Alokacijska funkcija i eksternalije

Eksternalije, vlasnička prava, informacije i tržišna moć

Milan Deskar-Škrbić · Petra Palić · Luka Šikić

Dobro došli natrag

Danas dovršavamo priču o alokacijskoj funkciji države. Nakon javnih dobara i zajedničkih resursa redom dolaze eksternalije, asimetrične informacije i tržišna moć.

Tri preostala razloga zašto tržište samo po sebi ne postiže učinkovitu alokaciju.

Gdje smo stali

  • Vrste dobara prema rivalnosti u potrošnji i isključivosti iz potrošnje.
  • Javna dobra su nerivalna i neisključiva pa nastaje problem slobodnoga jahača: svatko čeka da drugi plati.
  • Zajednički resursi su rivalni, ali neisključivi pa prijeti pretjerana eksploatacija zajedničkoga dobra.
  • Musgraveov okvir triju funkcija države — alokacijska, distribucijska i stabilizacijska (Musgrave 1959.).

Kako tržište još zakaže

Predavanje 2 pokazalo je neuspjehe na strani samih dobara. Preostaju tri neuspjeha koji nastaju iz interakcije i informacija:

  • Eksternalije — postupci jednoga sudionika prelijevaju troškove ili koristi na druge.
  • Asimetrične informacije — jedna strana zna više od druge.
  • Tržišna moć — monopol ili oligopol postavlja cijenu iznad troška.

Ključni uvid Sva tri neuspjeha dijele istu jezgru: tržišna cijena ne odražava sve društvene troškove i koristi, pa konkurentska ravnoteža više nije učinkovita.

Agenda današnjeg predavanja

  1. Negativne eksternalije i Pigouov porez (Pigou 1920.).
  2. Pozitivne eksternalije i instrumenti poticanja.
  3. Coaseov teorem i vlasnička prava (Coase 1960.).
  4. Asimetrične informacije — nepovoljan odabir i moralni hazard.
  5. Tržišna moć i monopol, sa sažetkom cijele alokacijske funkcije.

Polazno pitanje

Tvornica na obali ispušta dim i otpadnu vodu u rijeku. Proizvod prodaje po cijeni koja pokriva njezine troškove, ali nizvodno ribari i stanovnici plaćaju onečišćenom vodom i zrakom.

Tko zapravo snosi trošak proizvodnje, a tko bi ga trebao platiti?

Eksternalije

Tržišna cijena ne obuhvaća sve posljedice neke odluke. Kada dio učinaka padne na ljude koji u razmjeni ne sudjeluju, privatni i društveni račun razilaze se, a tržišna ravnoteža prestaje biti učinkovita.

Što je eksternalija

Postoji eksternalija kada odluka jednog aktera utječe na dobrobit drugih, a taj se učinak ne odražava u tržišnoj cijeni, pa se privatni i društveni trošak (ili korist) razilaze (Pigou 1920.; Baumol i Oates 1988.).

  • privatni trošak: ono što plaća sam donositelj odluke
  • društveni trošak: privatni trošak uvećan za učinak na druge
  • negativna eksternalija: aktivnost stvara trošak za druge, tržište je proizvodi previše
  • pozitivna eksternalija: aktivnost stvara korist za druge, tržište je proizvodi premalo

Negativna eksternalija

Kod negativne eksternalije marginalni privatni trošak ne uključuje štetu nanesenu drugima, pa je manji od marginalnog društvenog troška.

  • proizvođač uspoređuje cijenu samo s vlastitim troškom (MPC)
  • vanjski trošak (šteta drugima) ostaje izvan njegova računa
  • zato proizvodi više nego što je društveno poželjno

primjeri: onečišćenje rijeke, emisije stakleničkih plinova, buka, prometne gužve, pasivno pušenje, prekomjerna uporaba antibiotika

Model i gubitak blagostanja

  • MPC: marginalni privatni trošak, ono što proizvođač sam snosi
  • MSC: marginalni društveni trošak, \(MSC = MPC + \text{vanjski trošak}\)
  • tržišna količina Q_M nastaje u presjeku MPC i potražnje D
  • društveni optimum Q* je u presjeku MSC i potražnje D te je manji od Q_M
  • između Q* i Q_M proizvode se jedinice čiji društveni trošak premašuje vrijednost
  • zbroj tih neto gubitaka je gubitak blagostanja (DWL), trokut između krivulja

Negativna eksternalija na grafu

Povećajte vanjski trošak (e) i promatrajte kako se \(Q^{*}\) udaljava od \(Q_M\), a trokut gubitka blagostanja raste.

