Funkcija ekonomije blagostanja i redistribucija

Učinkovitost, pravednost i granice preraspodjele

Milan Deskar-Škrbić · Petra Palić · Luka Šikić

Dobro došli natrag

PREDAVANJE 4 · EKONOMIJA BLAGOSTANJA I REDISTRIBUCIJA

Dovršili smo alokacijsku funkciju i pitanja učinkovitosti. Danas postavljamo drugo pitanje: je li raspodjela koju tržište proizvodi društveno prihvatljiva?

Tržište može biti besprijekorno učinkovito, a ipak proizvesti ishod koji mnogi smatraju nepravednim.

Učinkovitost i pravednost dva su odvojena mjerila — danas se bavimo drugim.

Gdje smo stali

PODSJETNIK NA PREDAVANJA 2–3

  • Javna dobra i zajednički resursi: tržište ih samo ne osigurava u dovoljnoj mjeri.
  • Eksternalije: troškovi i koristi koji se prelijevaju na treće osobe, pa cijene ne govore cijelu istinu.
  • Asimetrične informacije i tržišna moć: kupci i prodavatelji ne znaju jednako, a monopol iskrivljuje ishod.

U svim tim slučajevima pitanje je bilo isto: je li tržišni ishod učinkovit?

Sve to dio je Musgraveova okvira triju funkcija države (Musgrave 1959.) — danas otvaramo drugu od njih.

Učinkovito ne znači i pravedno

MOST PREMA DISTRIBUCIJSKOJ FUNKCIJI

Pareto učinkovit ishod znači samo da nitko ne može biti u boljem položaju a da netko drugi ne bude u lošijem. To ne govori ništa o tome je li raspodjela pravedna.

Ključno Ishod može biti potpuno učinkovit i istodobno duboko nejednak. Tržište nema ugrađen mehanizam koji bi nejednakost sam od sebe ispravio.

Štoviše, neke sile djeluju u suprotnom smjeru: kada je prinos na kapital trajno viši od stope gospodarskog rasta, bogatstvo se sve više koncentrira (Piketty 2014.).

Agenda današnjeg predavanja

PLAN U PET KORAKA

  1. Ekonomija blagostanja i dva temeljna teorema.
  2. Mjerenje nejednakosti: Lorenzova krivulja i Ginijev koeficijent.
  3. Načela pravednosti I: utilitarizam i Rawlsovo načelo.
  4. Načela pravednosti II: egalitarizam i paternalizam.
  5. Sažetak i vježba s podacima.

Polazno pitanje

MISAONI POKUS

Dvoje ljudi jednako se trudi i jednako je sposobno. Jedno je rođeno u imućnoj obitelji, drugo u siromašnoj. Tržište ih nagrađuje vrlo različito.

Duguje li društvo nešto onome tko je izvukao lošiji početni listić — i, ako duguje, koliko?

Ekonomija blagostanja

FUNKCIJA EKONOMIJE BLAGOSTANJA

Kako uopće ocjenjujemo je li neka raspodjela resursa u društvu dobra ili loša?

  1. Pareto učinkovitost kao minimalno mjerilo
  2. Kaldor-Hicksov kriterij i analiza troškova i koristi
  3. Dva temeljna teorema ekonomike blagostanja
  4. Zašto se teoremi lome u praksi
  5. Od učinkovitosti prema pravednosti

Pareto učinkovitost

MINIMALNO MJERILO

Alokacija je Pareto učinkovita ako se ne može poboljšati položaj nijedne osobe a da se pritom ne pogorša položaj barem jedne druge.

  • Snaga kriterija: ne traži međuljudsku usporedbu korisnosti
  • Riječ je o najmanjem zajedničkom mjerilu na koje pristaju gotovo svi
  • Slabost: ne govori ništa o pravednosti

Ključno Društvo može biti potpuno Pareto učinkovito i istodobno duboko nejednako.

