Fiskalna politika, multiplikatori i politički ciklusi
Milan Deskar-Škrbić · Petra Palić · Luka Šikić
Dobro došli natrag
PREDAVANJE 5 · STABILIZACIJSKA FUNKCIJA
Prošli smo alokaciju i raspodjelu, dva pitanja o tome što se događa na pojedinim tržištima. Danas se odmičemo korak unatrag i gledamo gospodarstvo kao cjelinu.
Tržišta se znaju snažno prilagođavati, ali se cijelo gospodarstvo ipak može naći u dubokoj recesiji ili u pregrijavanju.
Treća Musgraveova funkcija pita kako država čuva gospodarstvo od velikih oscilacija.
Distribucijska funkcija: pita je li raspodjela dohotka i rizika društveno prihvatljiva.
Stabilizacijska funkcija: gleda gospodarstvo kao cjelinu i ublažava ciklus.
Prve dvije funkcije pitaju proizvodi li tržište pravu količinu i pravednu raspodjelu.
Treća pita nešto drugo, proizvodi li tržište stabilnu ukupnu razinu aktivnosti — i odgovor je da ne uvijek (Musgrave 1959).
Što stabilizacija pokušava postići
CILJ NIJE UKLONITI CIKLUS
Cilj stabilizacijske politike nije zaustaviti svaki gospodarski ciklus, što ionako nije moguće, nego smanjiti njegove najštetnije posljedice.
Ublažiti najdublje padove i spriječiti najopasnija pregrijavanja
Očuvati visoku zaposlenost, stabilnost cijena i financijsku stabilnost
Sačuvati održive javne financije za buduće krize
Ključno Stabilizacija ne briše ciklus, nego mu smanjuje amplitudu — plići padovi, blaža pregrijavanja i kraći oporavci.
Agenda današnjeg predavanja
PLAN U ŠEST KORAKA
Zašto tržište nije samo po sebi stabilno i Keynesov uvid.
Fiskalna politika i fiskalni multiplikator.
Automatski stabilizatori i diskrecijska intervencija.
Monetarna politika, euro i podjela rada među instrumentima.
Politički ciklusi: kad država sama stvara nestabilnost.
Velike krize, stabilnost kao javno dobro i vježba.
Polazno pitanje
MISAONI POKUS
Poduzeća očekuju slabiju prodaju pa otpuštaju radnike. Otpušteni radnici troše manje, pa prodaja doista pada. Očekivanje se samo ispunilo.
Treba li država čekati da se gospodarstvo samo izvuče iz te spirale — i koliko dugo društvo može podnijeti čekanje?
Zašto tržište nije samo po sebi stabilno
DIJAGNOZA
Gospodarski ciklusi nastaju jer se odluke kućanstava, poduzeća, banaka i države ne usklađuju uvijek savršeno.
Optimizam i nakupljanje rizika
Preokret očekivanja i negativna spirala
Keynes i nedovoljna agregatna potražnja
Šokovi koji ne dolaze iz potražnje
Negativna spirala potražnje
KOORDINACIJSKI NEUSPJEH
U razdobljima optimizma poduzeća pretjerano investiraju, banke previše kreditiraju, a cijene imovine rastu brže od temeljnih pokazatelja. Ispod prividne stabilnosti nakupljaju se rizici.
Kada se očekivanja preokrenu, proces se ubrzava sam od sebe.
Poduzeća smanjuju investicije jer očekuju slabiju potražnju
Banke pooštravaju kredite jer se boje gubitaka
Kućanstva odgađaju kupnju i povećavaju štednju
Nezaposlenost raste, a to dodatno obara potrošnju
Ključno Početni šok pokreće spiralu u kojoj pad potražnje smanjuje proizvodnju, pad proizvodnje smanjuje dohotke, a manji dohoci dodatno obaraju potražnju.
Keynes i nedovoljna potražnja
TEORIJSKI TEMELJ
Prema Keynesovoj analizi gospodarstvo može zapeti u stanju nedovoljne agregatne potražnje, u kojem nema dovoljno privatne potrošnje i investicija da bi se održala puna zaposlenost (Keynes 1936).
Čekanje da se tržište samo vrati u ravnotežu može biti društveno preskupo
Nezaposlenost, neiskorišteni kapaciteti i izgubljena proizvodnja mogu trajati dugo
Zato država može imati aktivnu ulogu u stabilizaciji ukupne potražnje
Nestabilnost ne dolazi samo iz potražnje
ČETIRI IZVORA ŠOKOVA
Pad potražnje samo je jedan put u nestabilnost. Stabilizacijska funkcija obuhvaća i ostale.
