Uvod u predmet i teoriju javnog izbora

Dobro došli na kolegij

DOBRODOŠLI · AKADEMSKA GODINA 2025./2026.

Kako država, tržište i institucije zajedno oblikuju javne politike — i zašto dobre namjere ne daju uvijek dobre rezultate.

O čemu je ovaj kolegij

OKVIR KOLEGIJA

Država nije vanjski promatrač tržišta — ona postavlja pravila po kojima tržište uopće funkcionira.

Tržište: odluke o proizvodnji, potrošnji, radu, štednji
Država: pravila, prihodi, rashodi, regulacija
Institucije: pravila igre koja povezuju jedno s drugim

Zašto institucije

OKVIR KOLEGIJA

Ključno Iste politike daju različite rezultate jer se razlikuju institucije koje ih provode.

Dobar zakon na papiru nije dobar ishod
Porezna reforma ovisi o poreznoj upravi
Regulacija ne štiti ako je regulator zarobljen

Ciljevi i ishodi učenja

ISHODI

Nakon kolegija student će znati:

Objasniti tržišne i državne neuspjehe
Analizirati poticaje birača, političara, birokrata
Primijeniti modele javnog izbora na stvarne politike
Kritički ocijeniti reforme javnog sektora

Struktura kolegija — pet dijelova

STRUKTURA

DIO I — Klasična analiza javnih financija

DIO II — Javni izbor: što, kako, zašto

DIO III — Institucionalna i konstitucionalna ekonomika

DIO IV — Javne financije u praksi

DIO V — Kako do kvalitetnijih politika

13 predavanja · 2 kolokvija

Trinaest tema predavanja

STRUKTURA

Uvod i teorija javnog izbora
Vrste dobara i javne financije
Kolektivno djelovanje
Ekonomija blagostanja
Manjkavosti tržišta
Teorija igara
Političko nadmetanje

Interesne skupine
Pravila glasovanja
Javni sektor i uspješnost
Praktična primjena
Porezna politika RH

+ 2 kolokvija

Obveze i ocjenjivanje

OBVEZE

Predavanja Aktivnost i dva kolokvija

Seminari Rasprave, vježbe, zadaci

Točni bodovi i pragovi okvirni su — vrijedi službeni izvedbeni plan.

Kako teče nastava

NASTAVA

Predavanje: teorija, modeli, intuicija
Seminar: rasprava i vježbe s podacima
Aktivno sudjelovanje se očekuje
Pitanja su dobrodošla u svakom trenutku

Materijali i podrška

NASTAVA

Praksa Uz knjigu idu slajdovi, vježbe i digitalni resursi koje ćemo predstaviti u nastavku.

Web-knjiga, PDF i Vodič
Pojmovnik i alati
Materijali za seminar

Udžbenik i digitalni resursi

DIO

Jedna knjiga, mreža alata za učenje — i kako sve to spojiti u tri sata predavanja.

Udžbenik koji prati kolegij

OSNOVNI MATERIJAL

Sve što želite znati o odnosu države i tržišta
Autori: Deskar-Škrbić, Palić, Šikić
Web-knjiga, otvoreni pristup, CC BY 4.0

Tri pojma u središtu: država, tržište, institucije
Pitanje nije samo što država treba, nego kako odlučuje

Što knjiga donosi novo

POMAK PERSPEKTIVE

Manje romantičan pogled na državu
Teorija javnog izbora kao okosnica
Institucije kao pravila igre
Reforme i kvaliteta upravljanja

Ključno Cilj nije „više” ili „manje” države, nego razlikovati kada je korisna, kada preskupa, a kada zarobljena interesima.

