Vrste dobara i uloga javnih financija

Dobro došli natrag

PREDAVANJE 2 — VRSTE DOBARA I ULOGA JAVNIH FINANCIJA

U prošlom predavanju gledali smo državu skeptičnim okom javnog izbora. Danas radimo korak unatrag, na same temelje: zašto država uopće postoji, koje vrste dobara tržište ne osigurava i što su zapravo javne financije.

Gdje smo stali

PODSJETNIK NA PREDAVANJE 1

Uveli smo javni izbor: primjenu ekonomske logike na političke odluke, politiku promatranu bez romantike
Upoznali smo glavne aktere: birače, političare i birokrate, od kojih svaki slijedi vlastite interese
Vidjeli smo paradoks glasovanja: zašto je s gledišta pojedinca racionalno i ne izaći na izbore
Zaključili smo skeptično, popisom neuspjeha države, a ne njezinih uspjeha

Korak unatrag: zašto država uopće postoji

MOST PREMA TEMELJIMA

Predavanje 1 pokazalo je gdje država zakaže; danas pitamo zašto je uopće imamo
Polazište je obrnuto: postoje stvari koje tržište samo ne osigurava dobro

KLJUČNI UVID Iz tržišnog neuspjeha ne slijedi automatski uspjeh države. Ali da bismo uopće ozbiljno raspravljali o ulozi države, najprije moramo razumjeti gdje i zašto tržište zakaže.

Dvije velike teme danas

STRUKTURA PREDAVANJA

1. Vrste dobara

Po čemu se dobra razlikuju: isključivost i suparništvo u potrošnji
Zašto neka dobra tržište osigurava, a neka ne
Javna dobra, zajednički resursi i problem besplatnog korisnika

2. Uloga javnih financija

Musgraveov okvir: tri funkcije države
Alokacija, redistribucija i stabilizacija
Javne financije u praksi: hrvatski proračun i porezi

Agenda današnjeg predavanja

PLAN RADA

Vrste dobara: isključivost, suparništvo i četiri tipa dobara
Javna dobra i zajednički resursi: besplatni korisnik i tragedija zajedničkog dobra
Musgraveova trojaka funkcija: alokacija, redistribucija, stabilizacija
Javne financije u praksi: hrvatski proračun, prihodi i rashodi, porezi
Sažetak i vježba: ponavljanje pojmova i zadatak za raspravu

Polazno pitanje

OD ČEGA POLAZIMO

Zašto neke stvari kupujemo na tržištu, kruh, kavu, tenisice, a za druge plaćamo porez i dobivamo ih naizgled besplatno, uličnu rasvjetu, obranu, čist zrak? Odgovor leži u tome kakva su to dobra.

Zašto nitko ne prodaje zrak

TAKSONOMIJA DOBARA

I kad su sve ostale pretpostavke tržišta idealne, neka se dobra ipak ne mogu prodati — ne zato što su besplatna, nego zbog svojih svojstava.

Tržište osigurava kruh, automobile i odjeću bez teškoća.
Za nacionalnu obranu, javnu rasvjetu ili svjetionik nema cijene koja bi sve uskladila.
Razlog leži u dvama tehničkim svojstvima samog dobra, a ne u dobroj volji ili tržišnim nesavršenostima.

Dva svojstva koja definiraju dobro

TAKSONOMIJA DOBARA

Rivalnost (konkurentnost u potrošnji)

Smanjuje li moja potrošnja koliko je dobra ostalo drugima?

Da: dobro je rivalsko.
Ne: dobro je nerivalno.

Isključivost

Mogu li onoga tko ne plati spriječiti da koristi dobro?

Da: dobro je isključivo.
Ne: dobro je neisključivo.

Ta dva pitanja, postavljena zasebno, daju četiri kombinacije i četiri vrste dobara.

Konkurentnost u potrošnji (rivalnost)

TAKSONOMIJA DOBARA

Dobro je rivalsko ako potrošnja jednog korisnika smanjuje dostupnost ili korist dobra svim ostalima.

Jabuka: ako je ja pojedem, nitko je drugi ne može pojesti — savršeno rivalsko.
Radijski signal: kad ga ja slušam, susjed ga čuje jednako dobro — nerivalno.
Mjesto u prepunom tramvaju: rivalsko jer zauzeto sjedalo nije slobodno za drugoga.

Isključivost

TAKSONOMIJA DOBARA

Dobro je isključivo ako je tehnički, pravno ili troškovno moguće spriječiti onoga tko ga ne plati da ga koristi.

Kino: ulaznica na vratima isključuje onoga tko nije platio — isključivo.
Svjetionik: brod koji ne plati svejedno vidi svjetlo, isključenje je nemoguće — neisključivo.
Ograđeno i naplatno parkiralište nasuprot otvorenom rubu ceste: isto dobro, različita isključivost.