Kaldor-Hicksov kriterij

KOMPENZACIJSKO NAČELO

Prema Kaldor-Hicksovu kriteriju promjena je opravdana ako su dobici dobitnika dovoljno veliki da bi se njima u načelu mogli nadoknaditi gubici gubitnika, čak i ako se kompenzacija stvarno ne provede.

  • Na njemu počiva analiza troškova i koristi (Boardman i sur. 2018.)
  • Omogućuje ocjenu politika koje stvaraju i dobitnike i gubitnike
  • Skrivena pretpostavka: dodatni euro vrijedi jednako siromašnomu i bogatomu

Prvi teorem blagostanja

NEVIDLJIVA RUKA, FORMALIZIRANA

Pod kojim uvjetima tržište samo od sebe dovodi do učinkovita ishoda?

Prvi teorem: pod strogim uvjetima konkurentsko tržište vodi do Pareto učinkovite alokacije (Arrow i Debreu 1954.)

  • Uvjeti: savršena konkurencija, potpune informacije, jasna vlasnička prava
  • Dodatno: nema eksternalija, javnih dobara ni tržišne moći
  • Tržišni neuspjesi iz Predavanja 2–3 upravo su slučajevi u kojima ti uvjeti otpadaju

Drugi teorem blagostanja

UČINKOVITOST ODVOJENA OD PRAVEDNOSTI

Prema drugom teoremu svaka se Pareto učinkovita alokacija može postići tržišnom razmjenom ako se prethodno paušalno (lump-sum) preraspodijele početni resursi (Arrow i Debreu 1954.).

  • Posljedica: pitanje učinkovitosti i pitanje pravednosti analitički se razdvajaju
  • Idealan slijed: prvo izaberi pravednu početnu raspodjelu, zatim pusti tržište
  • Tržište proizvodi učinkovit ishod iz koje god pravedne osnovice krenuli

Ključno Drugi teorem obećava da možemo imati i učinkovitost i pravednost, samo ako alate za preraspodjelu primijenimo na početne resurse, a ne na sam tržišni ishod.

Zašto se teoremi lome u praksi

OD TEORIJE PREMA OGRANIČENJIMA

Paušalni transferi nisu izvedivi

  • Država ne vidi nečiju sposobnost, nego samo ostvarene zarade
  • Svaki realan porez ili transfer veže se uz zaradu pa mijenja poticaje (Mirrlees 1971.)

Preraspodjela mijenja moć

  • Svaki čin preraspodjele mijenja političku moć nad budućim preraspodjelama
  • Pitanje se time stalno iznova otvara (Acemoglu i Robinson 2012.)

Praksa Idealni paušalni porez trebao bi oporezivati sposobnost, no nju nitko ne može izravno izmjeriti pa optimalno oporezivanje uvijek balansira između preraspodjele i očuvanja poticaja.

Teorija drugog najboljeg

OPREZ PRED DJELOMIČNIM POPRAVCIMA

Prema teoriji drugog najboljeg, kad istodobno postoji više odstupanja od idealnih uvjeta, ispravljanje samo jednoga ne mora povećati blagostanje, a katkad ga i smanjuje (Lipsey i Lancaster 1956.).

  • Djelomičan popravak nije automatski poboljšanje
  • Intervencije treba promatrati zajedno, a ne izolirano
  • Pouka: zdrav oprez pred parcijalnim rješenjima

Učinkovito, ali nepravedno

MOST PREMA RASPODJELI

Tržišni ishod može biti savršeno učinkovit i istodobno za mnoge duboko nepravedan.

  • Pareto učinkovitost ne jamči nikakvu minimalnu razinu pravednosti
  • Tržište nema ugrađen mehanizam koji bi nejednakost sam od sebe ispravio
  • Ako pravednost želimo, moramo je izabrati i provesti kao zasebnu odluku

Ključno Učinkovitost nam govori kako napraviti najveću pitu, ali ne i kako je podijeliti. Drugo nas pitanje vodi ravno u distribucijsku funkciju države.