Pigouov porez

Ako država naplati porez po jedinici jednak graničnom vanjskom trošku, privatni se trošak izjednači s društvenim i tržište samo dođe do optimuma.

\(t = D'(q^*) = \text{granični vanjski trošak u optimumu}\)

  • porez podiže MPC na razinu MSC, pa proizvođač sada uračunava i štetu drugima
  • tržišna količina pada s Q_M na Q*, gubitak blagostanja nestaje
  • eksternalija je internalizirana: vanjski trošak postaje dio cijene (Pigou 1920.)

primjeri: porez na ugljik, trošarine na gorivo, porezi na duhan i alkohol

Koliko bi porez trebao iznositi

Teorija kaže da porez treba biti jednak vanjskom trošku, ali taj je trošak u praksi teško izmjeriti i vrijednosno je opterećen.

  • za klimu je mjera društveni trošak ugljika: procijenjena šteta od dodatne tone CO2
  • procjene se kreću u širokom rasponu, od desetak do više stotina dolara po toni
  • raspon raste kako modeli uključuju više dugoročnih šteta (Nordhaus 2017.; Rennert i sur. 2022.)

Empirija Visina društvenog troška ugljika presudno ovisi o diskontnoj stopi, to jest o tome koliko vrednujemo buduće štete u odnosu na sadašnje. Niža diskontna stopa daje bitno viši porez. Kalibracija stoga nije puka tehnička činjenica, nego procjena natopljena vrijednosnim sudovima o pravednosti prema budućim naraštajima.

Negativne eksternalije oko nas

Praksa

  • emisije CO2: porez na ugljik ili sustav trgovanja emisijama
  • gorivo: trošarine koje pokrivaju onečišćenje i trošenje cesta
  • duhan i alkohol: trošarine koje uračunavaju troškove za zdravlje i druge
  • prometne gužve: naknada za ulazak u zagušene gradske zone
  • buka: pristojbe i naknade, primjerice za noćne letove zračnih luka

Pozitivne eksternalije

Kad se korist od neke aktivnosti prelijeva na druge koji za nju nisu platili, tržište je proizvodi premalo.

Pozitivna eksternalija

Postoji pozitivna eksternalija kad aktivnost stvara korist za druge koja nije plaćena, pa je njezina marginalna privatna korist niža od marginalne društvene koristi.

  • Marginalna privatna korist (MPB): koliko vrijedi onome tko odlučuje
  • Marginalna društvena korist (MSB): privatna korist plus korist koja se prelijeva na druge
  • MPB < MSB: dio koristi pojedinac ne uračunava, pa proizvodi premalo

Tipični primjeri:

  • Cijepljenje: smanjuje širenje bolesti i na necijepljene
  • Obrazovanje: diže produktivnost i informiranost, smanjuje kriminal
  • Istraživanje i razvoj: znanje se prelijeva na druge proizvođače

Model i propuštena korist

  • Krivulja potražnje jednaka je MPB; krivulja ponude odražava granični trošak
  • MSB = MPB + vanjska korist: leži iznad krivulje potražnje
  • Tržišna količina Q_M u presjeku MPB i ponude manja je od optimuma Q* u presjeku MSB i ponude
  • Trokut između Q_M i Q* mjeri propuštenu društvenu korist

Pozitivna eksternalija na grafu

Povećajte vanjsku korist i pratite kako se krivulja MSB udaljava od MPB, a trokut propuštene društvene koristi raste jer tržište proizvodi premalo.