Četiri vrste dobara

TAKSONOMIJA DOBARA

	Isključivo	Neisključivo
Rivalsko	Privatno dobro (kruh, automobil, odjeća)	Zajedničko dobro (riblji fond, pašnjak)
Nerivalno	Klupsko dobro (kino, naplatna autocesta bez gužve, streaming)	Javno dobro (nacionalna obrana, javna rasvjeta, svjetionik)

Granice među poljima nisu oštre — javnost dobra pitanje je stupnja, a ne stroge podjele (Samuelson 1954.; Musgrave 1959.).

Privatna dobra

TAKSONOMIJA DOBARA

Rivalsko i isključivo — najpoznatija i tržištu najprirodnija vrsta dobra.

Kruh, automobil, odjeća: potrošnja jednog isključuje drugoga, a tko ne plati ne dobiva.
Cijena povezuje ponudu i potražnju: signalizira oskudicu i usmjerava dobro onomu tko ga najviše vrednuje.
Tržište ih u pravilu osigurava učinkovito, bez potrebe za državnom intervencijom.

KLJUČNI UVID Učinkovita alokacija ne znači i pravednu raspodjelu — to što tržište dobro radi svoj posao ne jamči da je ishod društveno pravedan.

Klupska dobra

TAKSONOMIJA DOBARA

Nerivalno, ali isključivo — mnogi ga mogu istodobno koristiti, ali pristup se može naplatiti.

Dok nema gužve, još jedan gledatelj u kinu ili još jedan korisnik streaminga ne smeta postojećima.
Ipak, pristup je lako uvjetovati plaćanjem članarine ili ulaznice.
Tipičan je oblik opskrbe članski ili pretplatnički, često uz obilježja (prirodnog) monopola zbog visokih fiksnih troškova.

PRIMJER IZ PRAKSE Kino, streaming-platforma, kabelska televizija ili naplatna autocesta dok je prohodna: svi naplaćuju pristup nerivalnom dobru, a marginalni korisnik ne umanjuje uslugu ostalima.

Fluidne granice

TAKSONOMIJA DOBARA

Svojstva su rijetko čista, a tehnologija ih s vremenom mijenja.

Mješovita dobra: park je nerivalan dok se ne prenapuči, cesta dok nema gužve.
Tehnologija pomiče isključivost: naplatne rampe ili kriptirani satelitski signal čine prije neisključivo dobro naplativim.
Umjetna inteligencija kao suvremeni primjer napetosti: kad se težinski parametri jezičnog modela javno objave, postaju gotovo neisključivi i nerivalni — obilježja javnog dobra — dok računalna snaga i trošak treniranja ostaju isključivi i skupi (Korinek i Lockwood 2026.).

EMPIRIJSKI PODATAK Nijedno dobro nije savršeno privatno ni savršeno javno: “javnost” je kontinuum, a ista cesta može biti nerivalna noću i rivalska u prometnoj špici.

Javna dobra

ANALIZA TRŽIŠNOG NEUSPJEHA

Neka dobra tržište sustavno premalo proizvodi jer ih je nemoguće prodati po jedinici. Razlog leži u dvjema njihovim osobinama: nerivalnosti i neisključivosti.

Što je javno dobro

POJMOVNI OKVIR

Dobro je javno dobro ako je istodobno nerivalno, što znači da potrošnja jednoga korisnika ne smanjuje dostupnost ostalima, i neisključivo, što znači da je nekoga teško ili preskupo spriječiti u korištenju (Samuelson 1954.; Musgrave 1959.).

Nerivalnost: granični trošak dodatnoga korisnika približno je nula.
Neisključivost: naplata po jedinici ne radi jer se neplatiše ne mogu odbiti.
Zbog te kombinacije tržišni mehanizam cijene zakaže.

PRIMJER IZ PRAKSE Nacionalna obrana štiti sve stanovnike istodobno. Svjetlo svjetionika vidi svaki brod u dometu. Otvoreni signal sustava Galileo dostupan je svakom prijamniku, pa ga nitko nema poticaj sam platiti, te se financira javno.

Problem slobodnog jahača

MEHANIZAM

Ako nekoga ne mogu isključiti iz korištenja, racionalno je da prikrije koliko mu dobro vrijedi i izbjegne plaćanje.

Svatko se nada da će dobro platiti drugi, a on ga svejedno koristiti.
Kad se svi tako ponašaju, prikupi se premalo sredstava ili nimalo.
Tržište ne uspijeva otkriti stvarnu društvenu potražnju za dobrom (Olson 1965.).

KLJUČNI UVID Slobodno jahanje nije znak pohlepe nego ishod individualne racionalnosti. Svaki pojedinac postupa razumno sa svoga stajališta, a zbroj tih razumnih odluka daje društveno loš ishod.

Koliko javnog dobra? Vertikalni zbroj

OPTIMALNA KOLIČINA

Kod privatnoga dobra agregatnu potražnju dobivamo vodoravnim zbrajanjem količina pri svakoj cijeni.
Kod javnoga dobra svaka jedinica koristi svima istodobno, pa pojedinačne potražnje zbrajamo okomito po cijeni.
Taj okomiti zbroj jest granična društvena korist, odnosno spremnost svih da plate dodatnu jedinicu.