Naslon na hrvatsku tradiciju

KOMPLEMENTARNOST

Jurković, Javne financije (Jurković 2002)
Rosen i Gayer, Javne financije (Rosen i Gayer 2010)
Šimović i Deskar-Škrbić (Šimović i Deskar-Škrbić 2020)

Jezgra — javni prihodi, rashodi, porezi, tržišni neuspjesi

Naš sloj — politička ekonomija, institucije, reforme

Digitalni resursi kao mreža za učenje

PLATFORMA

Web-knjiga — čitanje u pregledniku
PDF — za ispis i offline
Vodič — mentalne mape, jedna po poglavlju
Pojmovnik — ključni pojmovi

Alat — igralište, interaktivni kalkulatori
Resursi — dodatni izvori
Uči uz AI — pitanja uz tekst
Podaci — skupovi za vježbe

Kako učiti uz materijale

METODA

Pročitajte poglavlje u web-knjizi
Učvrstite ga mentalnom mapom u Vodiču
Riješite vježbu s podacima
Isprobajte koncept u Alatu

Čitanje daje strukturu, mapa pamćenje, vježba i alat — razumijevanje.

Vježba s podacima i Uči uz AI

U PRAKSI

Vježba Na izlaznosti na hrvatskim izborima procijenite koliko je glasanje „racionalno” — i pripremite jedan argument za, jedan protiv.

Iz prakse Zapnete li uz pojam, otvorite „Uči uz AI” pokraj teksta i pitajte vlastitim riječima.

Agenda današnjeg predavanja

PLAN

Što je javni izbor — politika bez romantike
Birač i paradoks glasanja
Zašto ipak izlazimo na izbore
Akteri i neuspjesi države

Krećemo: od tržišta do politike

PRIJELAZ

U prvom dijelu knjige država ispravlja tržišne neuspjehe. Sada postavljamo neugodno pitanje — a tko ispravlja državu?

Što je to javni izbor?

DIO II — JAVNI IZBOR

Tržište zna zakazati — ali hoće li država uspjeti tamo gdje tržište nije?

Most iz prvog dijela

ODAKLE DOLAZIMO

Prvi dio: tržište zna zakazati
Tržišni neuspjeh → razlog za intervenciju
Ali to je tek pola pitanja

Ključno Iz tržišnog neuspjeha ne slijedi da će država uspjeti.

Politika bez romantike

BUCHANAN

Idealizirana slika

Vlada teži općem dobru
Dužnosnici altruisti
Provode „volju naroda”

Realistična slika

Akteri slijede vlastite poticaje
Birači, političari, birokrati
Motivacije kao na tržištu

James Buchanan: javni izbor kao „politika bez romantike” (Buchanan 1986)

Definicija javnog izbora

ŠTO TVRDI

Javni izbor je primjena ekonomske logike na kolektivno odlučivanje, prema kojoj birači, političari i birokrati i u politici slijede vlastite poticaje, pa se kolektivne odluke objašnjavaju kao rezultat pojedinačnih izbora, a ne kao volja apstraktne cjeline poput „države” ili „naroda”.

Intelektualni temelji

ODAKLE DOLAZI

Downs (1957) — An Economic Theory of Democracy (Downs 1957)
Buchanan i Tullock (1962) — The Calculus of Consent (Buchanan i Tullock 1962)
Mueller — sinteza discipline (Mueller 2003)

Zajednička nit Država kao skup povezanih tržišta političkih odluka.

Metodologija — tri postavke

KAKO ANALIZIRA

Racionalni izbor — odluka usporedbom koristi i troškova (Downs 1957)
Metodološki individualizam — ishodi su zbroj pojedinačnih izbora
Politika kao razmjena — sudionici poboljšavaju vlastiti položaj

Pravila igre vs. ishodi

RAZLIKOVNI DOPRINOS

Pravila igre

Institucionalni okvir
Oblikuju proces
Rules of the game

Ishodi

Konkretne odluke
Posljedica pravila
Ono što vidimo

Kvaliteta odluka ne ovisi samo o preferencijama, nego ponajprije o pravilima.