Distribucija i redistribucija

DISTRIBUCIJSKA FUNKCIJA

Distribucija je raspodjela dohotka i bogatstva među ljudima u nekom trenutku, a redistribucija (preraspodjela) njezina je svjesna promjena porezima, transferima i javnim uslugama.

  • Tržište proizvodi neku raspodjelu, ali ona nije ni prirodna ni konačna
  • Država je preoblikuje dvjema polugama: prihodnom (porezi) i rashodnom (transferi, usluge)
  • Preraspodjela nije samo novčani transfer: financiranje obrazovanja i zdravstva mijenja raspodjelu životnih prilika

Dvije dimenzije preraspodjele

DIMENZIJE

Vertikalna

  • Između bogatijih i siromašnijih
  • Cilj: smanjiti dohodovni jaz
  • Poluge: progresivni porezi, ciljani transferi

Horizontalna

  • Između različitih životnih okolnosti
  • Zdravi/bolesni, zaposleni/nezaposleni, mladi/stari
  • Poluge: zdravstveno i mirovinsko osiguranje, naknade

Ključno Država blagostanja ne preraspodjeljuje samo dohodak nego i rizike: bolest, nezaposlenost i starost mogu zadesiti svakoga, pa je dio preraspodjele zapravo zajedničko osiguranje protiv nesigurne budućnosti (Musgrave 1959.; Stiglitz 2015.).

Kako izmjeriti nejednakost

MJERENJE

Lorenzova krivulja prikazuje kumulativni udio dohotka koji pripada najsiromašnijem dijelu stanovništva: na vodoravnoj osi je kumulativni udio stanovništva poredan od najsiromašnijih prema najbogatijima, a na okomitoj kumulativni udio dohotka koji oni primaju.

Ginijev koeficijent jednak je dvostrukoj površini između dijagonale jednakosti i Lorenzove krivulje; kreće se od 0 (potpuna jednakost) do 1 (potpuna nejednakost) i sažima cijelu raspodjelu u jedan broj usporediv među zemljama (Atkinson 2015.).

  • Dijagonala je crta savršene jednakosti: svakih x % stanovništva prima točno x % dohotka
  • Što je krivulja udubljenija, raspodjela je nejednakija

Lorenz i Gini na grafu

MJERENJE — ISPROBAJTE

Pomaknite klizač nejednakosti: krivulja se udubljuje, a Gini raste. Zatim pomaknite klizač preraspodjele: porezi i transferi vraćaju krivulju prema dijagonali, a Gini pada.

Što jedan broj ne vidi

MJERENJE

Sažeti cijelu raspodjelu u jedan broj korisno je, ali se time nešto i gubi.

  • Gini je najosjetljiviji na sredinu raspodjele, a slabo hvata sam vrh
  • Zato se uz njega koriste gornji dohodovni udjeli: udio najbogatijeg 1 % ili 10 %, najčešće iz poreznih podataka (Piketty 2014.; Atkinson 2015.)
  • Atkinsonov indeks ugrađuje eksplicitan vrijednosni sud: averziju prema nejednakosti (Atkinson 1970.)
  • Theilov indeks razlaže nejednakost na onu unutar skupina i onu između skupina (Theil 1967.)

Preraspodjela u praksi

EMPIRIJA

Siva točka = tržišni dohodak (prije), obojena = raspoloživi (poslije); strelica mjeri preraspodjelu. Hrvatska istaknuta. Izvor: OECD Income Distribution Database.

Empirija U razvijenim zemljama porezi i transferi u prosjeku smanjuju Gini za otprilike trećinu, no učinak jako varira: snažan je u nordijskim i kontinentalnim sustavima, slabiji u dijelu anglosaksonskih. Veći dio tog učinka u većini zemalja dolazi od transfera (mirovine, naknade), a ne od same progresivnosti poreza (OECD 2024.).

Raspodjela je izbor, ne sudbina

ZAKLJUČAK

Zemlje sa sličnom razinom dohotka po stanovniku imaju vrlo različite razine nejednakosti.