\(MSB(Q) = \sum_{i=1}^{n} MB_i(Q)\)

Društveni optimum \(Q^{*}\) nalazi se ondje gdje granična društvena korist siječe granični trošak: \(MSB = MC\).

Vertikalni zbroj — isprobajte

OPTIMALNA KOLIČINA

viewof pg_controls = Inputs.form({
  n:     Inputs.range([2, 6],   {value: 4,  step: 1, width: 210, label: "Potrošača (n)"}),
  a_top: Inputs.range([30, 60], {value: 45, step: 1, width: 210, label: "Spremnost (a₁)"}),
  delta: Inputs.range([3, 12],  {value: 6,  step: 1, width: 210, label: "Raznolikost (Δ)"}),
  mc:    Inputs.range([30, 90], {value: 60, step: 1, width: 210, label: "Trošak (MC)"})
})

{
  const n = pg_controls.n, a_top = pg_controls.a_top, delta = pg_controls.delta, MC = pg_controls.mc;
  const slope = 0.5, Qmax = 100, Pmax = 200;
  const a_i = d3.range(n).map(i => a_top - i * delta);
  const Qs = d3.range(0, Qmax + 0.5, 0.5);
  const indivCurves = a_i.map((a, idx) =>
    Qs.map(q => ({Q: q, P: Math.max(0, a - slope * q)})).filter(p => p.P >= 0 && p.P <= Pmax));
  const msb = Qs.map(q => ({Q: q, P: a_i.reduce((acc, a) => acc + Math.max(0, a - slope * q), 0)}))
    .filter(p => p.P >= 0 && p.P <= Pmax);
  const mcLine = [{Q: 0, P: MC}, {Q: Qmax, P: MC}];
  let Qstar = 0;
  for (let i = msb.length - 1; i >= 0; i--) { if (msb[i].P >= MC) { Qstar = msb[i].Q; break; } }
  const Qm = Math.max(0, (a_i[0] - MC) / slope);
  const palette = ["#A9C3DA", "#7FA3C6", "#5683B0", "#3D6B99", "#2D5A8E", "#1E3F63"];
  const indivMarks = indivCurves.map((curve, idx) =>
    Plot.line(curve, {x: "Q", y: "P", stroke: palette[idx % palette.length], strokeWidth: 1.5}));
  return Plot.plot({
    width: 880, height: 320, marginLeft: 52, marginRight: 20, marginTop: 24, marginBottom: 40,
    style: {fontSize: "12px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {label: "Količina javnog dobra (Q) →", domain: [0, Qmax]},
    y: {label: "↑ Cijena / Korist (P)", domain: [0, Pmax], grid: true},
    marks: [
      Plot.ruleY([0], {stroke: "#C9C3B8"}),
      ...indivMarks,
      Plot.line(msb, {x: "Q", y: "P", stroke: "#1C1916", strokeWidth: 3}),
      Plot.line(mcLine, {x: "Q", y: "P", stroke: "#6B1F26", strokeWidth: 2.5}),
      Plot.ruleX([Qm],    {y1: 0, y2: MC, stroke: "#6B6357", strokeDasharray: "4,3"}),
      Plot.ruleX([Qstar], {y1: 0, y2: MC, stroke: "#6B6357", strokeDasharray: "4,3"}),
      Plot.dot([{Q: Qm, P: MC}],    {x: "Q", y: "P", r: 5, fill: "#6B1F26", stroke: "white", strokeWidth: 2}),
      Plot.dot([{Q: Qstar, P: MC}], {x: "Q", y: "P", r: 5, fill: "#1C1916", stroke: "white", strokeWidth: 2}),
      Plot.text([{x: Qmax * 0.62, y: msb.find(p => p.Q >= Qmax * 0.62)?.P ?? 0, label: "ΣDᵢ = MSB"}],
        {x: "x", y: "y", text: "label", fill: "#1C1916", fontSize: 13, fontWeight: 700, dy: -10}),
      Plot.text([{x: Qmax * 0.05, y: MC, label: `MC = ${MC}`}],
        {x: "x", y: "y", text: "label", fill: "#6B1F26", fontSize: 12, fontWeight: 600, dy: -8, textAnchor: "start"}),
      Plot.text([{x: Qm, y: 4, label: `Q_M = ${Qm.toFixed(1)}`}],
        {x: "x", y: "y", text: "label", textAnchor: "middle", fontSize: 11, fill: "#6B1F26"}),
      Plot.text([{x: Qstar, y: 4, label: `Q* = ${Qstar.toFixed(1)}`}],
        {x: "x", y: "y", text: "label", textAnchor: "middle", fontSize: 11, fill: "#1C1916"}),
      Plot.text([{x: 2, y: Pmax * 0.97, label: `Premala tržišna proizvodnja: Q* − Q_M = ${(Qstar - Qm).toFixed(1)}`}],
        {x: "x", y: "y", text: "label", textAnchor: "start", fontSize: 14, fill: "#1C1916", fontWeight: 700})
    ]
  });
}

Povećavajte broj potrošača i promatrajte kako jaz između društvenog optimuma \(Q^{*}\) i tržišne razine \(Q_M\) raste — pojedinačni doprinos ostaje sitan, a društvena korist ne.