Dvije razine odlučivanja

GDJE SE ODLUČUJE

Ustavna razina

Biramo pravila
Ograničenja za buduće odluke
„Pravila o pravilima”

Operativna razina

Odlučujemo unutar pravila
Konkretna pitanja
Svakodnevna politika

Konstitucionalna ekonomija (Buchanan, Brennan) — vlastito poglavlje kasnije.

Ista pravila, isti ljudi — različiti ishodi

SRŽ IDEJE

Ključni uvid Isti ljudi pod različitim pravilima daju različite ishode.

Ne mijenjamo ljude — mijenjamo poticaje
Loša pravila → loši ishodi i od dobrih ljudi
Dobra pravila → dobri ishodi i od samointeresnih aktera

Tko su akteri?

ŠTO SLIJEDI

Birači — ima li moj glas smisla?
Političari — maksimizatori glasova

Birokrati — vlastiti proračun i moć
Interesne skupine — koncentrirana korist

Svaki akter ima vlastite ciljeve, ograničenja i informacijske asimetrije.

Zašto bismo uopće glasali?

DIO I — BIRAČ

Ako je jedan glas gotovo nikad odlučujući, zašto milijuni ipak izlaze na birališta?

Racionalni birač

POLAZIŠTE

Svi akteri djeluju racionalno (Buchanan i Tullock 1962)
Birač maksimizira korisnost uz najmanji trošak (Downs 1957)
Država nije neutralni čuvar, nego skup tržišta odluka (Mueller 2003)

Ključno Ako je tako, zašto bi racionalan pojedinac uopće izašao na izbore?

Paradoks neglasanja

DOWNS, 1957.

\(R = P \cdot B - C\)

\(R\) — neto nagrada za glasanje
\(P\) — vjerojatnost odlučujućeg glasa

\(B\) — korist od preferiranog ishoda
\(C\) — trošak glasanja

Ključno U velikom biračkom tijelu \(P \approx 0\), pa je \(R < 0\) čim je \(C > 0\) (Downs 1957).

Paradoks glasanja — isprobajte

viewof vote_controls = Inputs.form({
  N: Inputs.range([3, 8],      {value: 6,    step: 0.1, width: 320, label: "Biračko tijelo (log₁₀N)"}),
  B: Inputs.range([0, 20000],  {value: 5000, step: 100,  width: 320, label: "Korist B (€)"}),
  C: Inputs.range([0, 50],     {value: 10,   step: 1,    width: 320, label: "Trošak C (€)"})
})

{
  const B = vote_controls.B, C = vote_controls.C;
  const Ncur = Math.pow(10, vote_controls.N);
  const R = (N) => B / N - C;
  const Rcur = R(Ncur);
  const curve = d3.range(3, 8.01, 0.05).map(l => ({N: Math.pow(10, l), R: R(Math.pow(10, l))}));
  return Plot.plot({
    width: 880, height: 290, marginLeft: 66, marginRight: 20, marginTop: 36, marginBottom: 42,
    style: {fontSize: "15px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {type: "log", label: "Veličina biračkog tijela N (log) →", domain: [1e3, 1e8]},
    y: {label: "↑ R = B/N − C (€)"},
    marks: [
      Plot.ruleY([0], {stroke: "#6B6357", strokeDasharray: "4,3"}),
      Plot.line(curve, {x: "N", y: "R", stroke: "#4A6B5C", strokeWidth: 3}),
      Plot.dot([{N: Ncur, R: Rcur}], {x: "N", y: "R", r: 7, fill: "#1C1916", stroke: "white", strokeWidth: 2}),
      Plot.text([Rcur >= 0 ? `R = ${Rcur.toFixed(2)} € → isplati se` : `R = ${Rcur.toFixed(2)} € → ne isplati se`],
        {frameAnchor: "top", dy: -26, fontSize: 17, fontWeight: 700, fill: Rcur >= 0 ? "#3A5648" : "#6B1F26"})
    ]
  });
}

Smanjite trošak na nulu pri malom biračkom tijelu — \(R\) ostaje pozitivan. Zatim povećavajte biračko tijelo i gledajte kako krivulja strmo pada ispod nule, jer \(P \approx 1/N\) kopni brže nego što korist može pratiti.