Subvencije i javno financiranje

Ako tržište proizvodi premalo, država može potaknuti proizvodnju do društvenog optimuma.

  • Pigouova subvencija: po jedinici dobra spušta privatni trošak za iznos vanjske koristi, pa privatni izbor pomiče prema Q* (Pigou 1920.)
  • Javno financiranje: država izravno financira škole, sveučilišta, cijepljenje i istraživanje
  • Porezne olakšice: blaži oblik subvencije kroz porezni sustav

Ključno Ovo je veza s meritornim dobrima iz prethodnog predavanja: država ih financira upravo zato što njihova puna društvena vrijednost premašuje ono što bi pojedinci sami platili.

Izbornik instrumenata

Za ispravljanje eksternalija država raspolaže s nekoliko obitelji instrumenata.

Cijena

  • Pigouov porez ili subvencija
  • Mijenja relativne cijene i prepušta tržištu da nađe količinu

Količina

  • Prenosive emisijske dozvole (cap-and-trade)
  • Količina je fiksirana, cijenu formira tržište
  • Primjer: sustav EU ETS

Zapovijed i nadzor

  • Administrativna regulacija i standardi
  • Najveće dopuštene emisije, tehnički standardi, zabrane
  • Izravno propisuje ponašanje, bez tržišnog mehanizma cijene

Cijene ili količine

  • Porez fiksira cijenu emisije, a količina se prilagođava
  • Dozvole fiksiraju ukupnu količinu, a cijena se formira na tržištu
  • U svijetu bez neizvjesnosti oba instrumenta mogu dati isti ishod
  • Pod neizvjesnošću o troškovima i koristima izbor nije neutralan
  • Bolji instrument ovisi o relativnim nagibima graničnih šteta i graničnih troškova (Weitzman 1974.)

Ključno Kad je granična šteta strma (mala pogreška u količini puno košta), bolje je fiksirati količinu dozvolama; kad je strm granični trošak smanjenja, bolje je fiksirati cijenu porezom.

Standardi i informacijski instrumenti

Regulacija i standardi

  • Zabrane, tehnički standardi, najveće dopuštene razine
  • Jasni i provedivi kad je ponašanje lako mjerljivo
  • Manje fleksibilni: ne uvažavaju razlike u troškovima među sudionicima

Informacijski instrumenti

  • Označavanje, obvezno objavljivanje podataka
  • Jeftiniji i manje nametljivi
  • Slabiji učinak: oslanjaju se na to da će ljudi sami promijeniti ponašanje

Praksa Energetske oznake na kućanskim uređajima i nutritivne tablice na hrani informacijski su instrumenti: ne zabranjuju ništa, nego ispravljaju asimetriju informacija i puštaju potrošaču izbor.

Coaseov obrat

Eksternalija nije jednosmjerna krivnja zagađivača, nego recipročni nusproizvod interakcije dviju strana.

  • tvornica koja ispušta dim u nenaseljenom kraju ne stvara vanjski trošak
  • tek kad se nizvodno nasele ribari, nastaje sukob
  • šteta je jednako posljedica njihove prisutnosti koliko i same proizvodnje
  • pitanje nije kako kazniti zagađivača, nego koja razina aktivnosti maksimizira ukupnu vrijednost resursa
  • eksternaliju ne definira tržišni neuspjeh, nego nedovoljno određena vlasnička prava

Coaseov teorem

Uz jasno definirana vlasnička prava i zanemarive transakcijske troškove, pogođene strane pregovorima dolaze do iste, učinkovite razine aktivnosti (Coase 1960.).

  • ishod je jednak bez obzira na to kome su prava dodijeljena
  • pregovor se zaustavlja na učinkovitoj razini q*
  • tržište samo proizvodi ispravan rezultat ako su preduvjeti ispunjeni

Tvornica i ribari

Prava imaju ribari

  • tvornica im plaća za pravo na zagađenje
  • plaća sve dok joj se to isplati

Prava ima tvornica

  • ribari joj plaćaju za smanjenje ispuštanja
  • plaćaju dok je šteta veća od cijene
  • u oba smjera pregovor staje kad se granični profit izjednači s graničnom štetom
  • to je točno razina q* — ista neovisno o dodjeli prava

Učinkovitost da, raspodjela ne

Coaseova neutralnost vrijedi za učinkovitost, ne za raspodjelu.