Zašto tržište podbacuje

TRŽIŠNI NEUSPJEH

Bez prisile tržište stane kod količine \(Q_M\) vezane uz pojedinca s najvećom spremnošću platiti, a ta je količina manja od društvenog optimuma \(Q^{*}\).

Posljedica je sustavna podproizvodnja javnih dobara: \(Q_M < Q^{*}\).
Rješenje je da država financira dobro obveznim oporezivanjem, čime se trošak raspodjeljuje na sve korisnike, a ne samo na dobrovoljne platiše.
Obvezno plaćanje zaobilazi slobodno jahanje jer izbjegavanje više nije moguće.

KLJUČNI UVID Mogućnost financiranja preko poreza ne opravdava svaku potrošnju. I dalje treba vagati korist i trošak svake jedinice, jer i previše javnoga dobra znači rasipanje sredstava.

Zajednički resursi

VRSTE DOBARA

Dobro je zajednički resurs ako je rivalsko, jer iskorištavanje jednoga smanjuje dostupnost drugima, ali istodobno neisključivo, jer je korisnike teško odbiti. Primjeri su riblji fond, podzemne vode, zajednički pašnjak i atmosfera.

Tragedija zajedničkog dobra: svatko ima poticaj uzeti više jer korist pripada njemu.
Trošak iscrpljivanja dijeli se na sve, pa nitko sam ne snosi punu cijenu prekomjernoga korištenja.
Zbroj tih pojedinačnih odluka vodi propadanju resursa (Hardin 1968.).

EMPIRIJSKI PODATAK Velik dio svjetskih ribljih fondova prelovljen je upravo tom logikom. Ondje gdje su uvedena prenosiva prava na ulov ili zajedničko upravljanje, kolaps je često zaustavljen i fondovi su se počeli oporavljati.

Tragedija i tri puta

INSTITUCIONALNI ODGOVORI

Iscrpljivanje zajedničkog resursa nije neizbježno. Ovisi o pravilima pristupa, a ona se mogu urediti na više načina.

Država

Kvote i dozvole za ulov.
Naknade za korištenje.
Dodjela vlasničkih prava.

Zajednica

Vlastita pravila održivoga korištenja.
Jasne granice, nadzor i sankcije.
Treći put uz tržište i državu (Ostrom 1990.).

KLJUČNI UVID Elinor Ostrom pokazala je da zajednice znaju i bez države i bez privatizacije razviti održiva pravila. Problem nije u samome resursu nego u institucijama koje uređuju pristup.

Meritorna dobra

PRIJELAZ NA DISTRIBUCIJU

Dobro je meritorno dobro ako ga društvo želi poticati i osigurati svima i onda kada ga pojedinci sami ne bi izabrali u dovoljnoj mjeri, primjerice obrazovanje, osnovno zdravstvo i mirovinska štednja (Musgrave 1959.).

Za razliku od javnih dobara, ovdje nema klasičnoga tehničkog neuspjeha tržišta.
Razlog za intervenciju je prosudba da pojedinci sustavno podcjenjuju vrijednost dobra za sebe ili za društvo.
Time se otvara pitanje paternalizma: smije li društvo nadglasati izbor pojedinca za njegovo vlastito dobro?

PITANJE ZA RASPRAVU Obvezno osnovno obrazovanje primjer je meritorne logike. Gdje je granica između opravdane brige za pojedinca i neprihvatljivoga nametanja tuđih preferencija?

Od dobara do funkcija države

POVEZNICA S PRETHODNIM BLOKOM

Vrste dobara pokazale su nam gdje tržište zakaže. Alokacijski neuspjeh prvi je i najjasniji argument za državu, ali nije jedini.

Čista javna dobra, zajednički resursi i eksternalije pokazuju da tržište ne proizvodi uvijek prava dobra u pravim količinama.
No “tržište zakaže ovdje” odgovara samo na jedno pitanje od triju koja postavljamo državi.
Da bismo uredno razmišljali o ulozi javnih financija, trebamo okvir koji razdvaja različite zadaće.

Musgraveov okvir

POJMOVNA OKOSNICA

Richard Musgrave sistematizirao je ulogu države kroz tri funkcije javnih financija (Musgrave 1959.):

Alokacijska — proizvode li se prava dobra u pravim količinama?
Distribucijska — je li raspodjela dohotka i prilika prihvatljiva?
Stabilizacijska — radi li gospodarstvo u cjelini stabilno?