Izlaznost u Hrvatskoj

{
  const data = [
    {god:1992, v:75.6, serija:"Parlamentarni"},
    {god:1995, v:68.8, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2000, v:76.6, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2003, v:61.7, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2007, v:59.6, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2011, v:54.2, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2015, v:60.8, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2016, v:52.6, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2020, v:46.4, serija:"Parlamentarni"},
    {god:2024, v:62.3, serija:"Parlamentarni"},
    {god:1992, v:74.9, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:1997, v:54.6, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2000, v:63.0, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2005, v:50.6, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2009, v:44.0, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2014, v:47.1, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2019, v:51.2, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2024, v:46.0, serija:"Predsjednički (1. krug)"},
    {god:2013, v:20.8, serija:"Europski parlament"},
    {god:2014, v:25.2, serija:"Europski parlament"},
    {god:2019, v:29.9, serija:"Europski parlament"},
    {god:2024, v:21.4, serija:"Europski parlament"}
  ];
  return Plot.plot({
    width: 920, height: 336,
    marginLeft: 44, marginRight: 18, marginTop: 22, marginBottom: 34,
    style: {fontSize: "14px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {label: null, tickFormat: d => "" + d, ticks: [1992,1996,2000,2004,2008,2012,2016,2020,2024]},
    y: {label: "↑ Izlaznost (%)", domain: [0, 90], grid: true},
    color: {domain: ["Parlamentarni","Predsjednički (1. krug)","Europski parlament"], range: ["#1C1916","#4A6B5C","#6B1F26"], legend: true},
    marks: [
      Plot.lineY(data, {x: "god", y: "v", stroke: "serija", z: "serija", strokeWidth: 2.5, curve: "monotone-x"}),
      Plot.dot(data, {x: "god", y: "v", fill: "serija", r: 3.5, tip: true})
    ]
  });
}

Izvor: International IDEA, Voter Turnout Database (1992.–2024.)

Empirija Izlaznost prati ulog \(B\) i tijesnost \(P\) — visoka je gdje se odlučuje nešto važno i gdje je trka neizvjesna.

Racionalno nepoznavanje

INFORMACIJE KAO TROŠAK

Ista logika koja obeshrabruje izlazak obeshrabruje i informiranje
Trošak detaljnog informiranja nadmašuje očekivanu korist

O racionalnom nepoznavanju govorimo kada se biraču ne isplati prikupljati političke informacije jer je njihov trošak veći od očekivane koristi, s obzirom na zanemarivu vjerojatnost da će njegov glas utjecati na ishod (Downs 1957).

Racionalna iracionalnost

CAPLAN

Birač si može priuštiti i pristrana, iracionalna uvjerenja (Caplan 2001)
Cijena pogreške za pojedinca je gotovo nula
Bez sistemskih pristranosti — greške bi se poništile

Empirija Velik dio birača ne zna tko kontrolira zakonodavno tijelo ni kamo idu gospodarski pokazatelji, i to ostaje postojano unatoč rastu obrazovanja (Somin 2013). Ekonomske pogreške grupiraju se u trajne pristranosti (Caplan 2007).

Suvremeni informacijski okoliš

ALGORITMI I LAŽNE VIJESTI

Algoritmi i jezični modeli snižavaju trošak informiranja
Ali snižavaju i trošak uvjerljivih neistina
Sistemske pristranosti dobivaju pojačivač

Empirija Lažne vijesti uoči američkih izbora 2016. dijeljene su na društvenim mrežama desecima milijuna puta (Allcott i Gentzkow 2017).

Pa zašto onda ipak glasamo?