  • razina aktivnosti q* jednaka je u oba slučaja
  • ali tko kome plaća ovisi o početnoj dodjeli prava
  • dodjela prava odlučuje o tome kome pripada vrijednost

Ključni uvid Vlasnička prava postaju instrument preraspodjele bez gubitka učinkovitosti: država može dodijeliti pravo slabijoj strani, a pregovor će i dalje proizvesti učinkovitu razinu aktivnosti.

Kad pregovor ne uspije: transakcijski troškovi

Pregovor pretpostavlja zanemarive transakcijske troškove — u stvarnosti oni rijetko jesu zanemarivi.

  • prije pregovora: utvrditi pogođene strane i vrijednost štete — kod tisuća pogođenih nesavladivo
  • tijekom pregovora: strateško ponašanje i slobodni jahač (Olson 1965.)
  • nakon dogovora: nadzor i provedba postignutog (Williamson 1985.)
  • kad su ti troškovi visoki, pregovor je nemoguć
  • početna dodjela prava tada prestaje biti neutralna

Pigou ili Coase

Dimenzija Pigouov pristup Coaseov pristup
Uzrok problema tržišni neuspjeh nedovoljno određena vlasnička prava
Priroda učinka jednosmjerna šteta zagađivača recipročna interakcija strana
Glavni instrument porez ili regulacija države pregovor uz jasna prava
Uloga države ispravlja cijenu definira i štiti prava
Informacijski zahtjevi poznavanje točnih funkcija troška i štete poznavanje samo vlasničkih prava
  • Pigouov pristup pati od zablude nirvane — usporedbe stvarnih tržišta s idealiziranim planerom (Demsetz 1969.)
  • planer bi morao znati ono što je raspršeno među sudionicima (Hayek 1945.)
  • ispravna usporedba jest usporedba nesavršenih institucija (North 1990.)

Kad pregovor radi, a kad ne

Primjer iz prakse EU ETS gradi se na logici pregovora o pravima: prenosive kvote emisija znače da se pravo na ispuštanje seli onamo gdje vrijedi najviše. Buka oko zračnih luka u SAD-u rješava se izravnim naknadama i izolacijom — prava su jasna, a pogođenih je malo.

  • pregovor radi kad su prava jasna, a broj strana malen
  • kad su prava nejasna i troškovi koordinacije visoki, pregovor je blokiran
  • tada se sukob seli u državnu regulaciju

Asimetrične informacije

Kad jedna strana u razmjeni zna više od druge, razmjena se kvari — prije sklapanja ugovora ili nakon njega.

Dva problema informacijske neravnoteže

O nepovoljnom izboru govorimo kad skriveno znanje o kvaliteti postoji već prije sklapanja ugovora, pa neinformirana strana ne razlikuje dobre od loših tipova (Akerlof 1970.).

O moralnom hazardu govorimo kad informacijski problem nastaje nakon sklapanja ugovora, jer skrivena radnja jedne strane mijenja njezino ponašanje.

  • ključna je razlika trenutak: prije ugovora nasuprot poslije ugovora
  • prije: skriveno svojstvo (kakav je tip)
  • poslije: skrivena radnja (kako se ponaša)

Nepovoljan izbor: tržište limuna

  • prodavatelj rabljenog automobila zna stanje bolje od kupca (Akerlof 1970.)
  • kupac ne razlikuje kvalitetu pa nudi samo prosječnu cijenu
  • ta je cijena preniska za vlasnike kvalitetnih automobila — oni se povlače
  • ostaju lošiji automobili, prosječna kvaliteta pada, razmjena se smanjuje
  • u graničnom se slučaju tržište urušava

Empirija Isti mehanizam djeluje na tržištu zdravstvenog osiguranja: osiguravaju se rizičniji pojedinci, zdraviji odustaju, premije rastu, a rast premija tjera i sljedeći sloj zdravih u odustajanje — spirala nepovoljnog izbora.

