za socijalnu zaštitu (GF10) i zdravstvo (GF07) zajedno, % BDP-a, 2023. Zemlje su poredane od najmanjeg do najvećeg zbroja, Hrvatska je istaknuta zlatnim obrubom. Isprekidana siva linija označava prosjek EU27 od 26,4 % BDP-a. Izvor: Eurostat (gov_10a_exp, COFOG)."
#| fig-alt: "Vodoravni složeni stupčasti graf socijalne zaštite i zdravstva po zemljama; Irska 13,1, Finska 33,2, Hrvatska 20,5 ispod prosjeka EU27 označenog isprekidanom linijom na 26,4."
#| fig-width: 7.8
#| fig-height: 4.8
source("R/setup.R")
theme_set(theme_pubfin() + theme(
plot.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA),
panel.background = element_rect(fill = "#F2EDE3", color = NA)))
zem <- c("Finska","Francuska","Austrija","Italija","Njemačka","EU27","Švedska","Nizozemska",
"Poljska","Češka","Hrvatska","Estonija","Litva","Rumunjska","Irska")
sp <- c(25.6,23.3,21.2,21.0,19.5,19.2,18.9,16.4,16.8,13.4,12.8,13.5,13.9,12.9,7.7)
h <- c(7.6,8.8,9.0,6.5,7.4,7.2,6.5,7.1,5.7,8.8,7.7,6.2,5.2,4.8,5.4)
df <- rbind(
data.frame(z=zem, cat="Socijalna zaštita", val=sp),
data.frame(z=zem, cat="Zdravstvo", val=h))
df$z <- factor(df$z, levels = rev(zem))
df$cat <- factor(df$cat, levels = c("Socijalna zaštita","Zdravstvo"))
tot <- data.frame(z = factor(zem, levels = rev(zem)), t = sp + h, hl = zem == "Hrvatska")
ggplot(df, aes(val, z, fill = cat)) +
geom_col(aes(color = z == "Hrvatska"), width = 0.74, linewidth = 0.7) +
geom_vline(xintercept = 26.4, linetype = "dashed", color = "#8C8C8C", linewidth = 0.5) +
annotate("text", x = 26.4, y = 15, label = "EU27 26,4", hjust = -0.05, vjust = 0,
size = 2.6, color = "#6B6357") +
geom_text(data = tot, aes(t, z, label = sub("\\.", ",", sprintf("%.1f", t)), color = hl),
hjust = -0.2, size = 2.7, inherit.aes = FALSE, show.legend = FALSE) +
scale_fill_manual(values = c("Socijalna zaštita"="#333333","Zdravstvo"="#7A7A7A"), name = NULL) +
scale_color_manual(values = c(`TRUE`="#1A1A1A", `FALSE`=NA), guide = "none") +
scale_x_continuous(limits = c(0, 37)) +
labs(x = "% BDP-a (2023.)", y = NULL) +
theme(legend.position = "top")
```
:::
Hrvatska se s 20,5 % BDP-a smješta u donju polovicu raspona, ispod prosjeka EU27 od 26,4 % BDP-a. Razmjer između dvaju stupaca pritom ne prati ukupan zbroj jednako u svim zemljama, jer hrvatski je zaostatak gotovo u cijelosti na strani socijalne zaštite, dok je udio zdravstva blizu europskog. Niža ukupna razina tako više govori o slabijim mirovinskim i socijalnim davanjima nego o štednji na zdravstvu.
## Kako država troši — ekonomska struktura rashoda
Treći sloj otkriva kako se novac troši, neovisno o tome kojoj je funkciji namijenjen. Promatraju li se rashodi Unije prema ekonomskim transakcijama, najveći dio, oko 43 % ukupnih rashoda, čine socijalna davanja i transferi u naravi, slijede naknade zaposlenima u javnom sektoru s približno petinom rashoda i intermedijarna potrošnja, odnosno roba i usluge koje država kupuje, s oko 12 % [@eurostat2025cofog]. Bruto investicije, razvojna komponenta proračuna, čine tek oko 7 % rashoda, subvencije oko 4 %, a kamate na javni dug oko 3,5 %. Poredaju li se te kategorije po veličini, razvojni i kapitalni rashodi jasno se izdvajaju od tekućih.
::: {.content-visible when-format="html"}
```{ojs}
//| echo: false
//| label: fig-ekonomska-struktura
//| fig-cap: "Struktura rashoda opće države u EU prema ekonomskim transakcijama, 2023., u % ukupnih rashoda (Eurostat). Zelenom su označeni razvojni i kapitalni rashodi, sivo tekući."
//| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf osam ekonomskih kategorija rashoda EU za 2023. Socijalna davanja i transferi čine 43,4 %, naknade zaposlenima 20,4 %, intermedijarna potrošnja 12,4 %, bruto investicije 7,2 %, ostali tekući transferi 4,6 %, subvencije 4,0 %, kapitalni transferi 3,8 % i kamate 3,5 %."
{
const data = [
{k:"Socijalna davanja i transferi", v:43.4, tip:"tekuće"},
{k:"Naknade zaposlenima", v:20.4, tip:"tekuće"},
{k:"Intermedijarna potrošnja", v:12.4, tip:"tekuće"},
{k:"Bruto investicije", v:7.2, tip:"razvojno/kapitalno"},
{k:"Ostali tekući transferi", v:4.6, tip:"tekuće"},
{k:"Subvencije", v:4.0, tip:"tekuće"},
{k:"Kapitalni transferi", v:3.8, tip:"razvojno/kapitalno"},
{k:"Kamate", v:3.5, tip:"tekuće"}
];
return Plot.plot({
width: 780, height: 420,
marginLeft: 168, marginRight: 40, marginTop: 28, marginBottom: 46,
style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D"},
x: {label: "% ukupnih rashoda (EU, 2023.) →", domain: [0, 48], grid: true},
y: {label: null, domain: data.map(d => d.k)},
color: {domain: ["tekuće","razvojno/kapitalno"], range: ["#4A5568","#4A6B5C"], legend: true},
marks: [
Plot.barX(data, {x: "v", y: "k", fill: "tip", tip: true}),
Plot.text(data, {x: "v", y: "k", text: d => d.v.toFixed(1).replace(".", ","), dx: 4, textAnchor: "start", fontSize: 10, fill: "#3A332D"})
]
});
}
```
:::
::: {.content-visible when-format="pdf"}
```{r}
#| label: fig-ekonomska-struktura-print
#| echo: false
#| fig-cap: "Struktura rashoda opće države u EU prema ekonomskim transakcijama, 2023., u % ukupnih rashoda (Eurostat). Zelenom su označeni razvojni i kapitalni rashodi, sivo tekući."
#| fig-alt: "Vodoravni stupčasti graf osam ekonomskih kategorija rashoda EU za 2023. Socijalna davanja i transferi čine 43,4 %, naknade zaposlenima 20,4 %, intermedijarna potrošnja 12,4 %, bruto investicije 7,2 %, ostali tekući transferi 4,6 %, subvencije 4,0 %, kapitalni transferi 3,8 % i kamate 3,5 %."
#| fig-width: 7.8
#| fig-height: 4.2
source("R/setup.R")
es <- data.frame(
k = c("Socijalna davanja i transferi","Naknade zaposlenima","Intermedijarna potrošnja",
"Bruto investicije","Ostali tekući transferi","Subvencije","Kapitalni transferi","Kamate"),
v = c(43.4, 20.4, 12.4, 7.2, 4.6, 4.0, 3.8, 3.5),
tip = c("tekuće","tekuće","tekuće","razvojno/kapitalno","tekuće","tekuće","razvojno/kapitalno","tekuće"),
stringsAsFactors = FALSE
)
es$k <- factor(es$k, levels = rev(es$k))
cols <- c("tekuće" = "#8C8C8C", "razvojno/kapitalno" = "#333333")
ggplot(es, aes(v, k, fill = tip)) +
geom_col(width = 0.72) +
geom_text(aes(label = sub("\\.", ",", sprintf("%.1f", v))),
hjust = -0.2, size = 2.9, color = "#3A332D") +
scale_fill_manual(values = cols, name = NULL) +
scale_x_continuous(limits = c(0, 48)) +
labs(x = "% ukupnih rashoda (EU, 2023.)", y = NULL) +
theme_pubfin() +
theme(legend.position = "top")
```
:::
Taj se raspored izravno nadovezuje na ranije razlikovanje produktivne i neproduktivne potrošnje. Najveći dio javnih rashoda tekuće je naravi, dok je razvojna investicijska komponenta razmjerno mala, a kamate podsjećaju da su prošle fiskalne odluke trajni teret sadašnjeg proračuna. Upravo zato struktura rashoda po transakcijama pokazuje koliko prostora država ostavlja za ulaganja koja podižu buduću produktivnost, a koliko je vezana tekućim obvezama.
## Hrvatski profil — socijalna država financirana potrošnjom
Hrvatski porezni sustav, kojem su posvećena poglavlja o porezima, snažno se oslanja na potrošne poreze, dok na rashodnoj strani velik dio novca odlazi na socijalnu zaštitu, zdravstvo, ekonomske poslove i obrazovanje. Hrvatska tako financira razmjerno široku socijalnu državu pretežno kroz PDV, trošarine i doprinose, a manje kroz snažno progresivno oporezivanje dohotka i imovine. Takav model može biti fiskalno izdašan, osobito u zemlji s turizmom, ali ima slabiju redistribucijsku logiku jer potrošni porezi razmjerno više opterećuju kućanstva nižeg dohotka.