  • Kad bi nejednakost bila čista posljedica tržišta, slične bi ekonomije imale sličnu raspodjelu, ali nemaju
  • Razlika dolazi od izbora: poreznog sustava, opsega transfera te dosega obrazovanja i zdravstva
  • Konačna raspodjela u velikoj je mjeri rezultat politike, a ne samo tržišta (OECD 2024.)

Ključno Distribucija koju vidimo nije zadana sudbina, nego ishod institucija i politika koje društvo bira; zato je raspodjela legitimna tema javne rasprave, a ne samo tehničko pitanje (OECD 2024.).

Načela pravednosti

VRIJEDNOSTI I POLITIKA

Ekonomija može izmjeriti posljedice preraspodjele, ali pitanje koliko je nejednakosti društvo spremno prihvatiti pripada svijetu vrijednosti i politike.

Ekonomska analiza opisuje učinke pojedine politike na dohotke, poticaje i proizvodnju.

Vrijednosni sud propisuje koliko nam je nejednakost prihvatljiva, a taj odgovor ekonomija sama ne može dati.

Utilitarizam

OKVIRI PRAVEDNOSTI

Utilitaristički pristup javne politike vrednuje prema njihovu učinku na ukupno blagostanje, shvaćeno kao zbroj korisnosti svih pojedinaca.

  • Mjerilo je zbroj korisnosti, a ne raspodjela među pojedincima
  • Argument za preraspodjelu ne polazi od moralne osude bogatstva
  • Počiva na opadajućoj graničnoj korisnosti dohotka: premještanje dohotka od bogatih prema siromašnima može povećati ukupnu korisnost
  • Intelektualni korijeni sežu do klasične političke ekonomije (Mill 1859.)

Opadajuća granična korisnost dohotka

OKVIRI PRAVEDNOSTI

Korisnost ima opadajuću graničnu korisnost dohotka ako svaka dodatna jedinica dohotka donosi sve manji prirast korisnosti, to jest ako je funkcija korisnosti rastuća, ali konkavna.

  • Tisuću eura znači mnogo siromašnome kućanstvu, a malo bogatome
  • Zbog toga premještanje iste svote naniže povećava ukupnu korisnost
  • Pretpostavka traži usporedivost korisnosti među osobama, što je vrijednosno sporno

\(U'(d) > 0, \quad U''(d) < 0\)

Okunovo šuplje vedro

NAPETOST UČINKOVITOST–PRAVEDNOST

Preraspodjela nije besplatna: dio sredstava iscuri na putu od bogatih prema siromašnima, poput vode iz šupljeg vedra.

  • Administrativni troškovi prikupljanja i raspodjele
  • Porezna evazija i izbjegavanje
  • Smanjena ponuda rada zbog slabijih poticaja

Ključno Slika šupljeg vedra sažima temeljnu napetost između učinkovitosti i pravednosti: što više preraspodjeljujemo, to više curi, pa svako društvo mora odlučiti koliko mu je curenja prihvatljivo (Okun 1975.).

Granice utilitarizma

OKVIRI PRAVEDNOSTI

Dosljedno proveden utilitaristički račun u krajnjem obliku vodi potpunoj jednakosti dohotka, no samo dok zanemarimo poticaje.

  • Uz jednake sklonosti i strogo konkavnu korisnost čisti račun traži potpunu jednakost (Pigou 1920.)
  • To vrijedi samo ako preraspodjela ne dira u veličinu kolača
  • Čim uvedemo poticaje, potpuna uravnilovka smanjuje proizvodnju
  • Zato optimalno oporezivanje vaga dobitak u pravednosti protiv gubitka od smanjenog rada (Mirrlees 1971.)

Empirija Optimalna gornja granična porezna stopa nije univerzalna, nego ovisi o elastičnosti dohotka, obliku raspodjele i društvenoj sklonosti preraspodjeli (Saez 2001.).