Model urušavanja tržišta

  • kupci, ne razlikujući kvalitetu, plaćaju jedinstvenu prosječnu cijenu
  • pri toj se cijeni kvalitetna ponuda (S_visoka) povlači s tržišta
  • ostaje samo loša ponuda (S_loša), pa ravnotežna kvaliteta i količina padaju

Tržište limuna na grafu

Povećajte premiju za kvalitetu (Δ) i pratite kako se kvalitetna ponuda S_visoka odiže, ravnoteža kvalitetne robe klizi ulijevo, a u graničnom se slučaju tržište potpuno urušava.

Signalizacija i probir

Signalizacija

  • informirana strana skupo i vjerodostojno otkriva kvalitetu (Spence 1973.)
  • diploma kao signal sposobnosti
  • jamstvo kao signal pouzdanosti
  • signal djeluje samo ako je lošem tipu preskup

Probir

  • neinformirana strana nudi izbornik ugovora (Rothschild i Stiglitz 1976.)
  • različiti uvjeti razdvajaju tipove
  • u osiguranju: niža premija uz veću franšizu privlači niskorizične
  • svaki tip sam bira ugovor koji ga otkriva

Moralni hazard

Nakon sklapanja ugovora skrivena radnja jedne strane mijenja njezino ponašanje, jer ona više ne snosi puni trošak svojih postupaka.

  • osiguranik je manje oprezan jer štetu pokriva osiguratelj (Arrow 1963.)
  • menadžer je manje marljiv jer vlasnik ne vidi njegov trud (Holmström 1979.)
  • problem je u tome što se radnja ne može jeftino promatrati ni provjeriti

Praksa Vozač s punim kasko osiguranjem može parkirati nemarnije ili rjeđe zaključavati vozilo. Osiguratelj na to odgovara franšizom i bonus-malus sustavom, čime dio rizika vraća osiguraniku i obnavlja poticaj na opreznost.

Odgovori na informacijske probleme

  • obvezno objavljivanje informacija o proizvodu i njegovim svojstvima
  • standardi, licenciranje i certifikati kao jamstvo minimalne kvalitete
  • jamstva proizvođača koja prebacuju rizik na informiranu stranu
  • regulacija ondje gdje tržišni signali ne dostaju (Stiglitz 1994.)
  • obvezno osiguranje koje sprječava spiralu nepovoljnog izbora

Ključni uvid Asimetrične informacije nisu tek tehnička smetnja, nego sustavni razlog zašto se inače korisna razmjena ne dogodi. I tržište i država nude odgovore — od signala i probira do propisa i obveznog osiguranja — a izbor među njima ovisi o tome koliko je informaciju skupo otkriti i provjeriti.

Tržišna moć

Kad na tržištu vlada jedan ili tek nekoliko ponuđača, cijena se diže iznad konkurentske, količina pada, a dio koristi koju bi razmjena stvorila jednostavno nestaje.

Monopol: kako nastaje gubitak

  • Monopolist nema zadanu cijenu nego bira količinu, a cijenu mu diktira krivulja potražnje.
  • Optimum bira ondje gdje se marginalni prihod izjednačava s marginalnim troškom: MR = MC.
  • Budući da MR pada brže od potražnje, rezultat je niža količina i viša cijena: Q_M < Q_C, P_M > P_C.
  • Razlika između konkurentske i monopolske količine nosi mrtvi teret (gubitak koristi koja se nikad ne ostvari).
  • Izvori tržišne moći: vlasništvo nad ključnim resursom, patenti, visoki početni troškovi, regulatorne prepreke ulasku, mrežni učinci, strateško ponašanje.

Ključni uvid Problem monopola nije visoka dobit, nego manja količina po višoj cijeni — društvo dobiva manje razmjene nego što bi tržište moglo proizvesti.