Prva i najveća stavka hrvatske potrošnje jest socijalna zaštita, u kojoj prevladavaju mirovine. Nepovoljna demografija i visok udio umirovljenika čine taj rashod trajnim i strukturnim. Druga je velika stavka zdravstvo, javno dominantno i politički osjetljivo, koje istodobno stvara dugove i suočava se s listama čekanja, nedostatkom kadrova i rastom troškova, pa ključno pitanje nije samo treba li zdravstvu više novca, nego kako smanjiti neučinkovitosti unutar sustava. Treća stavka, ekonomski poslovi, u Hrvatskoj je razmjerno velika zbog snažnog korištenja fondova EU i ulaganja u infrastrukturu i energetiku, što je prednost ako je riječ o produktivnim investicijama, a problem ako se sredstva troše na slabo ciljane potpore. Četvrta stavka, obrazovanje, dugoročno je ključna za rast, ali se kratkoročno često doživljava kao tekući trošak.
Dvije stavke mijenjaju težinu. Obrambeni rashodi rastu s oko 1,5 % BDP-a u 2024. i 2025. na projiciranih 1,6 % u 2026., a u promijenjenom geopolitičkom okruženju taj će pritisak vjerojatno jačati i konkurirati ostalim prioritetima [@europeancommission2025croatia]. Kamate i javni dug, naprotiv, popustili su nakon ulaska u europodručje i smanjenja omjera duga u BDP-u, no ostaju podsjetnik da današnji deficit postaje sutrašnji rashod za kamate, pa nije svejedno financira li se zaduživanjem investicija koja podiže budući rast ili tekuća potrošnja.
| Funkcija | Zašto je važna u Hrvatskoj | Glavno pitanje javne politike |
|---|---|---|
| Socijalna zaštita | Mirovine i demografsko starenje | Kako održati sustav uz nepovoljan omjer zaposlenih i umirovljenika? |
| Zdravstvo | Javni model financiranja i rast troškova | Kako povećati učinkovitost, dostupnost i financijsku disciplinu? |
| Ekonomski poslovi | Fondovi EU, promet, energetika, potpore | Jesu li rashodi razvojne investicije ili potpore niske učinkovitosti? |
| Obrazovanje | Ljudski kapital i produktivnost | Troši li se dovoljno i dovoljno kvalitetno za budući rast? |
| Obrana i sigurnost | Novi geopolitički kontekst | Kako financirati sigurnost bez istiskivanja razvojnih rashoda? |
| Kamate | Nasljeđe javnog duga | Koliko prošli deficiti ograničavaju sadašnje prioritete? |
: Hrvatska javna potrošnja — funkcije i ključna pitanja {#tbl-hr-funkcije}
## S kim usporediti Hrvatsku
Hrvatsku nema mnogo smisla uspoređivati samo s prosjekom Unije jer prosjek skriva različite modele. Korisnije su ciljane usporedbe s nekoliko skupina zemalja, ovisno o tome koju dimenziju javne potrošnje promatramo.
Po ukupnoj veličini države Hrvatska je blizu europskog prosjeka, pa su prirodni partneri za usporedbu Slovenija, Austrija, Češka, Italija, Poljska i Estonija. Po socijalnoj zaštiti korisne su Austrija, Slovenija i Italija, zemlje sa snažnim mirovinskim sustavima i sličnim demografskim pritiscima. Po zdravstvu se nameću Austrija, Češka i Slovenija, a po obrazovanju Estonija, Finska i Slovenija, zemlje koje obrazovanje snažno vežu uz produktivnost i jednakost prilika. Za ekonomske poslove i korištenje fondova EU najinformativnije su Poljska, Portugal i druge kohezijske zemlje.
Slovenija je pritom posebno vrijedna usporedba jer je slična po veličini i institucionalnom okruženju, ali na višoj razini razvijenosti. Ako uz sličan europski model postiže bolje ishode u produktivnosti i kvaliteti javnih usluga, onda pitanje za Hrvatsku nije koliko troši, nego zašto sličan tip države ne proizvodi iste rezultate. Usporedba sa Slovenijom time pomiče raspravu s razine rashoda na učinkovitost.