DIO

Ako se glas instrumentalno ne isplati, dva izlaza objašnjavaju zašto golema većina ipak izlazi: izražavanje i oprez pred najgorim.

Paradoks koji ostaje neriješen

NAPETOST

Račun kaže: \(P\) blizu nule, \(C > P \cdot B\) (Downs 1957)
Zaključak modela: ne glasaj

Stvarnost: glasaju milijuni
Instrumentalni motiv sam ne objašnjava participaciju (Mueller 2003)

Ključno Ako je model točan, a ljudi ipak glasaju, nešto modelu nedostaje.

Prvi izlaz: ekspresivno glasanje

INSTRUMENTALNO vs. EKSPRESIVNO

Instrumentalno (Downs 1957)

glasam da promijenim ishod
korist: porezi, usluge, dohodak
ruši se na malenom \(P\)

Ekspresivno (Brennan i Lomasky 1993)

glasam da izrazim sebe
korist: identitet, vrijednosti
ne ovisi o \(P\)

Korijeni u D-članu Riker–Ordeshookova modela (Riker i Ordeshook 1968)
Glas kao čin pripadnosti i samopotvrđivanja (Hamlin i Brennan 1999)

Spajanje motiva i njegove granice

KRITIKA

Suvremeni modeli: korist = instrumentalna + ekspresivna (Feddersen 2004)
Racionalno sudjelovati i kad je materijalna korist zanemariva

Prigovori - Možda je posrijedi građanska dužnost i precjenjivanje vlastitog \(P\) (Blais 2000) - Ekspresivna korist nije mjerljiva, pa model teško opovrgnuti (Schuessler 2000)

Drugi izlaz: glasanje pod neizvjesnošću

MINIMAX ŽALJENJE

Ekspresivni model mijenja korist; ovaj mijenja pravilo
Glasanje ostaje instrumentalno, ali napušta račun \(P\) (Ferejohn i Fiorina 1974)
Birač \(P\) ne zna i ne vjeruje joj: odluka pod neizvjesnošću, ne pod rizikom

Minimax žaljenje je pravilo odlučivanja pod neizvjesnošću prema kojem akter za svaku radnju gleda najveće žaljenje koje bi mogao osjetiti kad se otkrije stvarno stanje, a zatim bira radnju kojoj je to najveće žaljenje najmanje. Žaljenje je razlika između najboljeg ishoda koji se u danom stanju mogao postići i ishoda koji je odabrana radnja donijela.

Izvod: kad minimax nalaže izlazak

IZVOD

Dvije radnje: glasati ili ostati kod kuće
Dva stanja: tijesno (jedan glas odlučuje) ili neodlučujuće

\[\rho_g = C, \qquad \rho_o = B - C\] \[\text{glasaj} \iff \rho_o > \rho_g \iff B > 2C\]

Glasaš li uzalud: protraćen trošak \(C\)
Ostaneš li, a favorit izgubi za jedan glas: propušten \(B - C\)
Vjerojatnost \(P\) u račun uopće ne ulazi

Minimax žaljenje — isprobajte

viewof regret_controls = Inputs.form({
  B: Inputs.range([0, 60], {value: 30, step: 1, width: 320, label: "Korist od pobjede B"}),
  C: Inputs.range([0, 30], {value: 10, step: 1, width: 320, label: "Trošak glasanja C"})
})