KLJUČNI UVID Tri funkcije odgovaraju na tri različita pitanja, a ne na isto pitanje iz tri kuta. Svaka ima vlastiti predmet, vlastiti analitički aparat i vlastito mjerilo uspjeha.

Alokacijska funkcija

PRVA FUNKCIJA — MIKRO RAZINA

Proizvodi li gospodarstvo prava dobra u pravim količinama? Polazi od mjesta na kojima tržište ne uspijeva.

Predmet su tržišni neuspjesi: javna dobra, eksternalije, monopol, asimetrija informacija, zajednički resursi.
Razina analize je mikroekonomska — gleda pojedina tržišta, jedno po jedno.
Upravo dobra koja smo obradili (čista javna dobra, zajednički resursi) klasični su slučajevi alokacijskog neuspjeha.

PRIMJER IZ PRAKSE Bez intervencije tržište proizvodi premalo cijepljenja (pozitivna eksternalija) i previše onečišćenja (negativna eksternalija). Eksternalije i monopol detaljno obrađujemo u Predavanju 3.

Distribucijska funkcija

DRUGA FUNKCIJA — PRAVEDNOST

Ostavlja po strani učinkovitost i pita drugo pitanje: je li raspodjela dohotka i prilika društveno prihvatljiva?

Tržište može biti potpuno učinkovito, a ipak duboko nejednako.
Pareto učinkovit ishod ne mora biti pravedan ishod — to su dvije odvojene prosudbe.
Mjerila i alati (Lorenzova krivulja, Ginijev koeficijent, teoremi blagostanja) dolaze u Predavanju 4.

KLJUČNI UVID “Učinkovito” i “pravedno” nisu istoznačnice. Alokacijska funkcija brine o prvome, distribucijska o drugome — i moguće je imati jedno bez drugoga.

Stabilizacijska funkcija

TREĆA FUNKCIJA — MAKRO RAZINA

Napušta razinu pojedinog tržišta i gleda gospodarstvo u cjelini.

I kad svako pojedino tržište radi ispravno, ukupna proizvodnja, zaposlenost i cijene mogu zalutati.
Predmet su agregati: recesija, nezaposlenost, inflacija — makroekonomska razina analize.
Alati su fiskalna i monetarna politika; obrađujemo ih u Predavanju 5.

PRIMJER IZ PRAKSE U recesiji mnoga tržišta tehnički “rade”, ali ukupna potražnja pada, poduzeća otpuštaju, a nezaposlenost raste. To nije problem jednog tržišta, nego cijeloga gospodarstva.

Zašto razdvojiti tri funkcije

ZAŠTO OKVIR DRŽI

Različita mjerila uspjeha

Alokacija se mjeri učinkovitošću.
Distribucija se mjeri pravednošću.
Stabilizacija se mjeri stabilnošću agregata.

Svaka funkcija traži vlastiti analitički aparat.

Mjere se mogu sukobiti

Porez koji ublažava nejednakost može oslabiti poticaje na koje se oslanja učinkovita alokacija.
To je trajni kompromis između pravednosti i učinkovitosti (Okun 1975.).

KLJUČNI UVID Razdvajamo funkcije jer ista mjera koja popravlja jednu može opteretiti drugu. Bez razdvajanja ne bismo ni vidjeli taj kompromis.

Od opisa do preporuke

POZITIVNO NASUPROT NORMATIVNOME

Pozitivna tvrdnja: “tržište ovdje zakaže” — to je predviđanje, činjenica koju možemo provjeriti.
Normativna tvrdnja: “država tu treba djelovati” — to je vrijednosni sud.
Iz prve ne slijedi druga automatski (Friedman 1953.).

KLJUČNI UVID Iz tržišnog neuspjeha ne slijedi automatski uspjeh države. Treba izabrati mjerilo blagostanja i pokazati da izvediva državna alternativa nadmašuje izvedivo tržišno rješenje. Kao što smo vidjeli u Predavanju 1, i država može sustavno zakazati — pravo je pitanje može li konkretna intervencija biti bolja od tržišta.

Od teorije do proračuna

OD POJMOVA PREMA NOVCU

Dosad smo govorili o vrstama dobara i razlozima zašto država uopće postoji. Sada okrećemo pogled prema proračunu: koliko država troši, na što i odakle joj novac.

Koliko je velika država

VELIČINA DRŽAVE

Veličinu države najčešće mjerimo udjelom ukupnih rashoda opće države u BDP-u, dakle potrošnjom svih razina vlasti, od središnje države do općina i izvanproračunskih fondova.