Rawls i veo neznanja

OKVIRI PRAVEDNOSTI

Prema Rawlsovu pristupu pravedna su ona pravila koja bismo izabrali iza vela neznanja, ne znajući koji ćemo položaj u društvu zauzeti (Rawls 1971.).

  • Ne pita se za zbroj korisnosti, nego za pravila koja bismo svi prihvatili
  • Iza vela neznanja ne znamo hoćemo li biti bogati ili siromašni, zdravi ili bolesni
  • Iz toga slijedi maximin pravilo: institucije oblikovati tako da maksimiziraju položaj najlošije stojećih
  • Nejednakosti su prihvatljive samo ako koriste i najugroženijima

Jedan parametar averzije

OKVIRI PRAVEDNOSTI

Obje logike obuhvaća jedna funkcija društvenog blagostanja s parametrom averzije prema nejednakosti.

  • ε = 0: društvo je ravnodušno prema raspodjeli, što je utilitaristički krajnji slučaj
  • Kako ε raste, niski dohodci nose sve veću težinu
  • ε → ∞: blagostanje ovisi samo o najsiromašnijem, to jest Rawlsov maximin (Atkinson 1970.)

\(W = \sum_i \frac{d_i^{\,1-\varepsilon}}{1-\varepsilon}, \quad \varepsilon \ge 0\)

Ključno Spor između utilitarizma i Rawlsa ne mora biti spor između nepomirljivih svjetonazora, nego pitanje koliko iznosi jedan broj, parametar averzije prema nejednakosti ε.

Robni egalitarizam

NAČELA PRAVEDNOSTI II

Cilj nije jednak dohodak za sve, nego zajamčen pristup ključnim dobrima.

  • Društvo ne mora brisati razlike u dohotku
  • Ali treba osigurati svima pristup: osnovnom obrazovanju, zdravstvu, sigurnosti, prehrani, stanovanju, pravnoj zaštiti
  • Cilj je spriječiti da razlike prerastu u trajnu isključenost

Pristup, a ne samo dohodak

ROBNI EGALITARIZAM

Dvije osobe s istim dohotkom mogu imati vrlo različite stvarne mogućnosti.

  • Senov pristup sposobnostima: važno je što čovjek stvarno može učiniti i postati, a ne samo koliko novca ima (Sen 1999.)
  • Isti dohodak, ali različite okolnosti: zdravlje, mjesto stanovanja, obrazovanje, obiteljska podrška
  • Zdravstvo i obrazovanje smanjuju ovisnost životnih šansi o dohotku roditelja
  • Zato se ta dobra često izdvajaju iz čistog tržišnog načela raspodjele

Nordijski model

ROBNI EGALITARIZAM U PRAKSI

Politika u praksi Nordijske zemlje spajaju snažnu preraspodjelu s otvorenim tržišnim gospodarstvom.

  • Univerzalne usluge: zdravstvo, obrazovanje i skrb koje koristi i srednja klasa, pa postoji široka politička potpora
  • Tržišna nejednakost prije poreza nije osobito niža nego drugdje, ali nakon poreza i transfera među najnižima je
  • Cijena: visoko porezno opterećenje, porezna disciplina i povjerenje
  • Teško se preslikava ondje gdje povjerenja ili upravnog kapaciteta nema

Paternalizam

KADA DRŽAVA INTERVENIRA RADI POJEDINCA

Paternalizam je državna intervencija koja ograničava ili usmjerava ponašanje pojedinca radi njegova vlastitog dobra, a ne radi zaštite trećih osoba.

Tvrdi paternalizam

Prisila ili zabrana

  • Obvezno obrazovanje
  • Obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje
  • Obvezan sigurnosni pojas

Meki paternalizam

Oblikovanje zadanih opcija bez ukidanja izbora

  • Automatsko uključenje u mirovinsku štednju uz mogućnost izlaska
  • Poticaj ili “nudge” (Thaler i Sunstein 2008.)