{
  const B = regret_controls.B, C = regret_controls.C;
  const rg = C;
  const ro = Math.max(B - C, 0);
  const votes = rg <= ro;
  const data = [
    {act: "Glasati", regret: rg, pick: votes},
    {act: "Ostati kod kuće", regret: ro, pick: !votes}
  ];
  const choice = votes ? "glasati" : "ostati kod kuće";
  const accent = votes ? "#3A5648" : "#6B1F26";
  const ymax = Math.max(10, B);
  return Plot.plot({
    width: 660, height: 300, marginLeft: 50, marginTop: 40, marginBottom: 36,
    style: {fontSize: "15px", fontFamily: "Public Sans, system-ui, sans-serif", color: "#3A332D", background: "transparent"},
    x: {label: "Radnja", domain: ["Glasati", "Ostati kod kuće"]},
    y: {label: "↑ Najveće žaljenje", domain: [0, ymax * 1.15], grid: true},
    marks: [
      Plot.ruleY([0], {stroke: "#C9C3B8"}),
      Plot.barY(data, {x: "act", y: "regret", fill: d => d.pick ? "#4A6B5C" : "#C9BBA3"}),
      Plot.text(data, {x: "act", y: "regret", text: d => d.regret, dy: -8, fontSize: 16, fontWeight: 700, fill: "#1C1916"}),
      Plot.text([`Minimax bira: ${choice}  (prag B = 2C)`], {frameAnchor: "top", dy: -24, fontSize: 15, fontWeight: 700, fill: accent})
    ]
  });
}

Klizačima mijenjajte korist \(B\) i trošak \(C\) te pratite gdje se dva stupca izjednačuju na pragu \(B = 2C\) i kad se odluka prevrće.

Kritika i dokaz iz prakse

GRANICE I EMPIRIJA

Prigovor (Beck) Potpuna neizvjesnost jednako je nerealna kao savršeno poznavanje \(P\); birači ipak grubo naslućuju koliko je utrka tijesna (Beck 1975).

Empirija Kenija 2007.: golema izlaznost i etničko glasanje slažu se s minimax logikom (Kimenyi i Gutiérrez-Romero 2008). Birači izlaze da izbjegnu najgori ishod (pobjedu suparničke skupine), ne zato što vjeruju u utjecaj svog glasa.

Dva modela, dvije situacije

USPOREDBA

Dimenzija	Očekivana korisnost	Minimax žaljenje
Kriterij	maks. očekivane koristi	min. najvećeg žaljenja
Informacije	rizik, \(P\) poznat	neizvjesnost, \(P\) nepoznat
Uloga \(P\)	središnja	nikakva
Najbolje objašnjava	pad izlaznosti, mirni uvjeti	mobilizacija, krizni izbori

Izrada autora prema Downs (1957), Ferejohn i Fiorina (1974) i Kimenyi i Gutiérrez-Romero (2008).

Ključno Nema jednog univerzalnog obrasca racionalnosti; instrumentalni račun, ekspresivni motiv i minimax oprez zajedno daju bogatiju sliku.

Političari, birokrati i neuspjesi države

DIO

Ista logika koja objašnjava birača objašnjava i one koje bira: političare i birokrate. A iz njihovih poticaja izrasta neuspjeh države.

Političar kao maksimizator glasova

AKTERI TRŽIŠTA POLITIKA

Cilj nije društveno blagostanje
Cilj je izborni uspjeh i vlast
Programi i obećanja u zamjeni za podršku (Downs 1957)

Ključno Sklonost kratkoročnim i populističkim mjerama: dižu popularnost danas, terete javne financije sutra.

Politički proračunski ciklus

Nordhausov model (Nordhaus 1975)
Potrošnja i deficiti rastu uoči izbora
Fiskalna prilagodba tek nakon izbora

\[\text{izbori} \rightarrow \uparrow G,\ \uparrow \text{deficit}\]

Empirija Učinak je sustavno jači u mladim demokracijama, uz slabija fiskalna pravila i ondje gdje birači teško prate dugoročne troškove (Nordhaus 1975). Slabiji je uz neovisna fiskalna vijeća i transparentan proračun.

Ciklus nije neizbježan: ovisi o institucijama koje čine buduće troškove vidljivima.