| Dimenzija | Najkorisnije usporedbe | Zašto |
|---|---|---|
| Veličina države | Slovenija, Austrija, Češka, Italija, Poljska, Estonija | Blizina europskom prosjeku po udjelu u BDP-u |
| Socijalna zaštita | Austrija, Slovenija, Italija | Mirovine, starenje, kontinentalno-mediteranski model |
| Zdravstvo | Austrija, Češka, Slovenija | Javni zdravstveni sustavi i dostupnost usluga |
| Obrazovanje | Estonija, Finska, Slovenija | Ljudski kapital i kvaliteta ishoda |
| Ekonomski poslovi | Poljska, Portugal, kohezijske zemlje | Fondovi EU, infrastruktura, investicije |
| Obrana | NATO i EU trendovi | Rastući geopolitički pritisak na fiskalni prostor |
: S kim usporediti Hrvatsku po funkcijama {#tbl-usporedbe}
## Veličina ili struktura — gdje je zapravo problem
Rasprava o hrvatskoj državi često se svodi na tvrdnju da je prevelika, no ta je dijagnoza pregruba. Hrvatska javna potrošnja jest visoka u odnosu na vlastitu razinu razvijenosti i blizu je europskog prosjeka, ali glavni problem nije sama veličina, nego kombinacija strukture, kvalitete i ishoda.
Velik dio potrošnje unaprijed je zadan. Mirovine, zdravstvo, plaće u javnom sektoru, socijalna prava i kamate ne mogu se brzo smanjiti, pa je proračun u velikoj mjeri krut. Kada se pojavi novi prioritet, od obrane i demografije do stanovanja i zelene tranzicije, prostor za manevriranje je ograničen. Uz to su te stavke politički osjetljive jer izravno pogađaju velik broj građana, pa su reforme rashoda teže od tehničkih poreznih promjena.
Jednako je važno razlikovati socijalnu od razvojne potrošnje. Socijalna potrošnja štiti građane i smanjuje rizike, ali sama po sebi ne mora podizati dugoročni rast, dok razvojna potrošnja u obrazovanje, istraživanje, infrastrukturu i učinkovitu upravu povećava kapacitet gospodarstva. Problem nastaje kada tekuća i socijalna potrošnja istiskuju razvojnu. Pritom ni svaki kapitalni projekt nije dobar projekt, pa javne investicije treba vrednovati prema učincima, a ne prema iznosu povučenih sredstava.
Zato je zaključak za Hrvatsku nužno nijansiran. Problem nije jednostavno u tome da država troši mnogo, nego u tome da za razmjerno visoku europsku razinu javne potrošnje mora isporučiti i europsku kvalitetu javnih usluga i razvojnih rezultata. Tek kada se rashodi povežu s ishodima, u obrazovanju s vještinama i zapošljivošću, u zdravstvu s dostupnošću i ishodima liječenja, u socijalnoj zaštiti sa smanjenjem siromaštva, rasprava o javnoj potrošnji prestaje biti rasprava o iznosima i postaje rasprava o javnim politikama.
::: {.sazetak-panel}
## Sažetak
Javna potrošnja jedan je od najvidljivijih izraza djelovanja države, a njezina se uloga povijesno mijenjala od minimalne države reda i sigurnosti do moderne države blagostanja. Uz koristi u obliku financiranja obrazovanja, zdravstva, sigurnosti i socijalne zaštite dolaze i rizici poput rasta duga, neučinkovitosti i tvrdokornih obveza. Potrošnja djeluje i stabilizacijski jer u recesiji može ublažiti pad aktivnosti, no taj učinak ovisi o multiplikatoru i odnosu kamatne stope i stope rasta. Razlike među zemljama pokazuju da ne postoji jedinstveni optimalni model, pa za ishod presuđuje kvaliteta provedbe, a ne sama veličina rashoda. Hrvatska se po veličini javne potrošnje smješta blizu europskog prosjeka, ali s vlastitim obilježjem, jer razmjerno široku socijalnu državu financira pretežno kroz potrošnju, uz snažan pritisak mirovina i zdravstva te rastuću važnost obrane. Kako se sva ta potrošnja mora i financirati, sljedeće poglavlje prelazi na drugu stranu proračuna i pita kako stvarni porezni sustavi u svijetu, Europskoj uniji i Hrvatskoj prikupljaju te prihode.
:::
::: {.callout-vjezba}
Pretpostavite zemlju s javnim dugom od 80 % BDP-a i nominalnim rastom BDP-a od 3 %.
a. Ako je prosječna kamatna stopa na dug 2 %, a primarni proračun uravnotežen, objasnite u kojem se smjeru kreće omjer duga i BDP-a.
b. Pretpostavite da država u recesiji pokrene poticaj vrijedan 3 % BDP-a uz multiplikator 1,5; za koliko se procjenjuje da raste BDP u toj godini?
c. Zašto u uvjetima visokog multiplikatora restriktivna politika može kratkoročno povećati, a ne smanjiti omjer duga i BDP-a? Povežite odgovor s odnosom kamatne stope i stope rasta.
:::