Granica paternalizma: načelo štete

PATERNALIZAM I SLOBODA

Paternalizam ograničava slobodu, pa je trajno kontroverzan.

  • Millovo načelo štete: ograničenje slobode lakše je opravdati kad ponašanje šteti drugima (Mill 1859.)
  • Teže ga je opravdati kad država ograničava pojedinca samo radi njegova vlastitog dobra
  • Granica nije oštra: gdje prestaje briga za pojedinca, a počinje neprihvatljivo nametanje?
  • Zato se meki paternalizam često čini prihvatljivijim, jer sloboda izbora ostaje

Efikasnost i pravednost nisu uvijek razmjena

ODNOS EFIKASNOSTI I PRAVEDNOSTI

Pravednost i učinkovitost ponekad se sukobljavaju, a ponekad rastu zajedno.

Stvarni sukob

  • Loše dizajniran porez koji iskrivljuje ponašanje
  • “Zamka neaktivnosti” u transferima: rad se ne isplati

Oboje raste

  • Obrazovanje djece iz siromašnijih obitelji
  • Primarno zdravstvo
  • Socijalna sigurnost koja potiče preuzimanje rizika

Ključno Ne postoji uvijek razmjena između efikasnosti i pravednosti. Ključ je u dizajnu politike.

Kako, a ne samo koliko

ODNOS EFIKASNOSTI I PRAVEDNOSTI

Iste razine javne potrošnje mogu dati vrlo različite rezultate.

  • Dvije zemlje sa sličnim udjelom javne potrošnje mogu imati posve različite učinke na siromaštvo i društvenu mobilnost
  • Presudan je dizajn, a ne sama razina trošenja:
    • Ciljanje: dolazi li pomoć do onih kojima je najpotrebnija?
    • Kvaliteta: jesu li škole i bolnice doista dobre?
    • Poticaji: potiče li sustav rad i preuzimanje rizika ili ih obeshrabruje?

Ključno Važno je ne samo koliko se preraspodjeljuje, nego i kako.

Četiri pogleda na pravednost

NORMATIVNE LEĆE

Ekonomija mjeri nejednakost, ali pitanje koliko je nejednakosti previše ostaje vrijednosno. Četiri pristupa nude četiri različite leće.

Po utilitarizmu društvo bira raspodjelu koja daje najveći zbroj korisnosti svih pojedinaca (Mill 1859.).

Po Rawlsovu pristupu pravednost se mjeri položajem najlošije stojećih — bira se raspodjela koja njihov položaj čini najboljim mogućim (Rawls 1971.).

Po robnom egalitarizmu svima treba osigurati pristup ključnim dobrima (zdravstvo, obrazovanje, stanovanje), bez obzira na ukupni dohodak (Sen 1999.).

Po paternalizmu država katkad intervenira za dobro pojedinca i kad bi njegov vlastiti izbor bio drukčiji (Thaler i Sunstein 2008.).

Što smo naučili

SAŽETAK

  1. Učinkovito nije isto što i pravedno. Dva teorema ekonomije blagostanja razdvajaju učinkovitost od raspodjele, ali paušalna preraspodjela bez gubitaka u praksi nije izvediva (Stiglitz 2015.).
  2. Nejednakost se mjeri. Lorenzova krivulja i Ginijev koeficijent daju brojku, a preraspodjela ih smanjuje — usporedi Gini tržišnog i raspoloživog dohotka.
  3. Koliko je nejednakosti prihvatljivo vrijednosni je izbor. Parametar ε u funkciji društvenog blagostanja izražava koliko nam nejednakost smeta (Atkinson 1970.).
  4. Ključ je u dizajnu. Bitno je kako preraspodjeljujemo, a ne samo koliko — loše osmišljena mjera curi kroz šuplje vedro.

Nit koja povezuje

ZAKLJUČAK

Ključno Ekonomija uokviruje kompromis između učinkovitosti i pravednosti — pokazuje da preraspodjela nešto košta (šuplje vedro), ali ne propisuje koliko nejednakosti smijemo dopustiti.