Inflacijski pritisci
Potražnja raste brže od kapaciteta
Šok cijena energije i hrane
Financijski i vanjski šokovi
Bankarske krize i pad kreditiranja
Prekid opskrbnih lanaca, pad izvozne potražnje
Fiskalna politika kao instrument
PRVI INSTRUMENT
Fiskalna politika je upravljanje javnim prihodima, rashodima, proračunskim saldom i javnim dugom radi utjecaja na ukupnu potražnju u gospodarstvu.
Ako gospodarstvo može zapasti u stanje nedovoljne potražnje, državi treba instrument kojim na tu potražnju može izravno djelovati. Taj se instrument nalazi u samom proračunu.
Dva smjera djelovanja
PROTUCIKLIČKA LOGIKA
U recesiji — ekspanzivno
Povećati javnu potrošnju i investicije
Povećati transfere kućanstvima
Smanjiti poreze, dopustiti deficit
Cilj: ublažiti pad privatne potražnje
U pregrijavanju — restriktivno
Smanjivati deficit, usporavati rast rashoda
Odgađati manje važne projekte
Povećati prihode
Cilj: spriječiti pregrijavanje, stvoriti rezervu
Asimetrija koja stvara dug
POLITIČKA EKONOMIJA FISKALNE POLITIKE
Ekspanzija u krizi politički je popularna, a kontrakcija u dobrim vremenima politički teška.
Lako je povećati rashode ili smanjiti poreze kada postoji kriza
Teško je stvarati proračunske viškove dok gospodarstvo raste
Posljedica: države ulaze u krize s premalo fiskalnog prostora, a izlaze s većim dugom
Fiskalni multiplikator
KOLIKO SNAŽNO?
Fiskalni multiplikator je omjer ukupne promjene BDP-a i početne promjene fiskalne varijable koja je izaziva. Ako 1 mlrd. eura veće potrošnje podiže BDP za 1,5 mlrd. eura, multiplikator je 1,5.
Početni impuls ne djeluje samo jednom: dodatna potrošnja postaje nečiji dohodak
Dio tog dohotka opet se troši, pa se učinak širi kroz gospodarstvo
Ovisi o graničnoj sklonosti potrošnji, otvorenosti gospodarstva i stanju monetarne politike
Povećajte ΔG i u lijevoj se ploči krivulja izdataka diže, a ravnoteža klizi udesno. Povećajte ΔT i u desnoj ploči ide suprotno — porezni je multiplikator negativan i po iznosu manji. Podignite c prema 0,85 i oba multiplikatora naglo rastu.
Multiplikator nije konstanta
EMPIRIJA
Ista mjera u recesiji i u ekspanziji proizvodi različite ishode.
Empirija Procjene na razvijenim ekonomijama pokazuju da je multiplikator državnih izdataka u recesijama često između 1,5 i 2,0, a u ekspanzijama može pasti ispod 1,0 (Blanchard i Leigh 2013). U recesiji dodatni euro mobilizira neiskorištene kapacitete, dok u punoj zaposlenosti dijelom istiskuje privatnu potražnju. Učinak je najjači kada je monetarna politika na donjoj granici kamatnih stopa.
Vrijeme je važnije od veličine
POUKA O MULTIPLIKATORU
Politička pouka nije da je ekspanzija uvijek dobra, nego da je njezino vrijeme važnije od njezine veličine.
Ista intervencija u dubokoj recesiji i u kasnoj ekspanziji daje suprotne ishode
Politički proces ne razlikuje uvijek ta dva trenutka
To je jak argument za institucije koje odluku o djelovanju odvajaju od izbornog kalendara
Automatski stabilizatori
STABILIZACIJA BEZ ODLUKE
Automatski stabilizatori su elementi poreznog i socijalnog sustava koji bez ikakve posebne odluke ublažavaju ciklus, jer u recesiji prihodi padaju, a socijalni rashodi rastu, dok se u ekspanziji događa suprotno.
U recesiji automatski padaju porezi na dohodak, doprinosi, PDV i porez na dobit
Istodobno rastu naknade za nezaposlene i socijalna pomoć
Dio pada privatnog dohotka nadoknađuje se kroz proračun bez ijednog novog zakona
Snaga ovisi o veličini države
INSTITUCIONALNI DIZAJN
Snaga automatskih stabilizatora sustavno varira među zemljama.