Model i mrtvi teret

  • Krivulja marginalnog prihoda MR leži ispod krivulje potražnje D jer prodaja dodatne jedinice snižava cijenu svih jedinica.
  • Monopolist bira Q_M ondje gdje MR = MC, a cijenu P_M očitava gore na krivulji potražnje.
  • U konkurenciji bi se proizvodilo do Q_C (gdje D siječe MC); trokut između Q_M i Q_C jest mrtvi teret.

Monopol na grafu

Smanjite elastičnost potražnje (krivulja postaje strmija) i promatrajte kako istodobno rastu monopolska marža i površina mrtvog tereta.

Prirodni monopol i regulacija

Tržište je prirodni monopol kad su fiksni troškovi infrastrukture toliko visoki da prosječni trošak neprekidno pada s količinom, pa jedan ponuđač posluži sve potrošače jeftinije nego što bi to mogla dva.

  • Primjeri: vodoopskrba, elektroenergetske i plinske mreže, željeznička infrastruktura.
  • Konkurencija nije stabilna (dvije paralelne mreže rasipaju kapital), pa regulacija zamjenjuje tržišnu disciplinu: cijene-kape ili kontrola povrata na uloženi kapital.
  • Oprez: ako regulator jamči povrat na kapital, tvrtka može prekomjerno ulagati u imovinu da poveća osnovicu — Averch-Johnsonov učinak (Averch i Johnson 1962.).

Mrežni učinci i platforme

  • Dvostrana tržišta: platforma povezuje dvije skupine, jednu poslužuje besplatno (korisnike), a naplaćuje drugoj (oglašivačima) (Rochet i Tirole 2003.).
  • Vrijednost usluge raste s brojem korisnika, pa jaki mrežni učinci vode prema ishodu pobjednik nosi sve (Katz i Shapiro 1985.); prednost se učvršćuje podacima i pažnjom.
  • Klasični instrumenti natjecanja slabije pristaju, pa se za najveće platforme uvode unaprijed zadana pravila (Tirole 2017.).
  • Informacijska eksternalija: algoritmi nagrađuju sadržaj koji izaziva reakciju, pa se lažne informacije šire kao onečišćenje informacijskog prostora (Allcott i Gentzkow 2017.).

Empirijski nalaz Lažne se vijesti na društvenim mrežama šire brže i dalje od istinitih upravo zato što su oblikovane da pobude reakciju, čime troše zajednički informacijski prostor (Allcott i Gentzkow 2017.).

Oprez: tko regulira regulatora

Svaki dosadašnji neuspjeh tržišta poziva na intervenciju države, ali intervencija nije ni besplatna ni automatski neutralna.

  • Regulatorno zarobljavanje: regulator s vremenom počne štititi interes industrije koju bi trebao nadzirati, jer mu ona daje stručnost, podatke i buduća radna mjesta (Stigler 1971.).
  • To je most prema teoriji javnog izbora (Predavanje 1): državni akteri imaju vlastite poticaje, baš kao i tržišni.

Ključni uvid Regulacija nije besplatna ni neutralna: prije nego što zaključimo da država treba intervenirati, valja usporediti stvarno tržište sa stvarnom državom, a ne s idealiziranom.

Karta alokacijskih neuspjeha

Predavanje 2

  • Javna dobra (neisključivost, nesuparništvo)
  • Zajednički resursi (prekomjerno korištenje)

Predavanje 3

  • Eksternalije (cijena ne nosi sve troškove)
  • Asimetrične informacije (skrivene osobine i djelovanja)
  • Tržišna moć (manja količina, viša cijena)

Ključni uvid Svi ovi neuspjesi dijele istu logiku: cijena ne odražava sve društvene troškove i koristi, pa tržište samo ne dolazi do učinkovitog ishoda. Ali svaki instrument ispravljanja ima svoju cijenu.

Što slijedi

  1. Predavanje 4 — Ekonomija blagostanja i redistribucija: čak i savršeno učinkovito tržište može proizvesti ishod koji društvo smatra nepravednim, pa se javlja napetost između učinkovitosti i jednakosti (Okun 1975.).
  2. Predavanje 5 — Stabilizacijska funkcija: uloga države u ublažavanju cikličkih kolebanja gospodarstva (nezaposlenost, inflacija, output).