{
  const godine = [2002,2003,2004,2005,2006,2007,2008,2009,2010,2011,2012,2013,2014,2015,2016,2017,2018,2019,2020,2021,2022,2023,2024];
  const hr = [49.2,49.6,49.0,46.5,44.6,46.4,46.3,49.3,48.2,48.6,47.3,48.0,48.7,47.6,45.9,44.3,45.2,46.4,53.8,48.2,45.1,46.6,48.4];
  const eu = [47.8,48.1,47.4,47.2,46.6,45.8,47.0,50.9,50.7,49.3,50.0,50.0,49.3,48.3,47.5,47.0,46.7,46.6,52.9,51.2,49.2,48.9,49.1];
  const data = godine.flatMap((g, i) => [
    {god: g, v: hr[i], serija: "Hrvatska"},
    {god: g, v: eu[i], serija: "EU27"}
  ]);
  return Plot.plot({
    width: 860, height: 330, marginLeft: 50, marginRight: 24, marginTop: 24, marginBottom: 36,
    style: {fontSize: "13px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {label: null, tickFormat: d => "" + d, ticks: [2002,2006,2010,2014,2018,2022]},
    y: {label: "↑ Rashodi opće države (% BDP-a)", domain: [40, 56], grid: true, tickFormat: d => ("" + d).replace(".", ",")},
    color: {domain: ["Hrvatska","EU27"], range: ["#C8985E","#4A6B5C"], legend: true},
    marks: [
      Plot.lineY(data, {x: "god", y: "v", stroke: "serija", strokeWidth: 2.5, curve: "monotone-x"}),
      Plot.dot(data, {x: "god", y: "v", fill: "serija", r: 2.5, tip: true}),
      Plot.text([{god: 2020, v: 53.8, t: "COVID 2020."}], {x: "god", y: "v", text: "t", dy: -12, dx: 6, textAnchor: "start", fontSize: 11, fill: "#6B6357"})
    ]
  });
}

Izvor: Eurostat (gov_10a_main), rashodi opće države (S13), 2002.–2024.

EMPIRIJSKI PODATAK Ukupni rashodi opće države u Hrvatskoj iznose oko 48 % BDP-a (2024.), gotovo jednako prosjeku EU27 (oko 49 %). Tijekom pandemije 2020. udio je skočio na gotovo 54 %. Hrvatska po veličini države nije iznimka u Europskoj uniji.

Što država financira

STRUKTURA RASHODA — COFOG

Rashode razvrstavamo prema namjeni klasifikacijom COFOG, koja pokazuje na što novac stvarno odlazi.

{
  const data = [
    {f: "Socijalna zaštita",       v: 13.8},
    {f: "Zdravstvo",               v: 9.0},
    {f: "Ekonomski poslovi",       v: 6.4},
    {f: "Opće javne usluge",       v: 5.5},
    {f: "Obrazovanje",             v: 5.0},
    {f: "Javni red i sigurnost",   v: 2.4},
    {f: "Rekreacija i kultura",    v: 1.7},
    {f: "Obrana",                  v: 1.5},
    {f: "Stanovanje i zajednica",  v: 1.5},
    {f: "Zaštita okoliša",         v: 1.2}
  ];
  return Plot.plot({
    width: 860, height: 360, marginLeft: 156, marginRight: 44, marginTop: 12, marginBottom: 32,
    style: {fontSize: "13px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {label: "% BDP-a →", grid: true, tickFormat: d => ("" + d).replace(".", ",")},
    y: {label: null, domain: data.map(d => d.f)},
    marks: [
      Plot.barX(data, {x: "v", y: "f", fill: "#4A6B5C"}),
      Plot.text(data, {x: "v", y: "f", text: d => d.v.toFixed(1).replace(".", ","), dx: 16, fontSize: 12, fill: "#3A332D", fontWeight: 600}),
      Plot.ruleX([0], {stroke: "#C9C3B8"})
    ]
  });
}

Izvor: Eurostat (gov_10a_exp, COFOG), Hrvatska 2024.

Najveće stavke proračuna vezane su uz ljude: socijalnu zaštitu, zdravstvo i obrazovanje.

Najveće stavke proračuna

INTERPRETACIJA COFOG-a

COFOG je međunarodna klasifikacija javnih rashoda prema njihovoj namjeni, koja omogućuje usporedbu strukture potrošnje među državama.

Hrvatska 2024. (udjeli u BDP-u):

Socijalna zaštita: oko 14 % BDP-a (mirovine, naknade, socijalna pomoć)
Zdravstvo: oko 9 %
Ekonomski poslovi: oko 6 % (promet, poljoprivreda, poticaji)
Opće javne usluge: oko 5,5 % (uključujući kamate na dug)
Obrazovanje: oko 5 %

Najveće stavke nisu rezultat tržišnog automatizma, nego društvenog izbora o tome što financiramo zajednički.

Zašto država raste: Wagnerov zakon

DUGOROČNI TREND

Wagnerov zakon tvrdi da, kako dohodak po stanovniku raste, udio javne potrošnje u BDP-u dugoročno raste (Wagner 1890.).

Zašto bogatija društva troše razmjerno više preko države?

Veća potražnja za uslugama poput obrazovanja, zdravstva i socijalne sigurnosti
Složenije gospodarstvo traži više regulacije i infrastrukture
Spora produktivnost u uslugama: iste usluge s vremenom postaju razmjerno skuplje (Baumolova bolest troškova) (Baumol 1967.)