Veći i progresivniji porezni sustav i razvijenija socijalna zaštita znače snažnije stabilizatore(Tanzi 2011)
Takva gospodarstva pokazuju manje izražene cikličke oscilacije
Cijena je više trajno porezno opterećenje
Ključno Veličina i struktura države nisu samo pitanje preraspodjele — one izravno određuju koliko je gospodarstvo automatski zaštićeno od recesija.
Diskrecijska fiskalna politika
KAD STABILIZATORI NISU DOVOLJNI
Diskrecijska fiskalna politika su posebne mjere koje vlada svjesno donosi kao odgovor na konkretnu situaciju, poput privremenih smanjenja poreza, jednokratnih pomoći, javnih investicija ili programa zapošljavanja.
Diskrecija je važna u velikim krizama, kada automatski stabilizatori nisu dovoljni — spašavanje banaka, subvencije plaća u pandemiji, pomoć u energetskoj krizi.
Četiri ograničenja diskrecije
ZAŠTO DISKRECIJA NIJE DOVOLJNA
Vremensko kašnjenje
Treba vremena da se kriza prepozna, mjera osmisli i provede
Ako stigne prekasno, pojačava pregrijavanje
Problem ciljanja
Mjere preširoke ili preuske
Fiskalni trošak
Privremene mjere povećavaju deficit i dug
Politička ekonomija
Mjere uvedene kao privremene postaju trajne jer korisnici razviju interes da se nastave
Unutarnji i vanjski rok
ANATOMIJA KAŠNJENJA
Unutarnji rok
Vrijeme da se šok prepozna u podacima i da se o mjeri politički odluči.
Vanjski rok
Vrijeme dok usvojena mjera doista počne djelovati na potražnju i zaposlenost.
Podaci o ciklusu kasne, a postupak je spor, pa poticaj skrojen prema današnjem dnu recesije može stupiti na snagu tek kada je oporavak već počeo (Friedman 1953).
Ključno Unutarnji rok diskrecije nikada nije nula — zato automatski stabilizatori, koji djeluju bez ijedne nove odluke, imaju strukturnu prednost.
Monetarna politika i fiskalno-monetarni splet
DRUGI INSTRUMENT
Fiskalna politika nije jedini instrument. Uz nju stoji monetarna, a njihova podjela rada određuje tko nosi glavni teret u kojem trenutku.
Snižavajući referentnu kamatnu stopu, središnja banka snižava troškove zaduživanja, potiče investicije i kupnju trajnih dobara, a u otvorenom gospodarstvu slabi tečaj i jača izvoz.
Kad monetarna politika dosegne granicu
DONJA GRANICA KAMATNIH STOPA
Klasična podjela rada daje glavnu ulogu monetarnoj politici, a fiskalnoj samo dopunsku. No ta podjela ima jasnu iznimku.
Kada stope dosegnu donju nominalnu granicu, središnja banka ne može dalje stimulirati gospodarstvo
U tom režimu fiskalna politika preuzima primarnu ulogu, jer djeluje izravno na potražnju (Blanchard 2018)
Njezin multiplikator tada postaje znatno veći nego inače
Ključno Podjela rada između monetarne i fiskalne politike nije fiksna — ovisi o makroekonomskom režimu, pa odgovorna politika prepoznaje koji režim trenutno vrijedi.
Optimalna valutna područja i euro
STABILIZACIJA U MONETARNOJ UNIJI
Teorija optimalnih valutnih područja pita pod kojim je uvjetima skupini zemalja isplativo odreći se vlastite monetarne politike i prijeći na zajedničku valutu (Mundell 1961).
Korist: niža neizvjesnost tečaja i niži troškovi razmjene
Trošak: gubitak monetarnog instrumenta za asimetrične šokove koji ne pogađaju sve članice jednako
Ublažavaju ga slična gospodarstva, pokretljiv rad i zajednički proračun (Kenen 1969)
Za Hrvatsku to nije teorija
EURO OD 2023.
Hrvatska je 2023. uvela euro i monetarnu politiku prenijela na Europsku središnju banku.