Time prelazimo s pitanja “kako alocirati resurse” na pitanja “kako ih pravedno raspodijeliti” i “kako stabilizirati cjelinu”.

Akerlof, George A. 1970. „The Market for ‚Lemons‘: Quality Uncertainty and the Market Mechanism“. Quarterly Journal of Economics 84 (3): 488–500. https://doi.org/10.2307/1879431.
Allcott, Hunt, i Matthew Gentzkow. 2017. „Social Media and Fake News in the 2016 Election“. Journal of Economic Perspectives 31 (2): 211–36. https://doi.org/10.1257/jep.31.2.211.
Arrow, Kenneth J. 1963. „Uncertainty and the Welfare Economics of Medical Care“. American Economic Review 53 (5): 941–73.
Averch, Harvey, i Leland L. Johnson. 1962. „Behavior of the Firm under Regulatory Constraint“. American Economic Review 52 (5): 1052–69.
Baumol, William J., i Wallace E. Oates. 1988. The Theory of Environmental Policy. 2. izd. Cambridge University Press.
Coase, Ronald H. 1960. „The Problem of Social Cost“. Journal of Law and Economics 3: 1–44. https://doi.org/10.1086/466560.
Demsetz, Harold. 1969. „Information and Efficiency: Another Viewpoint“. Journal of Law and Economics 12 (1): 1–22.
Hayek, Friedrich A. 1945. „The Use of Knowledge in Society“. American Economic Review 35 (4): 519–30.
Holmström, Bengt. 1979. „Moral Hazard and Observability“. Bell Journal of Economics 10 (1): 74–91. https://doi.org/10.2307/3003320.
Katz, Michael L., i Carl Shapiro. 1985. „Network Externalities, Competition, and Compatibility“. American Economic Review 75 (3): 424–40.
Musgrave, Richard A. 1959. The Theory of Public Finance. McGraw-Hill.
Nordhaus, William D. 2017. „Revisiting the Social Cost of Carbon“. Proceedings of the National Academy of Sciences 114 (7): 1518–23. https://doi.org/10.1073/pnas.1609244114.
North, Douglass C. 1990. Institutions, Institutional Change and Economic Performance. Cambridge University Press.
Okun, Arthur M. 1975. Equality and Efficiency: The Big Tradeoff. Brookings Institution.
Olson, Mancur. 1965. The Logic of Collective Action: Public Goods and the Theory of Groups. Harvard University Press.
Pigou, Arthur C. 1920. The Economics of Welfare. Macmillan.
Rennert, Kevin i sur. 2022. „Comprehensive Evidence Implies a Higher Social Cost of CO2“. Nature 610: 687–92. https://doi.org/10.1038/s41586-022-05224-9.
Rochet, Jean-Charles, i Jean Tirole. 2003. „Platform Competition in Two-Sided Markets“. Journal of the European Economic Association 1 (4): 990–1029. https://doi.org/10.1162/154247603322493212.
Rothschild, Michael, i Joseph E. Stiglitz. 1976. „Equilibrium in Competitive Insurance Markets: An Essay on the Economics of Imperfect Information“. Quarterly Journal of Economics 90 (4): 629–49. https://doi.org/10.2307/1885326.
Spence, Michael. 1973. „Job Market Signaling“. Quarterly Journal of Economics 87 (3): 355–74. https://doi.org/10.2307/1882010.
Stigler, George J. 1971. „The Theory of Economic Regulation“. Bell Journal of Economics and Management Science 2 (1): 3–21. https://doi.org/10.2307/3003160.
Stiglitz, Joseph E. 1994. Whither Socialism? MIT Press.
Tirole, Jean. 2017. Economics for the Common Good. Princeton University Press.
Weitzman, Martin L. 1974. „Prices vs. Quantities“. Review of Economic Studies 41 (4): 477–91. https://doi.org/10.2307/2296698.
Williamson, Oliver E. 1985. The Economic Institutions of Capitalism: Firms, Markets, Relational Contracting. Free Press.