KLJUČNI UVID Rast države nije slučajan ni nužno znak rasipnosti. On dijelom slijedi predvidljiv obrazac: bogatija društva traže više javnih usluga, a one koje se teško automatiziraju s vremenom poskupljuju.

Odakle novac

STRUKTURA PRIHODA

Država se financira porezima i doprinosima. Strukturu prihoda dijelimo na tri velike skupine: neizravne poreze, socijalne doprinose i izravne poreze.

{
  const data = [
    {kat: "Neizravni porezi",   geo: "Hrvatska", v: 19.2},
    {kat: "Neizravni porezi",   geo: "EU27",     v: 12.8},
    {kat: "Socijalni doprinosi", geo: "Hrvatska", v: 11.4},
    {kat: "Socijalni doprinosi", geo: "EU27",     v: 14.0},
    {kat: "Izravni porezi",     geo: "Hrvatska", v: 7.9},
    {kat: "Izravni porezi",     geo: "EU27",     v: 13.2}
  ];
  return Plot.plot({
    width: 820, height: 330, marginLeft: 48, marginRight: 20, marginTop: 24, marginBottom: 50,
    style: {fontSize: "13px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {axis: null, domain: ["Hrvatska","EU27"]},
    y: {label: "↑ % BDP-a", domain: [0, 22], grid: true},
    fx: {label: null, domain: ["Neizravni porezi","Socijalni doprinosi","Izravni porezi"]},
    color: {domain: ["Hrvatska","EU27"], range: ["#C8985E","#4A6B5C"], legend: true},
    marks: [
      Plot.barY(data, {x: "geo", y: "v", fx: "kat", fill: "geo"}),
      Plot.text(data, {x: "geo", y: "v", fx: "kat", text: d => d.v.toFixed(1).replace(".", ","), dy: -8, fontSize: 11, fill: "#3A332D", fontWeight: 600}),
      Plot.ruleY([0], {stroke: "#C9C3B8"})
    ]
  });
}

Izvor: Eurostat (gov_10a_taxag), Hrvatska i EU27, 2024.

Hrvatska ukupno prikuplja oko 38–39 % BDP-a kroz poreze i doprinose, pri čemu najviše nose PDV i drugi neizravni porezi.

Hrvatska se oslanja na neizravne poreze

STRUKTURA PRIHODA — USPOREDBA

Glavnina hrvatskih poreznih prihoda dolazi iz potrošnje, a ne iz dohotka i imovine.

Neizravni porezi (PDV, trošarine): oko 19 % BDP-a
Socijalni doprinosi: oko 11 % BDP-a
Izravni porezi (dohodak, imovina): oko 8 % BDP-a

Skandinavske zemlje, naprotiv, više naginju izravnim porezima na dohodak i imovinu.

EMPIRIJSKI PODATAK Hrvatska se oslanja na neizravne poreze izrazitije nego većina razvijenih europskih gospodarstava. PDV i trošarine zajedno donose gotovo polovicu svih poreznih prihoda.

Oslanjanje na neizravne poreze ima posljedice za pravednost: PDV je razmjerno regresivan jer siromašniji troše veći udio dohotka na potrošnju. O pravednosti oporezivanja detaljnije u Predavanju 6.

Središnja i lokalna razina

FISKALNI FEDERALIZAM

Središnja razina

Obrana i vanjski poslovi
Najveći dio socijalne sigurnosti i mirovina
Velika infrastruktura, pravosuđe

Lokalna razina

Komunalna infrastruktura, vodovod, otpad
Vrtići i dio osnovnog obrazovanja
Lokalne ceste, prostorno uređenje

Načelo fiskalnog federalizma: funkciju treba dodijeliti razini vlasti koja najbolje pogađa preferencije građana. Lokalna razina bolje prepoznaje lokalne potrebe; građani donekle i biraju jedinicu prema paketu poreza i usluga, glasujući nogama (Tiebout 1956.; Oates 1972.).

PITANJE ZA RASPRAVU Treba li osnovnu školu financirati grad ili država? Što dobivamo, a što gubimo ako odluku spustimo na lokalnu razinu?

Deficit i javni dug

ZADUŽIVANJE

Kad rashodi premaše prihode, razliku, odnosno proračunski deficit, država pokriva zaduživanjem. Nagomilani deficiti čine javni dug.

Javni dug Hrvatske: oko 58–60 % BDP-a, sa silaznim trendom nakon 2021.
Prosjek Europske unije viši je, oko 80 % BDP-a i više

Dug sam po sebi nije ni dobar ni loš. Sve ovisi o tome financira li produktivno ulaganje s dugoročnom koristi ili tekuću potrošnju.

PITANJE ZA RASPRAVU Je li javni dug loš? Razmislite o razlici između zaduživanja za izgradnju željeznice i zaduživanja za isplatu tekućih plaća.