Referentnu stopu za europodručje postavlja Frankfurt prema cijelom području, ne prema hrvatskom ciklusu
Pogodi li Hrvatsku asimetrični šok, zajednička monetarna politika neće reagirati na njega
Ključno Uvođenjem eura raste ulog dobrih fiskalnih pravila i fiskalnog prostora, jer fiskalna politika sada mora nositi teret koji je prije dijelila s nacionalnom monetarnom politikom.
Kad država sama stvara nestabilnost
POLITIČKI CIKLUSI
Dosad smo pretpostavljali dobrohotnog planera koji instrumente koristi samo da gospodarstvo približi potencijalu. Teorija javnog izbora taj prikaz dopunjuje.
Donositelji odluka nisu lišeni vlastitih interesa — suočavaju se s izbornim kalendarima i potrebom za podrškom, pa i sama vlada može postati izvor nestabilnosti koju bi trebala suzbijati (Buchanan i Tullock 1962).
Oportunistički ciklus (Nordhaus)
PRVA GENERACIJA MODELA
Političari bez ideologije, motivirani samo reizborom, mogu sami stvoriti ciklus oko izbornog kalendara (Nordhaus 1975).
Model počiva na tri pretpostavke.
Birači su kratkovidni i ocjenjuju uglavnom posljednju godinu mandata
Inflacijska očekivanja formiraju se adaptivno, prema prošloj inflaciji
U kratkom roku postoji eksploatabilna Phillipsova krivulja
{const A = cikl_controls.A, un = cikl_controls.un;const frac = (t) => t -Math.floor(t);const u = (t) => un + A *Math.cos(Math.PI*frac(t));const ts = d3.range(0,2.001,0.01);const path = ts.map(t => ({t,u:Math.abs(frac(t)) <1e-9&& t >0?NaN:u(t)}));return Plot.plot({width:820,height:400,marginLeft:54,marginTop:36,marginBottom:46,marginRight:20,style: {fontSize:"12px",fontFamily:"Public Sans, system-ui, sans-serif",color:"#3A332D",background:"transparent"},x: {label:"Vrijeme (u mandatima) →",domain: [0,2]},y: {label:"↑ Nezaposlenost (%)",domain: [Math.max(0, un - A -1), un + A +1],grid:true},marks: [ Plot.ruleY([un], {stroke:"#6B6357",strokeDasharray:"4,3"}), Plot.ruleX([1,2], {stroke:"#6B1F26",strokeWidth:1}), Plot.line(path, {x:"t",y:"u",stroke:"#2D5A8E",strokeWidth:2.5}), Plot.text([{t:1,y: un + A +0.7}], {x:"t",y:"y",text: ["izbori"],fill:"#6B1F26",fontSize:11,fontWeight:700}), Plot.text([{t:2,y: un + A +0.7}], {x:"t",y:"y",text: ["izbori"],fill:"#6B1F26",fontSize:11,fontWeight:700}), Plot.text([{t:0.02,y: un}], {x:"t",y:"y",text: ["prirodna stopa"],textAnchor:"start",dy:-6,fill:"#6B6357",fontSize:10}) ] });}
Pojačajte snagu manipulacije i predizborni pad nezaposlenosti se produbljuje, a postizborni skok postaje oštriji. Spustite je prema nuli i krivulja se izravna na prirodnoj stopi — vlada koja ne trguje glasovima ne stvara ciklus.
Stranački ciklus (Hibbs)
IDEOLOGIJA UMJESTO KALENDARA
Fluktuacije ne diktira blizina izbora, nego sama smjena vlasti (Hibbs 1977).
Lijeva vlada
Zastupa radnike i niže dohotke
Najviše trpi u nezaposlenosti
Prednost zaposlenosti uz toleranciju inflacije
Desna vlada
Zastupa vlasnike kapitala i fiksne prihode
Inflacija im obezvrjeđuje imovinu
Prednost stabilnosti cijena uz toleranciju nezaposlenosti
Racionalni ciklusi
DRUGA GENERACIJA MODELA
Ako bi isti trik varao birače iz ciklusa u ciklus, oni bi ga s vremenom prozreli. Druga generacija zato pretpostavlja racionalna očekivanja (Alesina 1989).
