Uvod: “Kako” se govori

Nakon što smo mapirali tko govori i o čemu, ova treća faza analize bavi se najsuptilnijim, ali možda i najvažnijim pitanjem: kakva je atmosfera digitalnog diskursa? Zanima nas kako se o temama govori – s kojim emocionalnim tonom, kojim psihološkim apelima i s kojim intenzitetom konflikta.

Ovaj izvještaj uvodi inovativne, kontekstualno svjesne metrike za mjerenje atmosfere, odmičući se od jednostavnih kategorija prema dubinskom razumijevanju komunikacijskih strategija. Naš pristup sastoji se od tri koraka: 1. Dvoslojna Emocionalna Analiza: Razdvajamo površinski tonalitet od dubinskih psiholoških procesa. 2. Relativni Indeks Konflikta (RCI): Mjerimo “neočekivanu” agresivnost jezika. 3. Mapa Narativne Atmosfere: Vizualiziramo kako se atmosfera mijenja kada se teme spoje.

1. Dvoslojna emocionalna analiza: Tonalitet vs. psihologija

Da bismo razumjeli atmosferu, moramo razlikovati dvije stvari: je li tekst napisan u pozitivnom/negativnom tonu (tonalitet) i kojim se psihološkim apelima (strah, nada, povjerenje) služi da bi prenio poruku.

Matrica tona i psihologije

Sljedeća vizualizacija prikazuje kako se tonalitet (boja ćelije) mijenja ovisno o dominantnom psihološkom procesu (stupci) unutar svake teme (redovi). Plave ćelije označavaju pozitivan tonalitet, a crvene negativan, dok desni stupac prikazuje ukupni prosječni sentiment svake teme.

Ova matrica otkriva sofisticirane strategije medijskog uokvirivanja i donosi nekoliko ključnih uvida:

  • Kontekst je ključan: Tonalitet teme nije fiksan. Vidljivo je da gotovo sve teme postaju negativne (crvena boja) kada su uokvirene Ljutnjom, Strahom ili Tugom. S druge strane, okviri Povjerenja, Radosti i Iščekivanja gotovo univerzalno proizvode pozitivan tonalitet (plava boja).
  • Identifikacija “vrućih zočaka”: Teme poput PAPE_I_VATIKAN i POLITIKA_I_ODNOS_S_DRZAVOM pokazuju najveći raspon sentimenata – od izrazito negativnih do izrazito pozitivnih. To ih identificira kao ključna “bojna polja” narativa, gdje je izbor emocionalnog okvira presudan za oblikovanje percepcije publike.
  • Paradoks emocija: Najzanimljiviji nalaz je uloga emocije Gađenja. Kada je usmjerena na temu POLITIKE (vjerojatno na korupciju ili nemoral), stvara izrazito pozitivan sentiment (+0.79), signalizirajući moralnu osudu. Međutim, kada je usmjerena na PAPE_I_VATIKAN (vjerojatno na unutarcrkvene probleme), stvara najnegativniji sentiment u cijeloj matrici (-0.22).

Ukratko, ova analiza pokazuje da mediji ne prenose samo informacije, već aktivno upravljaju atmosferom oko pojedine teme strateškim odabirom emocionalnog ključa u kojem je predstavljaju.

2. Relativni indeks konflikta (RCI)

Standardna mjerenja ne uzimaju u obzir kontekst. Nije isto koristiti konfliktan jezik u članku o ratu i u članku o duhovnosti. Relativni indeks konflikta (RCI) mjeri koliko je neki članak neočekivano agresivniji ili pomirljiviji od onoga što je uobičajeno za njegov medij i njegovu temu.

Mapa medijskih strategija konflikta

Standardna mjerenja ne uzimaju u obzir kontekst. Nije isto koristiti konfliktan jezik u članku o ratu i u članku o duhovnosti. Relativni indeks konflikta (RCI) mjeri koliko je neki članak neočekivano agresivniji ili pomirljiviji od onoga što je uobičajeno za njegov medij i njegovu temu.