Tri pitanja javnih financija

OKVIR ZA CIJELI KOLEGIJ

Cijele javne financije svode se na tri pitanja:

Što financirati zajednički, preko države, a što prepustiti tržištu?
Koliko trošiti i kolika je primjerena veličina države?
Kako prikupiti novac, kojim porezima i uz koje učinke na pravednost i učinkovitost?

Ova će se tri pitanja vraćati kroz cijeli kolegij, od teorije javnih dobara do konkretnih poreznih i proračunskih politika.

Što smo naučili

ZAKLJUČAK

Četiri poruke koje nosimo iz ovog predavanja o vrstama dobara i ulozi javnih financija.

Dva svojstva — isključivost i suparništvo u potrošnji — dijele sva dobra u četiri tipa: privatna, javna, klupska i zajedničke resurse.

Javna dobra i zajedničke resurse tržište ne rješava samo: kod javnih dobara pojavljuje se slobodni jahač, kod zajedničkih resursa tragedija zajedničkog dobra.

Musgraveov okvir povezuje tri funkcije države — alokacijsku, distribucijsku i stabilizacijsku — u jednu cjelinu (Musgrave 1959.).

Javne financije su izbor vrijednosti i institucija, a taj se izbor vidi u proračunu: u tome što se oporezuje, koliko i u čiju korist.

Nit koja povezuje

ZAKLJUČAK

Cijelo predavanje slijedi jedan logički lanac.

Vrste dobara → kako svojstva isključivosti i suparništva razvrstavaju dobra
Tržišni neuspjeh → gdje tržište samo ne osigurava djelotvoran ishod
Funkcije države → čime država odgovara na te neuspjehe
Proračun i porezi → kroz koje instrumente država djeluje

KLJUČNI UVID Javne financije nisu samo tehnika prikupljanja i trošenja novca. One su odraz vrijednosti koje društvo zastupa i poticaja koje stvaraju institucije.

Vježba s podacima

VJEŽBA

PITANJE ZA RASPRAVU Razvrstajte sljedećih pet dobara u tablicu 2×2 prema isključivosti i suparništvu te ukratko obrazložite svaku odluku:

ulična rasvjeta
naplatna autocesta
riblji fond u otvorenom moru
kino
cjepivo

DODATNI ZADATAK Za jedno dobro po izboru objasnite zašto se njegova “javnost” mijenja s tehnologijom ili gužvom — primjerice, kako naplatne kamere mijenjaju isključivost ceste, a prometni vrhunac suparništvo.

Što slijedi

NAJAVA

U sljedećim predavanjima razlažemo svaku funkciju države zasebno.

Predavanje 3 — Alokacijska funkcija i eksternalije: kako se rješavaju vanjski učinci; Coaseov teorem i Pigouov porez
Predavanje 4 — Ekonomija blagostanja i redistribucija: mjerila učinkovitosti i pravednosti te odnos između njih (Okun 1975.)
Predavanje 5 — Stabilizacijska funkcija: uloga države u ublažavanju gospodarskih ciklusa

Baumol, William J. 1967. „Macroeconomics of Unbalanced Growth: The Anatomy of Urban Crisis“. American Economic Review 57 (3): 415–26.

Buchanan, James M., i Gordon Tullock. 1962. The Calculus of Consent: Logical Foundations of Constitutional Democracy. University of Michigan Press.

Friedman, Milton. 1953. Essays in Positive Economics. University of Chicago Press.

Hardin, Garrett. 1968. „The Tragedy of the Commons“. Science 162 (3859): 1243–48. https://doi.org/10.1126/science.162.3859.1243.

Korinek, Anton, i Lee M. Lockwood. 2026. Public Finance in the Age of AI: A Primer. NBER Working Paper No. 34873. National Bureau of Economic Research.

Lindahl, Erik. 1958. „Just Taxation—A Positive Solution“. U Classics in the Theory of Public Finance, uredio Richard A. Musgrave i Alan T. Peacock. Macmillan.

Musgrave, Richard A. 1959. The Theory of Public Finance. McGraw-Hill.

Oates, Wallace E. 1972. Fiscal Federalism. Harcourt Brace Jovanovich.

Okun, Arthur M. 1975. Equality and Efficiency: The Big Tradeoff. Brookings Institution.

Olson, Mancur. 1965. The Logic of Collective Action: Public Goods and the Theory of Groups. Harvard University Press.

Ostrom, Elinor. 1990. Governing the Commons: The Evolution of Institutions for Collective Action. Cambridge University Press.

Peacock, Alan T., i Jack Wiseman. 1961. The Growth of Public Expenditure in the United Kingdom. Princeton University Press.

Samuelson, Paul A. 1954. „The Pure Theory of Public Expenditure“. Review of Economics and Statistics 36 (4): 387–89. https://doi.org/10.2307/1925895.

Tiebout, Charles M. 1956. „A Pure Theory of Local Expenditures“. Journal of Political Economy 64 (5): 416–24. https://doi.org/10.1086/257839.

Wagner, Adolph. 1890. Finanzwissenschaft.