Racionalni oportunistički
Signalna igra o kompetenciji vlade
Predizborni zaokret strukture proračuna prema vidljivoj potrošnji
Učinak je privremeno iskrivljenje, ne trajni rast (Rogoff 1990)
Racionalni stranački
Ugovori o plaćama prije izbornog ishoda
Neizvjesnost pobjednika stvara inflacijsko iznenađenje
Bum ili recesija samo na početku mandata (Alesina 1987)
Četiri modela na jednom mjestu
PREGLED
Dimenzija
Oportunistički (Nordhaus)
Stranački (Hibbs)
Racionalni opt. (Rogoff)
Racionalni str. (Alesina)
Motiv aktera
samo reizbor
ideološki ciljevi baze
reizbor uz signal
ideološki ciljevi baze
Očekivanja
adaptivna, unazad
adaptivna, unazad
racionalna, unaprijed
racionalna, unaprijed
Izvor fluktuacije
nezaposlenost prije izbora
smjena stranke
struktura proračuna
postizborno iznenađenje
Trajanje učinaka
ciklus kroz mandat
trajne razlike
privremeno iskrivljenje
prijelazni učinci
Izrada autora prema Nordhaus (1975), Hibbs (1977), Rogoff (1990) i Alesina (1987).
Pravila protiv ciklusa
USTAVNI ODGOVOR
Makropolitički ciklusi su oblik državnog neuspjeha koji se ne liječi osobnom čestitošću dužnosnika, nego pravilima zadanim unaprijed (Kydland i Prescott 1977).
Numerička fiskalna pravila
Ograničavaju deficit i dug, primjerice švicarska kočnica koja rashod veže uz prihod i fazu ciklusa.
Neovisna fiskalna vijeća
Nadziru prognoze i upozoravaju na predizborna iskrivljenja.
Neovisna središnja banka
Uklanja monetarni dio ciklusa jer vjerodostojno odbija predizborni pritisak na ekspanziju (Rogoff 1985).
Velike krize i trajni rast države
UČINAK PREMJEŠTANJA I ZUPČANIKA
Velike krize često trajno mijenjaju veličinu i ulogu države.
Učinak premještanja: javni rashodi u krizi naglo rastu, ali se nakon nje ne vraćaju na prethodnu razinu (Peacock i Wiseman 1961)
Učinak zupčanika: uloga države poraste u krizi, a poslije se smanji samo djelomično (Higgs 1987)
Mjere uvedene kao privremene mogu postati trajne
Histereza i oprez pred štednjom
NAPETOST BEZ JEDNOSTAVNOG RJEŠENJA
Histereza je pojava da privremeni šok ostavlja trajne posljedice. Dugo nezaposleni radnici gube vještine, dio izgubljene proizvodnje nikad se ne nadoknadi, pa se privremeno odstupanje pretvara u trajno pomicanje trenda.
Zbog histereze prebrza konsolidacija u krivom trenutku može produbiti pad i odgoditi oporavak (Blyth 2013)
No visok i rastući dug povećava ranjivost i može izazvati nagli gubitak povjerenja tržišta (Reinhart i Rogoff 2009)
Pogreška u vremenu može biti skuplja od pogreške u smjeru
Stabilnost kao javno dobro
ZAŠTO BAŠ DRŽAVA
Makroekonomska stabilnost ima svojstva javnog dobra. Neisključiva je, jer nitko ne može biti isključen iz njezinih koristi, i u dobroj mjeri nekonkurentna, jer korist jednoga ne umanjuje stabilnost za ostale.
Kada je gospodarstvo stabilno, koristi imaju gotovo svi
Kada postane nestabilno, troškovi se šire kroz cijelo društvo
Kao i kod svakog javnog dobra, tržište je samo neće proizvesti u dovoljnoj mjeri
Ključno Time se zatvara luk triju funkcija. Alokacija pita kako ispraviti tržišne neuspjehe, distribucija kako raspodijeliti dohodak i rizike, a stabilizacija kako očuvati gospodarstvo od velikih oscilacija.
Što smo naučili
SAŽETAK
Tržište nije samo po sebi stabilno. Koordinacijski neuspjeh i nedovoljna potražnja mogu gospodarstvo zaglaviti ispod pune zaposlenosti (Keynes 1936).
Snaga fiskalne politike ovisi o multiplikatoru, koji je veći u recesiji nego u ekspanziji — vrijeme je važnije od veličine.
Automatski stabilizatori djeluju brzo i bez odluke, dok diskrecija trpi unutarnji i vanjski rok.
Vlada može i sama stvarati ciklus kada stabilizaciju podredi izborima, pa joj kao protuteža služe pravila i neovisne institucije.