Logrolling i lov na rentu

NAJAVA KASNIJIH PREDAVANJA

Trgovina glasovima (logrolling)

Razmjena glasova
Prolaze prijedlozi bez većine
→ kolektivni izbor

Lov na rentu

Povlastice umjesto vrijednosti
Nastavak: regulatorno zarobljavanje
→ interesne skupine

Na ovom mjestu dovoljno: političar koji popušta takvim pritiscima djeluje racionalno, čak i kad je ishod štetan.

Birokrat i Niskanenov model

Birokrat u javnoizbornom okviru je maksimizator proračuna, jer iz veličine proračuna izvodi plaću, status, ovlasti i moć (Niskanen 1971).

Weberovska slika

Nepristran provoditelj zakona
Služi javnom interesu

Javnoizborna slika

Reagira na vlastite poticaje
Informacijska prednost nad financijerima

Ključno Birokracija o stvarnom trošku svojih programa zna više od onih koji ih plaćaju → sustavna sklonost prevelikim proračunima.

Zajednički nazivnik: koncentrirane koristi, raspršeni troškovi

Iza prividne iracionalnosti države stoji jedna asimetrija.

Velika, koncentrirana korist maloj organiziranoj skupini
Raspršeni trošak na mnoštvo poreznih obveznika
Pojedinačni teret malen, jedva primjetan

Empirija Organizirana manjina ima snažan poticaj izboriti se za mjeru. Raspršena većina nema poticaj ni saznati za nju.

Mehanizmi neuspjeha države

Mehanizam	Glavni akteri	Racionalni cilj	Neintuitivan ishod
Koncentrirane koristi / raspršeni troškovi	Interesne skupine, birači	Mala skupina velik dobitak; većina ravnodušna	Politike s niskim ili negativnim povratom
Lov na rentu	Interesne skupine	Umjetno stvorene povlastice (rente)	Rasipanje resursa (Tullockov pravokutnik)
Trgovina glasovima	Političari	Razmjena glasova za prolaz zakona	Projekti negativne društvene vrijednosti
Maksimizacija proračuna	Birokrati	Veći proračun i osobna moć	Prekomjerna, neučinkovita opskrba

Autorska sinteza prema Olson (1965), Tullock (1967), Niskanen (1971) i Buchanan i Tullock (1962).

Pouka: problem nisu loši ljudi, nego loša pravila

Ključno I dobronamjerni akteri pod lošim pravilima proizvode loše ishode. Popravak rjeđe dolazi od zamjene ljudi, a češće od promjene pravila pod kojima oni odlučuju.

Vraćamo se na razliku s početka dijela
Pravila igre vs. ishodi
Reforma cilja na ustavnu razinu, ne na osobe

Što slijedi u kolegiju

Teorija igara, poteze i protupoteze aktera
Kolektivni izbor i agregacija preferencija
Interesne skupine i lov na rentu
Birokracija, weberovski i javnoizborni pogled
Institucije i pravila igre

Akteri ne odlučuju izolirano, nego strateški, motreći poteze jednih na poteze drugih.

Vježba i pitanja za raspravu

Vježba Zadržite trošak \(C = 10\) € i korist \(B = 5000\) € te povećavajte \(N\). Pri kojoj veličini \(N^{*}\) neto vrijednost \(R\) prelazi u negativnu? Izvedite iz \(R = B/N - C = 0\) da je \(N^{*} = B/C\). Koliko bi puta \(B\) morala porasti da se glasanje isplati u biračkom tijelu od milijun ljudi?

Gdje u Hrvatskoj vidite proračunski ciklus?
Koji mehanizam iz tablice najlakše prepoznajete?
Mijenja li se išta zamjenom ljudi bez promjene pravila?
Koje bi pravilo smanjilo neuspjeh države u jednom slučaju?

Hvala i kontakt

KRAJ PRVOG DIJELA

Pitanja, komentari i prijepori dobrodošli.

Milan Deskar-Škrbić
Petra Palić
Luka Šikić

Materijali: web-knjiga, PDF, Vodič, Pojmovnik, Alat i Uči uz AI.