To koliko nam nejednakost smeta odlučuje društvo kroz politički proces, a ne ekonomska formula. Raspodjela dohotka rezultat je izbora i institucija, a ne neumitna sudbina (Atkinson 2015.).

Vježba s podacima

VJEŽBA

Vježba Dvije zemlje, Gini prije i poslije poreza i transfera:

  • Zemlja A: tržišni dohodak 0,50 → raspoloživi 0,30
  • Zemlja B: tržišni dohodak 0,45 → raspoloživi 0,33
  1. Koja zemlja više preraspodjeljuje? (Usporedi pad Ginija: A pada za 0,20, B za 0,12.)
  2. Što taj veći pad NE govori o tome čiji je sustav bolji?
  3. Iza Rawlsova vela neznanja, koju biste razinu preraspodjele izabrali i zašto?

Što slijedi

PUTOKAZ

Završili smo dvije od triju klasičnih funkcija države — alokaciju i distribuciju. Ostaje treća, a zatim prelazimo na prihodovnu stranu.

  1. Predavanje 5 — Stabilizacijska funkcija. Gospodarstvo u cjelini: recesije, nezaposlenost i inflacija te uloga države u ublažavanju ciklusa.
  2. Predavanje 6 — Manjkavosti tržišta i teorija oporezivanja. Kako prikupiti prihod pravedno i učinkovito te zašto svaki porez nosi mrtvi teret.
Acemoglu, Daron, i James A. Robinson. 2012. Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity, and Poverty. Crown Publishers.
Arrow, Kenneth J., i Gerard Debreu. 1954. „Existence of an Equilibrium for a Competitive Economy“. Econometrica 22 (3): 265–90. https://doi.org/10.2307/1907353.
Atkinson, Anthony B. 1970. „On the Measurement of Inequality“. Journal of Economic Theory 2 (3): 244–63. https://doi.org/10.1016/0022-0531(70)90039-6.
Atkinson, Anthony B. 2015. Inequality: What Can Be Done? Harvard University Press.
Boardman, Anthony E., David H. Greenberg, Aidan R. Vining, i David L. Weimer. 2018. Cost-Benefit Analysis: Concepts and Practice. 5. izd. Cambridge University Press.
Lipsey, Richard G., i Kelvin Lancaster. 1956. „The General Theory of Second Best“. Review of Economic Studies 24 (1): 11–32. https://doi.org/10.2307/2296233.
Mill, John Stuart. 1859. On Liberty. John W. Parker; Son.
Mirrlees, James A. 1971. „An Exploration in the Theory of Optimum Income Taxation“. Review of Economic Studies 38 (2): 175–208. https://doi.org/10.2307/2296779.
Musgrave, Richard A. 1959. The Theory of Public Finance. McGraw-Hill.
OECD. 2024. Income Distribution Database (IDD): Gini, Poverty, Income, Methods and Concepts. OECD, Paris. https://www.oecd.org/social/income-distribution-database.htm.
Okun, Arthur M. 1975. Equality and Efficiency: The Big Tradeoff. Brookings Institution.
Pigou, Arthur C. 1920. The Economics of Welfare. Macmillan.
Piketty, Thomas. 2014. Capital in the Twenty-First Century. Harvard University Press.
Rawls, John. 1971. A Theory of Justice. Harvard University Press.
Saez, Emmanuel. 2001. „Using Elasticities to Derive Optimal Income Tax Rates“. Review of Economic Studies 68 (1): 205–29. https://doi.org/10.1111/1467-937X.00166.
Sen, Amartya. 1999. Development as Freedom. Oxford University Press.
Stiglitz, Joseph E. 2015. Economics of the Public Sector. 4. izd. W. W. Norton.
Thaler, Richard H., i Cass R. Sunstein. 2008. Nudge: Improving Decisions About Health, Wealth, and Happiness. Yale University Press.
Theil, Henri. 1967. Economics and Information Theory. North-Holland.