Nit koja povezuje
ZAKLJUČAK
Ključno Stabilizacijska politika mora biti dovoljno snažna da odgovori na krizu, ali dovoljno disciplinirana da ne pretvori svaku krizu u trajno širenje rashoda i duga.
Ista politika može biti i lijek i bolest, ovisno o vremenu i dizajnu. Zato dobra stabilizacijska politika nije samo pitanje koliko djelovati, nego prije svega kada djelovati i kada se povući.
Vježba s podacima
VJEŽBA
Vježba Zatvoreno gospodarstvo bez poreza, granična sklonost potrošnji c = 0,75.
Izračunajte jednostavni multiplikator državne potrošnje prema izrazu 1/(1−c).
Za koliko raste ravnotežni BDP ako država trajno poveća potrošnju za 4 mlrd. eura?
U dubokoj recesiji stvarni je multiplikator bliži 1,8. Koje pretpostavke jednostavnog modela tada ne vrijede?
Što slijedi
PUTOKAZ
Time smo zatvorili tri klasične funkcije države — alokaciju, distribuciju i stabilizaciju. Ostaje prihodna strana kojom se sve to financira.
Predavanje 6 — Manjkavosti tržišta i teorija oporezivanja. Načela pravednog i učinkovitog oporezivanja, mrtvi teret poreza i porezna incidencija.
Dalje u kolegiju. Tko sve te odluke zapravo donosi i s kojim poticajima — otvaramo dio knjige o javnom izboru.
Alesina, Alberto. 1987. „Macroeconomic Policy in a Two-Party System as a Repeated Game“. Quarterly Journal of Economics 102 (3): 651–78.
———. 1989. „Politics and Business Cycles in Industrial Democracies“. Economic Policy 4 (8): 55–98.
Blanchard, Olivier. 2018. „On the Future of Macroeconomic Models“. Oxford Review of Economic Policy 34 (1–2): 43–54. https://doi.org/10.1093/oxrep/grx045.
Blanchard, Olivier, i Daniel Leigh. 2013. „Growth Forecast Errors and Fiscal Multipliers“. American Economic Review 103 (3): 117–20. https://doi.org/10.1257/aer.103.3.117.
Blyth, Mark. 2013. Austerity: The History of a Dangerous Idea. New York: Oxford University Press.
Buchanan, James M., i Gordon Tullock. 1962. The Calculus of Consent: Logical Foundations of Constitutional Democracy. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Friedman, Milton. 1953. Essays in Positive Economics. Chicago: University of Chicago Press.
Hibbs, Douglas A. 1977. „Political Parties and Macroeconomic Policy“. American Political Science Review 71 (4): 1467–87.
Higgs, Robert. 1987. Crisis and Leviathan: Critical Episodes in the Growth of American Government. New York: Oxford University Press.
Kenen, Peter B. 1969. „The Theory of Optimum Currency Areas: An Eclectic View“. U Monetary Problems of the International Economy, uredio Robert A. Mundell i Alexander K. Swoboda. Chicago: University of Chicago Press.
Keynes, John Maynard. 1936. The General Theory of Employment, Interest and Money. London: Macmillan.
Kydland, Finn E., i Edward C. Prescott. 1977. „Rules Rather than Discretion: The Inconsistency of Optimal Plans“. Journal of Political Economy 85 (3): 473–91. https://doi.org/10.1086/260580.
Mundell, Robert A. 1961. „A Theory of Optimum Currency Areas“. The American Economic Review 51 (4): 657–65.
Musgrave, Richard A. 1959. The Theory of Public Finance. New York: McGraw-Hill.
Nordhaus, William D. 1975. „The Political Business Cycle“. Review of Economic Studies 42 (2): 169–90. https://doi.org/10.2307/2296528.
Peacock, Alan T., i Jack Wiseman. 1961. The Growth of Public Expenditure in the United Kingdom. Princeton: Princeton University Press.
Reinhart, Carmen M., i Kenneth S. Rogoff. 2009. This Time Is Different: Eight Centuries of Financial Folly. Princeton: Princeton University Press.
Rogoff, Kenneth. 1985. „The Optimal Degree of Commitment to an Intermediate Monetary Target“. Quarterly Journal of Economics 100 (4): 1169–89. https://doi.org/10.2307/1885679.
———. 1990. „Equilibrium Political Budget Cycles“. American Economic Review 80 (1): 21–36.
Tanzi, Vito. 2011. Government versus Markets: The Changing Economic Role of the State. Cambridge: Cambridge University Press.