Literatura

Allcott, Hunt, i Matthew Gentzkow. 2017. „Social Media and Fake News in the 2016 Election“. Journal of Economic Perspectives 31 (2): 211–36. https://doi.org/10.1257/jep.31.2.211.

Beck, Nathaniel. 1975. „The Paradox of Minimax Regret“. American Political Science Review 69 (3): 918.

Blais, André. 2000. To Vote or Not to Vote: The Merits and Limits of Rational Choice Theory. Pittsburgh: University of Pittsburgh Press.

Brennan, Geoffrey, i Loren Lomasky. 1993. Democracy and Decision: The Pure Theory of Electoral Preference. Cambridge: Cambridge University Press.

Buchanan, James M. 1986. Liberty, Market and State: Political Economy in the 1980s. New York: New York University Press.

Buchanan, James M., i Gordon Tullock. 1962. The Calculus of Consent: Logical Foundations of Constitutional Democracy. Ann Arbor: University of Michigan Press.

Caplan, Bryan. 2001. „Rational Ignorance versus Rational Irrationality“. Kyklos 54 (1): 3–26. https://doi.org/10.1111/1467-6435.00138.

———. 2007. The Myth of the Rational Voter: Why Democracies Choose Bad Policies. Princeton: Princeton University Press.

Downs, Anthony. 1957. An Economic Theory of Democracy. New York: Harper & Row.

Feddersen, Timothy J. 2004. „Rational Choice Theory and the Paradox of Not Voting“. Journal of Economic Perspectives 18 (1): 99–112. https://doi.org/10.1257/089533004773563458.

Ferejohn, John A., i Morris P. Fiorina. 1974. „The Paradox of Not Voting: A Decision Theoretic Analysis“. American Political Science Review 68 (2): 525–36.

Hamlin, Alan, i Geoffrey Brennan. 1999. „On Political Representation“. British Journal of Political Science 29 (1): 109–27. https://doi.org/10.1017/S0007123499000058.

Jurković, Pero. 2002. Javne financije. Zagreb: Masmedia.

Kimenyi, Mwangi S., i Roxana Gutiérrez-Romero. 2008. „Tribalism as a Minimax-Regret Strategy: Evidence of Voting in the 2007 Kenyan Elections“. QEH Working Paper Series QEHWPS172. Queen Elizabeth House, University of Oxford.

Mueller, Dennis C. 2003. Public Choice III. Cambridge: Cambridge University Press.

Niskanen, William A. 1971. Bureaucracy and Representative Government. Chicago: Aldine-Atherton.

Nordhaus, William D. 1975. „The Political Business Cycle“. Review of Economic Studies 42 (2): 169–90. https://doi.org/10.2307/2296528.

Olson, Mancur. 1965. The Logic of Collective Action: Public Goods and the Theory of Groups. Cambridge, MA: Harvard University Press.

Riker, William H., i Peter C. Ordeshook. 1968. „A Theory of the Calculus of Voting“. American Political Science Review 62 (1): 25–42. https://doi.org/10.2307/1953324.

Rosen, Harvey S., i Ted Gayer. 2010. Javne financije. 2. hrvatsko izd. Zagreb: Institut za javne financije.

Schuessler, Alexander A. 2000. A Logic of Expressive Choice. Princeton: Princeton University Press.

Somin, Ilya. 2013. Democracy and Political Ignorance: Why Smaller Government Is Smarter. Stanford: Stanford University Press.

Šimović, Hrvoje, i Milan Deskar-Škrbić. 2020. Ekonomika javnog sektora s hrvatskim primjerima. Zagreb: Arhivanalitika.

Tullock, Gordon. 1967. „The Welfare Costs of Tariffs, Monopolies, and Theft“. Western Economic Journal 5 (3): 224–32. https://doi.org/10.1111/j.1465-7295.1967.tb01923.x.