Sljedeći grafikon koristi tu mjeru kako bi mapirao medije na temelju njihove strategije korištenja konfliktnog jezika. * X-os: Prosječna, “kućna” razina konfliktnog jezika medija (CLI). Što je medij više desno, to je njegov ton u prosjeku agresivniji. * Y-os: Varijabilnost (RCI) u korištenju konfliktnog jezika. Što je medij više na grafikonu, to je njegov ton nepredvidljiviji – ponekad je miran, a ponekad izrazito agresivan. * Veličina Točke: Ukupna prisutnost medija u diskursu.

Ova mapa otkriva četiri fundamentalno različita modela komunikacije u hrvatskom digitalnom prostoru:

  1. Gore desno - “Strateški eskalatori”: Ovdje se nalazi gusta skupina velikih mainstream medija (index.hr, 24sata.hr, dnevnik.hr). Karakterizira ih visok prosječni konflikt i visoka nepredvidivost. Njihova strategija je doziranje konflikta: koriste ga snažno kada žele privući pažnju na “veliku priču”, ali su u drugim situacijama umjereniji.
  2. Dolje desno - “Dosljedni kritičari”: U ovom kvadrantu grupirani su desno orijentirani i aktivistički portali (narod.hr, dnevno.hr, dragovoljac.com). Njihov ton je konstantno visok u konfliktnosti, ali predvidiv. Oni ne “biraju bitke” – njihova je uređivačka politika inherentno konfliktna i kritička.
  3. Gore lijevo - “Pragmatični promatrači”: Ovdje nalazimo tradicionalne medije (vecernji.hr, slobodnadalmacija.hr, hrt.hr). Njihov prosječni ton je umjereniji, ali visoka nepredvidivost pokazuje da zadržavaju sposobnost snažne eskalacije konflikta kada procijene da je to potrebno.
  4. Dolje lijevo - “Graditelji zajednice”: Ovaj prostor pripada vjerskim medijima i YouTube kanalima (hkm.hr, laudato.hr, LaudatoTV). Njihova strategija je dijametralno suprotna ostalima: dosljedno nizak i predvidiv ton konflikta, s fokusom na informiranje i izgradnju zajednice, a ne na stvaranje prijepora.

3. Sinteza: Mreža narativne atmosfere

Konačno, spajamo sve u jednu vizualizaciju. Mreža povezanosti tema prikazuje kako se teme spajaju u šire narativne okvire. Izgled svake veze otkriva atmosferu tih spojeva:

  • Boja veze: Prosječni tonalitet (Plavo = pozitivno).
  • Debljina veze: Prosječni intenzitet konflikta (Deblje = konfliktnije).
  • Prozirnost veze: Pouzdanost veze, tj. broj članaka na kojima se temelji (Tamnije = pouzdanije).

Ova mreža otkriva duboku, temeljnu strukturu hrvatskog katoličkog digitalnog prostora:

  1. Dva “Narativna svemira”: Mreža nije kaotična; vidljiva je jasna podjela.

    • “Društveno-politička arena” (lijevi i donji dio): Gusta isprepletenost tema poput POLITIKE, POVIJESTI, BIOETIKE, i UNUTARCRKVENIH PRIJEPORA. Veze između ovih tema su izrazito debele, što znači da su visoko konfliktne. Ovo je epicentar svih prijepora i “kulturalnih ratova”.
    • “Pastoralno-institucionalna jezgra” (gornji i desni dio): Ovdje se nalaze teme DUHOVNOSTI, TEOLOGIJE, i CRKVENOG UPRAVLJANJA. Veze unutar ovog klastera i prema njemu su znatno tanje, što ukazuje na puno nižu razinu konflikta. Ovo je svijet unutarcrkvenih, doktrinalnih i duhovnih rasprava.

  2. Konflikt kao ključni diferencijator: Najiznenađujući nalaz je gotovo potpuno odsustvo negativno obojenih veza. To ne znači da nema kritike, već da je intenzitet konflikta (debljina veze) ključni element koji razlikuje narative. Najdeblje i najtamnije linije – koje predstavljaju najpouzdanije i najkonfliktnije narativne spojeve – jasno povezuju teme BIOETIKE, POLITIKE, PAPE I VATIKANA i POVIJESTI. Ovo je “četverokut prijepora” gdje se odvijaju najžešće medijske rasprave.

  3. Uloga “mostova”: Teme poput CRKVENO UPRAVLJANJE i DIGITALNA EVANGELIZACIJA pozicionirane su centralno i služe kao mostovi koji povezuju ova dva svijeta, imajući snažne veze i prema “političkom” i prema “pastoralnom” klasteru.

Ukratko, ova mreža je vizualni dokaz postojanja dva različita komunikacijska modela: jedan koji funkcionira na “gorivu” visokog konflikta i drugi koji teži mirnom i ne-konfliktnom izričaju. Ključne bitke za javno mnijenje vode se na “mostovima” između ova dva svijeta.

Zaključak

Dubinska analiza atmosfere katoličkog digitalnog prostora u Hrvatskoj otkrila je kompleksnu sliku koja nadilazi jednostavnu podjelu na “pozitivne” i “negativne” teme. Naši nalazi ukazuju na postojanje sofisticiranih komunikacijskih strategija i dubokih strukturnih obrazaca u načinu na koji se o vjeri i Crkvi govori u javnosti.

Tri ključna zaključka se ističu:

  1. Kontekstualno oblikovanje tonaliteta: Dokazali smo da tonalitet teme nije inherentno svojstvo, već rezultat strateškog emocionalnog uokvirivanja. Isti sadržaj može biti predstavljen kao pozitivan ili negativan ovisno o tome služi li se medij psihološkim apelima na Povjerenje i Radost ili na Ljutnju i Strah. Ovo potvrđuje da mediji nisu samo pasivni prenositelji informacija, već aktivni kreatori atmosfere.

  2. Četiri modela komunikacije: Identificirali smo četiri fundamentalno različite medijske strategije u korištenju konfliktnog jezika, koje grubo odgovaraju tipologiji medija:

    • “Strateški eskalatori” (mainstream mediji) koji doziraju konflikt.
    • “Dosljedni kritičari” (aktivistički portali) koji ga koriste kao temeljni dio svog identiteta.
    • “Pragmatični promatrači” (tradicionalni mediji) koji ga koriste uravnoteženo.
    • “Graditelji zajednice” (vjerski mediji) koji ga sustavno izbjegavaju.

  3. Dva “Svemira” diskursa: Najvažniji nalaz, vizualiziran u Mreži Narativne Atmosfere, jest postojanje dva jasno odvojena tematska i atmosferska svijeta. Jedan je društveno-politički, obilježen visokim intenzitetom konflikta i ispreplitanjem tema politike, povijesti i bioetike. Drugi je pastoralno-institucionalni, karakteriziran niskim konfliktom i fokusom na duhovnost i unutarcrkvena pitanja.

Ovi nalazi pokazuju da je za razumijevanje digitalnog prostora nužno koristiti višeslojne, kontekstualno svjesne metode koje mogu razotkriti suptilne komunikacijske strategije koje oblikuju javnu percepciju Crkve i vjere u Hrvatskoj.

Budući koraci ovog istraživanja usmjerit će se na povezivanje ovih nalaza s konkretnim događajima (Event Detection) te na finiju analizu specifičnih narativa i fraza koje se koriste unutar najkonfliktnijih tema. Krajnji cilj ostaje stvaranje dinamičnog “digitalnog opservatorija” koji će u stvarnom vremenu moći pratiti i analizirati puls ovih važnih društvenih rasprava.